Na inicijativu Etnološkog odeljenja Muzeja Vojvodine tamburaška praksa upisana je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije. Tako je postala jedan od 54 elemenata u tom registru.
Zvuci tambure vekovima su duboko utkani u tradiciju različitih nacija na ovom podneblju. Uprkos trendovima prihvataju ih i nove generacije. A da je značajan deo baštine ovog kraja, potvrđeno je i time što je tambura postala deo nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
„Mi tamburaši za tamburu živimo i od nje živimo. Za nas je ovo izuzetan događaj, istorijski od neprocenjive vrednosti jer su institucije države uvidele ulogu tamburaštva i muzike koju imamo u kulturi Vojvodine, Srbije i izvan granica naše države“ izjavio Bojan Trenkić, predsednik Saveta tamburaških društava Vojvodine.
Upisu u nacionalni registar nematerijalne kulturne baštine prethodilo je par godina istraživanja koje je iniciralo i sprovelo etnološko odeljenje Muzeja Vojvodine.
„Ovo je značajno jer tamburaška tradicija predstavlja kompleksan element koji ovde u kontinuitetu postoji više od 200 godina, opstaje prilagođava se i baštine ga mnoge zajednice u svojim kulturnim identitetima, kaže Aleksandar Antunović iz etnološkog odeljenje Muzeja Vojvodine.
„Mere zaštite podrazumevaju dokumentovanje, važno je da znamo kako je bilo u prošlosti važno i kako je danas da bismo pratili promene“ ističe Danijela Filipović iz Centra za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije.
Kao deo nematerijalnog nasleđa tambura će biti i na pravi način promovisana u budućnosti.
Sledeće godine ćemo imati značajan događaj u sklopu EPK, biće predstavljena raritetna tamburica koja je čudom ostala sačuvana a verujemo da je najstarija“ kaže Tijana Stanković Pešterac, direktorka muzeja Vojvodine.
Inače, 54 elementa nalazi se u Nacionalnom registru nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije i svi bi potencijalno mogli da se nađu i na UNESCO listi, ali to zavisi od daljih odluka i procedura.
Izvor: RTV
Foto: Tamburaški orkestar „Melem“ Melenci