Radionica “Kiri”, koja se nalazi u Kaluđerici, je nadaleko poznato po izradi narodnih nošnji i opanaka. Na čelu se već godinama nalazi Mijomir Aleksić – Kiri, koji se trudi da nastavi proizvodnju tradiocionalnih rukotvorina. On je treća generacija opančara, a ljubav prema poslu preneo je i na svoju porodicu.
– Moj otac je nasledio zanat od svog oca, mog dede, a kada sam ja dobio dve ćerke uveo sam, pored izrade opanaka, i izradu narodnih nošnji. Imam tu sreću da je moje ćerke zainteresovala izrada nošnji, tako da je to, i dalje, porodičan posao. Često se hvalimo da je dolaskom mojih unuka, stigla peta generacija opančara. Na to sam veoma ponosan – priča za “Dobro jutro” Mijomir Aleksić.

Od osnivanja 1981. godine do sada, radionica “Kiri” čuva tradiciju i narodne nošnje i opanke radi koristeći stare zanate poput: opančarstva, veza, tkanja, heklanja, abadžijskog zanata.
– Opanci se pletu ručno, isključivo od kože koja se pripremi tako da može da se oblikuje. Pomažemo se ručnim alatima, neke sam i nasledio i to čuvamo. Inače, trajanje izrade zavisi od načina i majstora, ali može da bude od jednog do deset dana. Nekada smo imali naše fabrike kože, sada moramo da uvozimo – ističe vlasnik.

Jedan od najpoznatijih modela je i čuveni šopski opanak koji se pravi od goveđe kože.
– Prvo se po šablonu skroje đonovi i lice. Đonovi se potope u vodu kako bi omekšali da bismo ih lakše formirali. Šilom se izbuše rupe kuda ćemo provlačiti inpregrirani konac. Onda ušivamo komad kože napred i na peti. Sve se stavi na kalup i onda se šije lice i đon zajedno, tako što se sa strane zateže konac da dobije oblik kalupa. Gornji deo se sastoji od jednog srednjeg i dva poprečna kaiša i luba. Kroz lub se provlači kaiš kojim se zakopčava opanak – otkriva naš sagovornik.
Često kažemo da kod nas svako selo ima svoju nošnju i to uopšte nije daleko od istine.
– Zato smo bogati sa raznim ručnim radovima, tkanjima, vezovima i naravno, zlatovezom. Kod nas u radionici se sve to radi i ponosni smo što veliki broj kulturno umetničkih društava kupuje nošnje kod nas, a možda i najveći broj naših ljudi iz dijaspore. Često kupuju nošnju da se u njoj venčaju ili krste. S obzirom na to da naša radionica uspešno čuva tradiciju na svoj način, moja mlađa ćerka Marina je poželela da kreira stvari sa tradicionalnim motivima za svakodnevno nošenje. Brend je nazvala “Opančareva kći” jer ona i jeste ćerka opančara. Njena priča je možda novija i modernija u pristupu, ali potiče iz zajedničke želje da se sačuva naše kulturno, a i porodično nasleđe – naglašava Kiri.
Tekst: Dijana Maksimović
Foto: Miloš Kaucki i Katarina Aleksić