INOVACIJE U POVRTNJAKU PORODICE VITKOVAC
Poljoprivredno gazdinstvo porodice Vitkovac u selu Bresno Polje kod Trstenika liči na nekadašnja uzorna seoska domaćinstva. Uredna bašta na okućnici sa svim vrstama povrća, voća, nekoliko omanjih plastenika, a iza kuće čuje se mali Tomosov motor na koji se nastavljaju cevi i creva za zalivanje ili voda teče zaboravljenim slobodnim padom. To je minulog, sušnog leta bilo presudno.
Ideja o tradicionalnoj proizvodnji „od svega pomalo“, koje neko od članova porodice prodaje na zakupljenoj pijačnoj tezgi, održala se u ovoj porodici, ali uz poneku značajnu inovaciju. Okosnica ove proizvodnje je rana proizvodnja bejbi lubenice u plastenicima.
Kad oko prvo kupuje
Mladi agronom Nebojša Vitkovac od detinjstva je u povrtarstvu. Nakon završenog Poljoprivrednog fakulteta u Čačku vratio se u svoje selo i uz pomoć znanja, iskustva i porodice, odlučio je da pored uobičajenih povrtarskih kultura započne nešto novo.
- Odlučio sam da obogatim našu ponudu ranom proizvodnjom bejbi lubenice koja može da rađa do kasne jeseni. U Vrnjačkoj Banji imamo tezgu na pijaci i ovo je bio način da obogatimo našu maloprodaju. Osim paradajza, paprike, kupusa i ostalog povrća, dodali smo atraktivne male lubenice. Rana proozvodnja ima bolju cenu i lakši je plasman. To je dodatak našem tradicionalnom gazdinstvu. Pre četiri godine smo u plastenicima zasadili ove lubenice. Nisu u pitanju velike količine, ali one imaju bolju cenu od ostalih vrsta lubenica. Oko tri puta su skuplje – kaže Nebojša.

U plastenik u Bresnom Polju može da stane oko 200 biljaka. Od njih bude oko 750 kilograma mini lubenica, ponekad i tona, do tone i po. Zavisi koliko dugo želite da biljka rađa. Ona može, uz adekvatnu prihranu i minimalnu zaštitu, u toku leta da rađa cele vegetacione sezone, a to je do kraja novembra.
Nebojša se odlučio sa sortu mini pepita. Zovu je i bejbi lubenica. Prepoznatljiva je po manjim gabaritima u odnosu na klasične sorte i po specifičnim i dopadljivim tigrastim šarama, navodi i objašnjava:
- Kaže se da oko prvo kupuje i ova mini lubenica je pravi primer za to. Ona je jednostavno primaljiva. Privlači poglede svojim šarama i veličinom, koja je u ovom slučaju minimalna kada je lubenica u pitanju. Međutim, to nije njena jedina prednost. Ima tanku koru, meso joj je kompaktno i hrskavo, i ima lepu crvenu boju i slatkoću koju dobija poptunim zrenjem, tako da je treba brati u toj fazi. Lubenica koja sazri na svojoj biljci ima veću slast. Mi našu bejbi lubenicu do potrošača transportujemo nekoliko desetina kilometara i imamo tu privilegiju da im isporučujemo već zrele plodove. Proizvođači u svetu, ako treba da je tansportuju hiljadu kilometara, moraju ih obrati dok su zelenije.
Otporna na vrućine, viruse i uvenuća
Ova sorta mini lubenice ima odličnu rodnost. Izuzetno je tolerantna na visoke temperature, koje su postale uobičajene na našem podneblju. Otporna je na viruse i uvenuća.
- Gajenje u plastenicima nas štiti od kasnih mrazeva, nepogoda, a od ožegotina se branimo zasenom. Imamo sistem kap po kap. Sreća je što je u našem kraju voda na četiri metra dubine, pa nemamo poteškoća sa navodnjavanjem – dodaje naš sagovornik.

U zavisnosti od godine, bejbi lubenice su za tržište spremne od polovine do kraja juna, ali pod uslovom da se gaje u plastenicima. U njima ova biljka nema većih problema sa bolestima i insektima, nema rose, zaštićena je od grada i oluja. Tretmani su samim tim minimalni.
- Pepita nema poteškoća sa zametanjem, relativno se lako gaji. Zovu je bejbi ili mini lubenica i njena prosečna težina je oko jednog i po do dva kilograma, ali ima i onih koji narastu i do četiri. Ima snažan početni porast, a listovi dobro pokrivaju plodove. Odlučio sam se za italijansko seme. Nije joj potreban oprašivač. Ima višefazno cvetanje i zbog toga je dobra i kao oprašivač besemenih lubenica. Na jednoj biljci zna da bude i po deset lubenica. Može da se gaji i na otvorenom sa ili bez niskih tunela, ali zbog želje da je imamo već u junu, ona je kod nas u plastenicima – ističe Vitkovac.
Ukorak sa Evropom
Nebojša napominje da će sigurno proširivati proizvodnju ove sorte lubenice, ne samo zbog prvih ranih plodova, već želi da prati trend u svetu gde lubenica sa malom kilažom može lako da se odnese kući sa tezge i da može da se pojede istog dana.
- To je evropski trend, koji sa klasičnim sortama ne možemo da ispratimo. Naime, lakša je od prosečne, koja zna da bude teška i po 10 do 15 kilograma. I nju treba izneti na peti – šesti sprat. Trgovci ih sve češće seku na polovine ili četvrtine kako bi ih prilagodili potrebama kupaca. S druge strane, danas jedna prosečna porodica ne može da pojede istog dana tu količinu, a pri tom kod nje se zbog debele kore baca i do 30 odsto od ploda. Nepojedeni deo stoji i po nedelju dana u frižideru i na kraju se veći deo baca. Zbog toga je mini lubenica prihvatljiva i čak poželjna na tržištu i na trpezi. Prosečna mini lubenica dovoljna je za dvoje. Pojedu je i sutradan već mogu da kupe novu i svežu. Ostaci su minimalni – kaže Nebojša.

Nebojša se sa porodicom odlučio za proizvodnju nekoliko povrtarskih kultura i svaka od njih ima svoje mesto na imanju.
- Da bi našoj tezgi bilo svega što prosečnom kupcu treba, gajimo od svega pomalo. Tu su paradajz, ljute i slatke paprike, krompir, peršun, moriđija, blitva, luk. U jesen imamo kupus. Jednom rečju, naše imanje baš liči na nekadašnja, kada su poljoprivrednici iznosili svoje proizvode na pijacu. Oni su bili takozvani sitni proizvođači, što se nekada smatralo nedostatkom, a mi to danas vidimo kao prednost. Mi nemamo ove mini lubenice na veliko, ali za našu maloprodaju je sasvim dovoljno – zaključuje Nebojša Vitkovac iz Bresnog Polja kod Trstenika.
Dinja zvana manuela
Osim bejbi lubenica, Nebojša sa porodicom u plastenicima gaji i dinje sorte manuela. Svake sezone zasadi oko 500 biljaka. Kaže da je takođe otporna i ima lepu slamasto žutu boju, koja pre same berbe prelazi u narandžasto – braon nijansu sa osunčane strane. Ovu sortu odlikuje belo meso odlične slatkoće i ananas ukusa.
- Prinos je dobar, rađa sedam do osam plodova po jednoj biljci, čak i više ako se ostavi da duže rađa. Problem kod gajenja ove kulture je zametanje. Dešava se da ima mnoštvo muških, a nijedan ženski cvet. Zna se da, ako su neoplođeni, cvetovi opadaju. Iz iskustva drugih saznali smo da odmah posle sađenja treba staviti zasenu, kako bi se temepratura i osunčanost smanjili. To pospešuje zametanje – kaže Nebojša Vitkovac.
Tekst i foto: Biljana Nenković