Na oko sat i petnaest minuta vožnje od graničnog prelaza Dobrakovo, u krilu planine Bjelasice, leži oaza tišine i vazduha koji miriše na čistu vodu i mokru mahovinu – Nacionalni park Biogradska gora.
Ovo zaštićeno područje, osnovano 1952. godine, jedno je od retkih evropskih utočišta prašume: oko 1.600 hektara šume bukve, jele i javora nikada nije bilo sečeno. Najviši vrh Crna glava (2.139 metara) i dolina Tare oblikuju pejzaž u kojem se na 1.094 metra nadmorske visine smestilo Biogradsko jezero, ledenjačko ogledalo koje menja boje od smaragdno-zelene do srebrnoplave.

Kružna staza duga oko tri i po kilometra vodi kroz gustu šumu i preko drvenih mostova, a šetačima se ponekad čini da su jezici sveta pomešani s pesmom ptica: čuju se srpski, crnogorski, engleski, nemački, francuski, turski… Park obuhvata šest glečerskih jezera i mrežu planinarskih staza dugih oko 80 kilometara, dok u njegovoj fauni obitava više od 200 vrsta ptica i stotinak vrsta leptira.

Ljubitelji šetnje, vožnje bicikla, ili hajkinga, upravo u ovom nacionalnom parku imaju mogućnost da prođu kroz ovaj biser netaknute prirode.
Na tom putu imate prilike i da se okrepite u restoranu koji se nalazi na šetnoj stazi.

Dolazak je jednostavan – magistralni putevi iz pravca Kolašina, Mojkovca ili Berana vode do ulaza u park, udaljenog oko 80 kilometara od Podgorice. Odatle je do Biogradskog jezera tek nekoliko minuta vožnje.
Biogradska gora danas je mesto gde vreme usporava, a svaki udisaj podseća zašto su tišina i prirodna ravnoteža najdragoceniji resurs Balkana.
Tekst i foto: Aleksej Buila
Novi sjaj uz tursku pomoć
Plutajući splav i deo parkovskog mobilijara obnovljeni su 2024. godine zahvaljujući Turskoj agenciji za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TİKA). Radovi su izvedeni u saradnji sa Republikom Crnom Gorom. Tako je pogled na jezero, za one koji se ne provozaju čamcem, postao još lepši, jer se može zakoračiti nad jezerom i gledati iz neposredne bilize kristalno čistu vodu.