Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД Kako su naši preci brali vinograde?

Kako su naši preci brali vinograde?

157

Berba grožđa u Srbiji uveliko je u toku i ove godine krenula je kad joj je i vreme. U Šumadiji je završena berba belog i počela je crnog grožđa. I dok danas sve vinarije redom imaju savremenu opremu za obradu vinograda i preradu grožđa, nekada je proces pravljenja vina izgledao potpuno drugačije. Alati i mašine iz prošlosti danas su samo deo kućnih ili muzejskih postavki, a neke berbe dokumentovane su i fotografijama.

Savremena mehanizacija i tehnologije ubrzale su pripremu zemljišta do prvih grozdova i do 10 puta nego pre sto godina, ali to ne znači da vinogradari i vinari imaju manje posla.

– Pre jednog veka se oralo volovima i za jedan hektar bilo je potrebno šest dana. Drugim rečima, nekada je obrada jednog hektara bila kao danas deset. Čokoti su sađeni na razmak „metar sa metar“. Na jednom hektaru bilo je mesta za 10.000 čokota. U to vreme bio je to dug i mukotrpan posao, sve se obavljalo ručno, a konji i volovi su bili najveća pomoć vinogradaru. Verovatno je tada i nastala ona čuvena izreka, koja se i danas provlači da ko hoće da radi, neka vinograd sadi – kaže Božidar Aleksandrović, praunuk Miloša Aleksandrovića, nekadašnjeg vinogradara iz Vinče kod Topole.

Osim obrade zemlje, jedan od zahtevnijih poslova bila je berba. Grožđe se iz vinograda dovozilo zapregom u pletenim korpama. Ubacivalo se u muljače, koji su tada bili na ručni pogon. A ručno muljanje  je bilo sporo i zahtevalo je dosta fizičke snage, dok kasnije nisu napravljene mašine za tu namenu. Oni koji nisu mogli da priušte ni ručne muljače morali su da teraju tovar na uslužno muljanje i čekaju redove.

– Našim precima jedan od težih poslova bila je zaštita vinograda. Na leđima su nosili kante za prskanje kako bi zaštitili lozu. Pričali su moji deda, pradeda, pa i otac, da je sve to bilo mukotrpno. Kada krene vegetacija treba lozu brzo zaštititi od plamenjače i pepelnice. Dok prođu jednom kroz vinograd, dođe vreme za novi krug. I tako sve do berbe – navodi Aleksandrović.

Vingoradari i vinari i danas su gotovo svakodnevno u vinogradu, ali mehanizacija i savremena tehnologija im olakšava posao. Nekada je sve prelazilo preko vinogradarevih ruku. Kako je to izgledalo delom može da se dočara samo uz pomoć fotografija i predmeta iz prošlosti koji svedoče o tom zahtevnom poslu.

Tekst i foto: Biljana Nenković