Resavka je autohtona, ugrožena rasa svinja nastala neplanskim ukrštanjem šumadinke sa engleskom rasom berkšir u područiju sliva reke Mlave, Resave i Velike Morave. Prosek prašenja resavke je 6-7 prasadi po leglu, telesne mase 1,2 kilograma. Resavka je pegava rasa svinja, karakterišu je šarena boja sa pegama, gustim i glatkim čekinjama žuto-crne boje. Glava je duga i uska, srednje dugačko telo i klopave uši, spadajući u srednje stasne i “polumasne svinje”, što znači da je meso prošarano masnim tkivom. Ova karakteristika ga čini veoma ukusnim i sa nešto grubljim mišićnim vlaknima za razliku od modernih rasa. Dobro koriste hranu i lako se tove, dobro pretvarajući hranu u meso i mast. Odlikuje ih čvrsta konstitucija i dobro izražena otpornost na loše uslove držanja, kao i na bolesti. Poznata je po skromnim zahtevima u ishrani i kvalitetnom mesu, naročitp za tradicionalne suhomesnate proizvode.
Iako je bila popularna zbog ukusnog mesa, njeno uzgajanje je potisnuto od modernih rasa.
Gajenje i uzgoj:
- Dobro koristi hranu i lako se tovi, koristeći i mešavine žitarica i zelenu hranu.
- Krmače teže oko 140-150 kg, a nerastovi oko 160 kg.
- Krmače prase 6-8 prasadi u leglu. Prasad su vitalna i otporna.
· Krmače prosečno teže od130 do 150 kilograma, dok su nerastovi nešto veći i teški su oko160 kilograma. Dobro koriste hranu i generalno selako tove na običnim mešavinama žitarica i zelene hrane. Krmače su dobre majke, imaju stabilne legle i izražen majčinski instinct.
· Ova rasa je ipak zbog osobina tovnosti i mesnatosti, kao i konverzije hrane potisnuta od modernih rasa svinja.

Ovu rasu svinja karakteriše glava srednje veličine, ravnog profila (ili blago ugnutog), velike, klopave uši. Vrat je srednje dužine, ne previše muskulozan. Trup je srednje dužine, nevelikh širina. Noge su srednje visoke. Čekinje su ravne, šarene boje ( žuto – crne). Osnovna boja je bela prošarana nepravilnim crnim šarama. Ponekada se javljaju skoro potpuno crna ili bela grla.
U ishrani resavke se koriste žitarice poput kukuruza, ječma, pšenice i ovsa, ali i zelena hrana –detelina, lucerka, korenje i tikve. Često se hrane i kuhinjskim otpacima ili pomijama.
Najčešće se drži puštena po šljivarima, pa može sama da nalazi deo hrane, što dodatnopoboljšava kvalitet mesa. Jedino se krmače pred prašenje, nakon prašenja i prasad drže u objektima bez specijalne opreme. Otporna je na loše uslove držanja i ishrane, ali pri boljim uslovima postiže dosta bolje rezultate uzgoja i tova. Kada se gaji u lošim uslovima smrtnost prasadi je 10%. U boljim uslovima je znatno manja. Porast je relativno slab. Sa 6 meseci grla teže od 35-40 kg..Trupovi su relativno masni, ali je meso ukusnije, čvršće strukture i kvalitet osušenih suhomesnatih proizvoda je dosta dobar. Pošto je ovo naša, autohtona rasa treba je sačuvati!
Tekst: Kosovka Jakšić savetodavac stočarstva, PSSS Kosovska Mitrovica



