Mladi crni luk je jedna od prvih svežih povrtarskih namirnica koje se u rano proleće mogu naći na tezgama marketa i pijaca. Pojedinci ga izbegavaju, jer izaziva gorušicu. To ne znači da bilo ko mora da se odrekne blagodeti ovog povrća. Idealna zamena je luk vlašac (Allium schoenoprasum), nežniji rođak suptilnijeg ukusa, ali ništa siromašniji vitaminima i mineralima od mladog crnog luka, kod kojeg se u ishrani koriste isključivo listovi.
Listovi vlašca su cevasti, šuplji, dugi 20 do 25 cm. Formiraju više ili manje kompaktni busen na zajedničkom rizomu, u kojem može da bude i do 80 izdanaka specifične arome i blagog ukusa koji podseća na beli luk.
Rasad iz kontejnera bolja opcija
Na otvorenom, u bašte vlašac se seje u proleće – krajem marta ili početkom aprila. To je dobro vreme za setvu, pogotovo što se iste godine listići mogu rezati i jesti. Druga prilika je polovinom septembra, ali iz takve setve ove godine neće biti „berbe“. Budući da se kod vlašca troše listovi, preporučuje se da se lejice obilnije pođubre kompleksnim NPK đubrivom u kojem ima najviše kalijuma, a najmanje fosfora.

Prikladniji za gajenje je iz rasada proizvedenih u kontejnerima. Kada listovi narastu 15 do 20 cm, režu se malo iznad nivoa zemljišta. U prvoj godini bere se dva – tri puta, u zavisnosti od vremena setve ili sadnje. U drugoj i narednih vegetacija bere se više puta. Posle svake berbe prihranjuje se azotom, uz navodnjavanje i okopavanje.
U prvoj godini takva biljka ne cveta, a u drugoj vegetaciji i narednim, posle mirovanja i jarovizacije (niže temperature podstiču stvaranje cvetova) iz svih starijih izdanaka izbije cvetna biljka visoka oko 30 cm, koja na vrhu nosi ružičaste ili ljubičaste cvetove.
Dobro podnosi oštre zime
Seme brzo gubi klijavost, pa se koristi samo jednogodišnje. Vlašac je vrlo je otporan na niske temperature i može podneti i vrlo oštre kontinentalne zime. Kada se dužina dana smanji ispod 14 sati, a temperatura padne ispod 16 stepeni, asimilati se premeštaju u lukovice, a listovi žute i odumiru što je znak prelaska u mirovanje.
Buseni se po suvom vremenu izvade, odstrane svi suvi delovi i uskladište u podrum ili drugu suvu i hladnu prostoriju. U proleće, pre presađivanja, busenju se mora prekinuti mirovanje uranjanjem u vodu temperature 40 do 42 stepena uz postepeno hlađenje, i mogu da se sade. Može se uzgajati na kuhinjskom prozoru i tada mu je životni vek kraći.
Vlašac je bogat vitaminima A, C, B1, B2 i mineralima – kalcijum, kalijum, gvožđe, bakar, fosfor, deluje kao blagi prirodni antibiotik sa antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, jača imunitet, poboljšava varenje, apetit, zdravlje srca i kostiju, te može sniziti krvni pritisak i holesterol. Njegova ključna komponenta, alicin, pomaže u sprečavanju ugrušaka i čisti krv, dok vitamin K štiti kosti, a antioksidansi štite od hroničnih bolesti. Alicin može ubrzati zarastanje i sterilizaciju rana. U ishrani se koriste sveži listovi koji se dodaju u salate, čorbe i druga jela.
Osobe alergične na lukove treba da ga izbegavaju, jer prevelika konzumacija može izazvati probleme s varenjem.
Piše: Svetlana Mujanović

20 DŽEPNIH KNJIGA
Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.
Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.
Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.

0691154004
dobrojutro.redakcija@gmail.com