Bosiljak, jednogodišnja zeljasta biljka poreklom iz Indije, od davnina je poznat kao začin, a danas se najviše upotrebljava u Francuskoj i Italiji. Kao čaj preporučuje se za umirenje i kod problema sa varenjem, a ima i izraženo antiseptično svojstvo. Često se upotrebljava za inhalaciju disajnih puteva. Stabljika bosiljka sadrži 0,5 do 1,5 posto eteričnog ulja u kojem ima najviše metilkavikola (55 %), estragola i eugenola. Karakterističan miris i aromu biljci daje upravo eugenol.
Uspeva u umereno toploj klimi, voli sunce, a optimalna temperatura za klijanje je 18 do 20 stepeni, mada će proklijati i u hladnijim uslovima. To znači da se na otvorenom može sejati početkom maja, odnosno kada prođe opasnost od kasnih prolećnih mrazeva. Kada se gaji u žardinjerama na balkonu, ili na prozorskoj dasci seje se tokom čitave vegetacije.
Prijaju mu plodna, dobro drenirana zemljišta, a budući da je koren biljke plitak, traži relativno veliku količinu vlage. Vegetacija ove začinske biljke traje 170 do 180 dana, cvetanje započinje sredinom juna i traje dva meseca. Vešte domaćice praktikuju da u toku vegetacije dobiju dve „žetve“ bosioka, odnosno da ga dva puta makazama iseku na visinu 10 do 12 cm. Prvi put na početku cvetanja, početkom jula, a drugo „košenje“ je krajem septembra. Najbolje ga je koristiti svežeg, budući da sušenjem gubi miris i ukus. Materije koje sadrži deluju protivupalno, a pomaže kod bolesti bubrega kao i problema sa varenjem i disajnih tegoba
Piše: Svetlana Mujanović
