Svaki polen je različit, neki ima manje proteina, neki više. Polen kukuruza je najsiromašniji belančevinama i u sebi ima samo četiri posto proteina. Pčele idu na njega samo u vreme metličenja zato što u tom trenutku nemaju ništa bolje od njega, a kada bi imale on nikada ne bi bio predmet njihovog interesovanja.
Polen suncokreta je, prema rečima, Rodoljuba Živadinovića, predsednika SPOS-a, isto jako loš za pčele. Zato pčelar koji seli pčele treba da otera košnice sa pčelama iz suncokreta čim stane paša i da ih premesti tamo gde ima i drugih biljaka kako bi mogle sa njih da uzmu polen.

– Pčelar treba da vrca med na mestu gde ima i drugih biljaka. Ne treba da ga vrca na suncokretovoj paši. Pčele se tu iscrpljuju i strašno oslabljuju jer polen suncokreta nema sve aminokiseline koje su im potrebne – poručuje Živadinović.
Polen od uljane repice je po sastavu najbolji za pčele. To su naučnici dokazali u jednom istraživanju kada su jednu grupu pčela hranili samo polenom uljane repice, a drugu polenom suncokreta. Tada su utvrdili da su pčele koje su živele na uljanoj repici imale za šezdeset procenata duži životni vek u odnosu na ove druge.
Polen maslačka je takođe specifičan. U njemu nedostaju takozvane dve nezamenljive aminokiseline koje su neophodne pčelama. Pčela ne može u svom telu da ih proizvede i zato mora da ih unese. To su naučnici dokazali sprovodeći eksperiment u kome su dve nedelje hranili pčele polenom maslačka. Za svo to vreme pčele su crpele te dve aminokiseline iz svog masnog tkiva, a kada su ga iscrpele njih više nije bilo i leglo je stalo.
– Zbog toga je neophodno da pčele donose razne vrste polena i nikada ne budu samo na monokulturi – podvlači na kraju predsednik SPOS-a.
Tekst i foto: Gordana Nastić