Zelje je višegodišnja biljka samonikla na livadama koja može da se gaji i u sopstvenoj bašti ili plasteniku. Nutritivne razlike između pitomog i divljeg ne postoje, dok su u izgledu i ukusu minimalne. Livadsko ili divlje zelje je za nijansu cenjenije, jer raste na potpuno čistim zemljištima i u podnebljima daleko od bilo kakvog zagađenja.
U baštenskim uslovima zelje najbolje uspeva iz direktne setve, koja može biti prolećna i jesenja. Zelje će godinama opstati na istoj poziciji, te treba pažljivo odabrati mesto gde će se posejati, ubokoriti i bez ičije pomoći rasti. Predlog stručnjaka je mesto sa zasenom, sa umerenim suncem i vlagom, u zemljištu u kome ima i peska. Traži hranljivo tlo, koje zadržava vlagu, ali nije previše vlažno.
Redovna prihrana, zalivanje i obrada
– Seme se polaže na dubinu od 2 do 3 cm. Razmak između redova je oko pola metra, a nakon proređivanja između biljaka bi trebalo da ostane oko 25 cm. Pitomo zelje mora redovno da se đubri, zaliva, okopava i prihranjuje. Ima dug, glomazni, vretenasti koren iz koga će godinama crpeti snagu – kaže Violeta Petrović Luković, savetodavac iz Kragujevca.

Ukoliko se gaji na većim površinama i ne samo za sopstvene potrebe, zemlju pre započinjanja procesa proizvodnje treba nađubriti stajnjakom u jesen pre dubokog oranja. Preporuka je da to bude oko 30 tona po hektaru, a takođe treba dodati i oko pola tone NPK 10-30-20. U narednoj sezoni, odnosno u drugoj godini gajenja zelje se prihranjuje azotnim mineralnim đubrivom, poput KAN ili urea. Nakon svake berbe lišća potrebna je prihrana i navodnjavanje.
Uzgajano pitomo zelje je otporno na niske temperature. Prezimljava bez većih problema. Svake naredne godine iz korena ponovo izbijaju novi listovi.
Isplativa proizvodnja
Osim na otvorenom i u baštama, zelje na našim prostorima može da se gaji u plastenicima.
– Iskustva proizvođača su da je u pitanju isplativa kultura, jer je višegodišnja biljka, koja gajena u kontrolisanim uslovima pokriva dva – tri godišnja doba, iako je najtraženija u proleće. Preporučljivo je svake treće ili četvrte godine zanavljati četvrtinu zasada – dodaje Petrović – Luković. – Računica je da za ovo zanavljanje proizvodnje treba izdvojiti vrednost oko 25 odsto ukupne godišnje proizvodnje.
Prednost plasteničke proizvodnje je mogućnost stavljanja i skidanja zaštitne folije u zavisnosti od godišnjeg doba. Zimi se ona postavlja i ostaje sve do otopljavanja. Preko leta se umesto folije stavlja zaštitna mreža, koja ima dvostruku funkciju. Štiti nežno zelje od grada, ali i od jakog sunca. Mana je što proizvodnja zelja iziskuje mnogo ručnog rada.
Piše: Biljana Nenković
Foto: ShutterStock