Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Banka života u Donjim Smrtićima

Banka života u Donjim Smrtićima

1750

Oni su sve samo ne prosečna seoska porodica. Ne samo po ljubavnoj priči Filipinke i Srbina, već i po sortama voća i povrća koje gaje i čija semena čuvaju. Upoznali su se 2017. godine kada su oboje radili na prekookeanskim brodovima i, posle isteka ugovora, odlučili da napuste taj život i počnu da stvaraju porodicu i imanje od koga mogu živeti. Gde bi, nego u Donjim Smrtićima, Slavenovom rodnom mestu, u koje je Ivu, njegova supruga, došla bez razmišljanja i odlučila da gaji svoje azijsko voće, koje će je podsećati na domovinu i doneti mirise i ukuse Filipina u Bosnu i Hercegovinu. Tako počinje priča o Sibinčićima, čuvarima starih sorti iz celoga sveta i onima koji grade svoju malu porodičnu banku semena.

– Ivy je novinarka, a ja sam inženjer poljoprivrede, te je za mene bilo i logično da pokrenem imanje na selu, a ona je to sve dijelila na društvenim mrežama i našem you tube kanalu. To je i ljudima bilo zanimljivo, kao i neke razne stare i egzotične sorte koje gajimo. Mi smo jedan zanimljiv spoj te je zbog toga to bilo zanimljivo ljudima – kaže Slaven.

Umesto nostalgije, sadi filipinske sorte

Dok govori, iskreni osmeh krasi njegovo lice. Stalno je nasmejan pa i kad radi, i kad proba plodove svoga rada:

– Bilo joj je teško na početku, jer je ovde sve totalno drukčije, od klime do hrane, ali je imala veliku podršku od mene i moje porodice. Uz tu podršku vrlo lako je naučila srpski jezik, a kako priča postidela bi i mnoge rođene na ovim prostorima.

Ono što je najbitnije, Ivu nije dozvolila da je savlada nostalgija. Na imanju je krenula da sadi filipinske sorte voća, nastavlja naš sagovornik:

– Prvo smo sadili filipinske sorte, kao što je gorka dinja, pakcoj i slično, zbog toga jer je njoj to nedostajalo i nije mogla da priprema svoja jela bez svoga povrća. Trenutno naša banka ima oko 650 sorti iz čitavog svijeta, nešto i prodajemo ako bude viška. Radimo na tome već 5 godina, prvo kao hobi, a sada kao nekakav mali biznis čiji prihod koristimo da nabavimo nove sorte i ulažemo u poljoprivredu.

 Ističe da se Sibinčići razlikuju od ostalih poljoprivrednika po tome što sve sade iz semena i gaje organski:

– Uzgoj je organski od sjemena do ploda, što je kod nas rijetko, jer ljudi većinom nemaju svoje sjeme i sadnice. Takođe, mi želimo da inspirišemo i podstaknemo druge da osnuju svoje bašte, te svake godine dijelimo i besplatno sjeme i dobili smo i priznanja za to.

Nešto od tog semena se, ipak, izdvaja i zanimljivo je za proizvodnju kojom će ova srpsko-filipinska porodica, kako nam poverava Slaven, izaći na tržište:

– Paradajza imamo oko 130 sorti i trenutno smo fokusirani na tri sorte koje su se pokazale kao otporne i zanimljive za proizvodnju: putnički paradajz, crna jabuka paradajz i čokoladna kruškica.Njihovim uzgojem ćemo probati da nađemo mjesto na tržištu. Pravilo je da svaku sortu, kada je dobijemo, probamo da uzgojimo kod nas prije nego prodamo sjeme, da budemo sigurni da se može gajiti kod nas.

U tome su do sada, kako Slaven tvrdi, imali sreće i sve što su posejali niklo je:

– Većina sorti je kod nas uspješno rasla. Imamo plodno tlo, što je jedan od važnijih resursa naše zemlje, jedino da bismo dobili sjeme od nekih sorti, moramo da čekamo po dvije – tri godine, jer zbog sunčanih dana ne uspije u jednoj sezoni dati sjeme.

Rađaju malo, ali kvalitetno

Pitamo o iskustvima uzgoja tog velikog šarenila vrsta i sorti, na šta se Slaven ne žali:

– Stare sorte nisu zahtjevne i većinom su lake za uzgoj. Ne daju puno plodova kao hibridi, ali je kvalitet proizvoda i do deset puta veći, tako da dođe na isto. Kad pojedete jedan naš paradajz, to je kao da pojedete deset hibridnih, a imate i okus, i izgled, i miris. Mi mislimo da su stare sorte budućnost poljoprivrede.

 Gledajući Sibinčiće, vesele, umnožene sa troje dece i četvrtim na putu, mladi iz ovih krajeva požele da se bave poljoprivredom i da se okušaju u uzgoju autohtonog voća i povrća.

– Mladi ljudi lakše prihvataju da probaju nešto novo i zanimljivo, mada je inters veliki i zbog kvalitete proizvoda. Nismo primjetili da ljudi gaje kukuruz crveni osmak, mada bi trebao da bude sačuvan od strane države. Taj kukuruz je već adaptiran na naše uslove, ali zbog slabijih prinosa je zaboravljen, mada, možda, ipak, manje je više, jer za njegov uzoj treba manje i hemije i đubriva – naglašava inženjer Sibinčić.

Najstariji pasulj na svetu

Pored crvenog kukuruza, Slaven je ponosni vlasnik i semena najstarijeg pasulja na svetu:

– Ostvarili smo saradnju sa najpoznatijom američkom kompanijom za stare sorte na svijetu Baker Creek, te smo od njih dobili mnoge rijetke i zanimljive sorte, pa i taj najstariji grah koji je pronađen u arheološkom lokalitetu i datira od prije 1.500 godina. Ove godine smo ga gajili prvi put i kod nas uspijeva bez problema i vrlo je otporan. Sve je više mladih koji počinju i imaju svoje bašte te su im naše sorte vrlo zanimljive i zbog toga što su otporne vrlo su lake za ugoj i ne traže hemiju i vještačka đubriva te za svoje potrebe možete uzgojiti kvalitetan i zdrav proizvod i čuvati sjeme sebi za mnoge godine.

Rad porodice Sibinčić nije ostao neprimećen i od strane Ministarstva poljoprivrede BiH.

– Prošle godine sam od Ministarstva poljoprivrede dobio sredstva za samozapošljavanje, te sada, pored sjemena, počinjemo ozbiljnije da se bavimo pčelarstvom, uzgojem paradajza i lubenica. Prošle godine smo sadili manje površine, tržište je dobro reagovalo na naše stare sorte i mogli smo ostvariti i dobru cijenu proizvoda. Nismo imali konkurenciju i stare sorte su se pokazale isplativim uprkos manjim prinosima. Kod njih imate manje rada i troškova nego kod hibrida, a imali smo i podršku opštine, kao i Genetičkog instituta Republike Srpske. Planiramo sa njima projekte očuvanja starih sorti, a imali smo i posjetu studenata i profesora sa Poljoprivrednog fakulteta. Prošle godine smo po prvi put učestvovali na sajmu koji je organizirao Poljoprivredni fakultet. Odaziv ljudi bio je odličan i ostvarili smo mnoge kontakte za naše poslovanje u budućnosti – zadovoljan je Slaven Sibinčić.

 Sibinčići sve proizvode bez đubriva, pesticida ili bilo kakve hemije.

– Sve prirodno i organski od sjemena – ističe Slaven, – jer smatramo da hibridi nisu ništa više nego sredstvo da kompanije prodaju sjeme, hemiju i đubriva. Sve je smišljeno radi kontrole važnog strateškog faktora hrane, a time i kontrole ljudi.

– Kod nas se kulture prepliću, ne samo filipinska i srpska, već stalno imamo u posjeti ljude raznih kultura, te uvjek gledamo da uzmemo ono najbolje od drugih i prilagodimo sebi. Ivu je neka jela prihvatila, neka jednostavno ne podnosi, kao što mi ne podnosimo ljuta jela, a njima je to normalno. Kod njih su riža i morski plodovi glavni, mada imaju odlična jela od piletine i svinjetine. Koriste dosta umaka i imaju dobre supe od povrća – rekao nam je Slaven za „Dobro jutro“.

Piše: Zorica Dragojević