Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Biljno mleko siromašnije od kravljeg

Biljno mleko siromašnije od kravljeg

1115
Foto: Pixabay

Mlečni proizvodi su važan izvor cinka, magnezijuma, fosfora i selena u ishrani. Biljno mleko kao alternativa kravljem mleku obično sadrži manje količine četiri ključna mikronutrijenta, prema istraživanju Američkog hemijskog društva.

Studija koju je sprovela američka Uprava za hranu i lekove (FDA) pokazuje da nivoi cinka, selena, fosfora i magnezijuma imaju tendenciju da uveliko variraju kod različitih biljnih mleka, naglašavajući potrebu za detaljnijim obeležavanjem nutritivnih vrednosti.

– Biljna mleka su sve popularnija, ali se ne zna mnogo o mineralnom sadržaju ovih proizvoda, posebno u SAD – rekao je autor studije dr Ben Redan.

On je dodao da „iz regulatorne perspektive, ovi minerali nisu uvek obavezni da budu na etiketi proizvoda“.

Biljno mleko od badema, soje, kokosa ili pirinča sve je popularnije u ishrani, ali se ne zna mnogo o mineralnom sadržaju ovih proizvoda.

Napravljena od pojedinačnih sastojaka poput badema, ovsa ili pirinča, ova mleka se smatraju odličnom alternativom kravljem mleku za one koji imaju alergije ili netoleranciju na mlečne proizvode. Oni se takođe smatraju ekološki prihvatljivijom opcijom jer su povezani sa manje emisija od proizvodnje klasičnog mleka.

Sa druge strane, kravlje mleko je glavni izvor određenih esencijalnih hranljivih materija koje ljudsko telo ne može da proizvede i mora da se unosi hranom.

Selen, na primer, pomaže u zaštiti ćelija od oštećenja ili infekcije, a istovremeno jača funkciju štitne žlezde.

Cink, u međuvremenu, podržava imuni sistem, dok je magnezijum neophodan za pravilno funkcionisanje mišića i nerava. Još jedan ključni nutrijent, fosfor, pomaže rast, održavanje i „popravku“ svih tipova tkiva.

Autori studije su koristili induktivno spregnutu masenu spektrometriju da bi procenili nivoe ovih mikronutrijenata u mlečnim alternativama napravljenim od soje, graška, konoplje, ovsa, badema, kokosa, indijskog oraha i pirinča. Nekoliko različitih brendova je testirano za svaku vrstu pića, dajući ukupno 85 uzoraka.

Pića na bazi graška su imala oko 50% više fosfora, selena i cinka od kravljeg mleka, dok je sojino mleko imalo najveću koncentraciju magnezijuma. Sve druge vrste veganskih mleka sadržale su manje količine četiri ključne hranljive materija od mleka.

Autori studije takođe navode značajan stepen varijacije između različitih brendova iste vrste pića. Na primer, nivoi cinka su varirali za čak 53,8% u različitim testiranim uzorcima mleka na bazi graška.

Biljna mleka postala su ne samo trend, već i potreba mnogih ljudi, alergičnih na laktozu, ali i čest sastojak modernih poslastica. Slična stvar je i sa biljnim verzijama mlečnih proizvoda. Mlečnu pavlaku gotovo je nemoguće pronaći, a i osetljiva je na temperaturu i mora se pažljivo mutiti, a takozvani biljni sirevi obilato se koriste u restoranima i picerijama. Sada se umesto krem sira koriste razne semenke, uključujući i čiju, neminovni sastojak svih biljnih jogurta, vegetarijanskih i veganskih jela. Humus je neizostavni deo jutarnjeg obroka, umesto pavlake ili milerama, ukus kajmaka su gotovo svi zaboravili, a francuski i ostali sirevi mogu se pronaći samo na noćnim marketima i okupljanjima ljubitelja gastronomije.

Stvari se neminovno kreću u neočekivanim pravcima: s jedne strane imamo zahtev proizvođača mleka i mlečnih proizvoda za zabranu imena sir za biljne verzije, sa druge strane, zahtev za ograničenje uzgoja krava zbog preterane proizvodnje metana. S treće strane, organski proizvođači kukaju za goveđim stajnjakom kao osnovom za đubrenje svojih proizvoda. Ko će tu pobediti i hoćemo li imati odvojena tržišta, ostaje da se vidi.

I. R.

Foto: Pixabay