Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО Cvetni „tepih“ umesto korova

Cvetni „tepih“ umesto korova

1966

Tekst i foto: Biljana Nenković

Kad biste mogli sav korov u dvorištu da pretvorite u mekanu, zelenu ili šarenu podlogu, bilo bi to uživanje pravo. Bilo bi, ako je moguće, a jeste. Treba samo da posadite takozvane pokrivače tla, koji brzo formiraju gust živi tepih. Može da bude zimzelen i da vas sačeka i sledeće sezone, ili raznobojan koji traje samo jedno leto. Na svu sreću, dakle, postoje specijalne biljne vrste, takozvani pokrivači tla, pomoću kojih ćete se izboriti s neželjenim gostima u dvorištu.

Većina pokrivača su višegodišnje vrste, same se ramnožavaju podzemnim rizomima i izdancima korena. Za nekoliko godina formiraće gust pokrivač kroz koji korov ne može da prodre. Prednost sadnje pokrivača tla je i u tome što je potrebno manje biljaka za sadnju, a samim tim i manje novca za njihovu kupovinu.

Dobre su perene, još bolji kameleon

– Kada se sade raznoliki pokrivači tla, taj posao nezamisliv je bez perena i seduma. U toj grupi biljaka ima niskih trajnica, koje će formirati lep i izdržljiv tepih. Idealne su za sunčana mesta i kamenjare, pogotovo zato što ne traže nikakvu negu, ne vole preterano zalivanje. Kad ih posadite, sami će da se šire. Recimo, sedum hybridum je niska varijanta koja cveta od juna do avgusta. Cvet mu je žute boje, a visina biljke oko 10 centimetara i izuzetno je dekorativan. Voli sunčana mesta. Ali, postoji mnoštvo varijeteta seduma, pa se može napraviti raznobojni trajni tepih, koji će se svakog proleća sam obnavljati i lepo izgledati do kasne jeseni – kaže pejzažni arhitekta Magdalena Nenković.

Jedan od boljih pokrivača tla je i Houttuynia cordata, u narodu poznatija kao kameleon. Ova biljka menja boju listova u zavisnosti od jačine svetlosti i temperature. Listovi su prošarani žutom, zelenom, ružičastom ili crvenom bojom.

– Koje će boje biti list kameleona, zavisi od toga koliko je biljka osunčana. U senci će listovi biti zeleno-krem boje, a na suncu će se pojaviti nijanse žute, roze i crvene boje. Ima sitne, bele cvetove i pokrivač je tla u pravom smislu te reči. Brzo se širi i dostiže visinu od 15 do 30 centimetara. Sadi se na rastojanju od 60 do 90 centimetara. Sadite je na zemljištu gde ima dosta vlage. Može biti i vodena biljka. Zimi miruje, a na proleće se ponovo budi – dodaje Nenković.

Jedan od klasičnih prekrivača tla, koji formira tepih, jeste i Sagina subulata Aurea. Zbog male visine i dobre sposobnosti pokrivanja, uz specifičnu zlatnu boju, ova perena je idealna za sve nepristupačne terene s malo zemlje. Zovu je i zvezdasta mahovina. Tokom leta ima sitan beli cvet. Nema potrebe da se dodatno šiša jer joj je maksimalna visina oko 1,5 centimetara. A njena bliska „rođaka“ je irska mahovina, koja ima skoro iste karakteristike.

Sve boje alternantere

Biljke koje ne daju previše cvetova ređe biramo za sadnju u dvorištima, ali one su odlične za pravljenje „tepiha“. Nazivamo ih strukturnim i uz dobru plansku sadnju mogu da pruže veliko zadovljstvo i, recimo, pravi crveni tepih u dvorištu. Jedna od njih je alternanthera. Zovu je još šarenica i cejlonski list. Može se iskoristiti i za pravljenje mozaika ili geometrijskih oblika.

Tajna ove jednogodišnje vrste je u šarenim ili jednobojnim listovima, čija je struktura takva da daje punu i meku podlogu. Spektar boja i oblik lišća daje mnoštvo međusobnih kombinacija. Rod ove biljke je dobio naziv od latinske reči alterno, što znači promenljiv. Cvetovi se pojavljuju u zbijenim cvastima, ali su veoma sitni, nemaju poseban značaj i treba ih orezivati, jer su listovi glavne zvezde u bašti.

Boje listova mogu da budu crvene, bordo, žute, narandžaste, zelene i ljubičaste. Visina biljke je od 10 do 20 centimetara. Razmnožava se reznicama, koje se uzimaju s matičnih biljaka. Sadnja u dvorištu počinje u maju, a važno napomenuti da ta biljka voli svetla mesta i umereno zalivanje. Kod nas najzastupljenija Alternanthera bettzikiana, čije boje variraju od žuto-crveno-zelenih listova, zatim bordo-crvenih, kao i žuto-tamnozelenih. Vrsta Alternanthera ficoidea ima jajaste listove s talasastim rubom, žute, crvene i narandžaste boje.

Jednogodišnja je biljka i odlikuje je gust raspored grančica i kompaktan rast. Dobro podnosi gajenje na otvorenom i rezidba za nju nije traumatična. Svrstava se među retke vrste koje su idealne za pravljenje mozaika ili geometrijskih oblika u dvorištu, ali i za kaskade

Hristov monogram od 10.000 sadnica

U evropskim gradovima Alternantheru ficoideu obilato koriste za pravljenje monograma na travnjacima ili drugih znakova, poput grbova ili natpisa. Primer njene primene kod nas je u Nišu. Od nje je napravljen Hristov monogram od 10.000 sadnica, povodom obeležavanja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta. Taj monogram je za dve nedelje od sadnje dobio svoj pravi oblik.

Izbor iza najprobirljivije

Plućnjak

– Pulmonaria saccharata, formira gust tepih u prozračnoj senci. Od aprila do maja cveta u plavoj, purpurnoj ili beloj boji. Posebno je dekorativan varijetet s lišćem koje ima sitne fleke. Potrebno je 10 do 15 komada po kvadratnom metru.

Plavo oko

– Omphalodes verna, krasi baštu neboplavim cvetovima. Položenicama pokriva tlo lišćem visine od 10 do 20 cm. Voli polusenovita ili senovita staništa, a potrebno je 10 do 15 komada za kvadratni metar.

Patuljasta medunika

– Astilbe chinensis pumila odlična je za manje površine ispod drveća. Podnosi dobro i sunce. Od avgusta cveta roze cvastima i sadi se 9 do 12 biljaka po kvadratu.

Vilin cvet

– Epimedium uspeva na polusenovitim staništima, zaštićenim od vetra. Od aprila do maja iznad zimzelenog lišća niču nežni cvetovi, a potrebno je 8 do 12 komada za jedan kvadratni metar.

Patuljasti viseći zvončići

– Campanula poscharskyana leti prekrivaju tlo plavim cvetovima. Lišće je zimzeleno. Uspevaju na sunčanim ili polusenovitim mestima. Potrebno je 9 do 12 kom/m2.

Crveni geranijum

Ekstremno gustorastući crveni geranijum „Tiny Monster“ (Geranium sanguineum) pogodan je za sunčana staništa i prednje delove leja. Cveta od jula do septembra. Jedna ili dve biljke pokrivaju do jednog kvadratnog metra.

Prkos

– Portulaca grandi flora je baštenski cvet koji raste tek 10 do 15 centimetara u visinu. Širi se po tlu i na taj način pravi prelepi pokrivač od cveća. Odlikuje se neverovatnim spektrom boja cvetova, ali i velikom otpornošću. Jednogodišnja je biljka, ali vrlo često, zbog lakog razmnažavanja, godinama niče na mestu gde smo ga samo jednom posejali. Uspeva na izrazito osunčanim mestima.