Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ DESET PRAVILA ZA SETVU BORANIJE: Plodored, sunce, plodno zemljište…

DESET PRAVILA ZA SETVU BORANIJE: Plodored, sunce, plodno zemljište…

2086
Фото: Pixabay

Boranija potiče iz porodice mahunarki (Fabaceae) vodi poreklo iz Latinske Amerike, a na evropsko tlo su je doneli Španci u 16. veku. Izuzetno je bogata biljnim vlaknima, te nutricionisti preporučuju njenu upotrebu u ljudskoj ishrani. Setva boranije počinje od 20. aprila, kada otopli i poraste temperatura tla, i najvažnije – kada prođe opasnost od kasnih prolećnih mrazeva. Evo kako će vaša setva boranije biti uspešna i profitabilna.

  1. Boranija ne podnosni monokulturu, te na isto mesto može doći tek nakon četiri godine. Takođe, treba izbegavati parcele na kojima su se u prethodne tri godine gajile lucerka, detelina, soja, grašak ili pasulj, jer patogene gljivice koje se javljaju kod ovih biljaka izazivaju štete u usevima boranije, dovodeći do oboljenja korena. Potrebno je izbegavati i kupusnjače kao predusev, zbog prisustva bakterije Xanthomonas campestris. Najbolji predusevi boranije jesu korenasto i lukovičasto povrće, kao i strna žita.
  2. Boranija je toploljibiva biljka, potiče iz tropskih krajeva, te ima povećane zahteve prema toploti. Seme kreće da niče na temperaturi od 12 stepeni, međutim, tada niče veoma sporo. Optimalna temperatura za nicanje ove biljke iznosi 20 stepeni, za razvoj vegetativnih organa (do formiranja cvetova) oko 18 do 20 stepeni, a za formiranje generativnih organa od 22 do 25 stepeni. Osetljiva je na vazdušnu sušu, naročito u periodu cvetanja.
  3. Ovoj mahunarki najviše odgovaraju aluvijalna zemljišta, rastresite strukture, dobro snabdevena hranljivim materijama. Najpogodnija rN vrednost zemljišta iznosi od 5,6 do 6,4. Za uzgoj boranije neophodno je izbegavati teška zemljišta s visokim nivoom podzemnih voda. Optimalna vlažnost je 60 do 70 posto poljskog vodnog kapaciteta. U odnosu na druge mahunarke, boranija ima veće zahteve u pogledu plodnosti zemljišta.
  4. Boranija ima povećane zahteve prema svetlosti takođe, naročito u prvim fazama rasta. Ona okreće listove prema sunčevim zracima. Zasenjivanje rezultira izduživanjem biljaka.
  5. Boranija je biljka koja uspeva i na većim nadmorskim visinama, određene sorte mogu da se gaje i na nadmorskoj visini do 1.300 metara. Najviše joj odgovara umereno vlažno podneblje.
  6. Osnovna podela boranije jeste na osnovu visine rasta: na niske sorte boranije (30-60 centimetara), koje se često nazivaju i industrijske, gaje se na većim parcelama i visoke, koje se isključivo gaje u manjim baštama uz kuću, jer zahtevaju potporu za pravilan razvoj. Kod visoke boranije berba je komplikovanija, jer se bere ručno. Kao potpora za visoku boraniju često se koriste pritke koje se međusobno povezuju, špalir od stubova između kojih se nalazi zategnuta žica, za koju se veže mreža.
  7. Dubina setve zavisi od vrste tla. Kod lakših zemljišta seje se na dubini 5 – 7 cm, a kod težih zemljišta na 3 – 4 cm. Boranija se uglavom seje u “kućice” od 4 – 6 semena, na 50-80 cm razdaljine, kako bi ostalo dosta prostora za odrasle biljke. Za prolećnu setvu boranije neopodna je osnovna obrada zemljišta na dubini od 30 cm, a pred setvu se zemljište kultivira.
  8. Navodnjavanje se obavlja u brazde, nikako po listu. Veštačka kiša stvara povoljne uslove za širenje bakterioza.
  9. Kada je reč o đubrenju boranije, stajnjak je dozvoljeno uneti samo kroz prethodnu kulturu koja se gajila na toj parceli. Direktno unošenje stajnjaka dovešće do povećane koncentracije azota, što rezultira naglim bujanjem biljaka i smanjenjem broja plodova. Azot je biljkama potreban samo u početnim fazama razvoja, dok ne počnu da ga koriste iz bakterijskih kvržica – boranija ima moć azotofiksacije. Potrebe boranije za đubrenjem iznose 60 – 80 kg/ha NPK. Prihranu treba uraditi u fazi 3-4 prava lista.
  10. Dužina vegetacije, u zavisnosti od sorte, iznosi od 55 do 70 dana. Tokom vegetacije neophodno ju je 2 -3 puta okopati, prvi put nakon pojave redova. Okopavanje se obavlja plitko, s obzirom na to da boranija ima plitak korenov sistem. Prilikom okopavanja potrebno je da zemljište bude suvo, odnosno, da se navodnjava tek nakon okopavanja.

Piše: Tanja Prolić