Насловна АРХИВА EKOLOGIJA: Najsmrtonosnije prirodne materije

EKOLOGIJA: Najsmrtonosnije prirodne materije

У свету има много смртоносних материја које се налазе у бактеријама, биљкама и животињама, а свака од њих има потпуно различито деловање на човека

823
Фото: Pixabay

Utvrđivanje koja je prirodna materija najsmrtonosnija skoro je nemoguće, jer se u obzir uzimaju faktori kao što su starost i imunološki sistem čoveka. Ipak, postoji način da se izmeri smrtonosnost supstance. Metoda koja se zove “Medijan smrtonosna doza, LD 50”, poznatija kao “Smrtonosna doza, 50%”. LD 50 (eng. lethal dose – smrtonosna doza) predstavlja količinu neke supstance koja je dovoljna da se ubije 50 odsto jedinki koje su učestvovale u eksperimentu (najčešće miševi). Ove doze određivane su na osnovu telesne mase životinja.

Cijanid – Ovaj otrov proizvodi nekoliko bakterija, gljivica i algi, a nalazi se i u brojnim biljkama, uglavnom u njihovim semenkama. Verovatno je i najpoznatiji među otrovima, jer su ga tokom istorije koristile mnoge ubice, koje su želele da uklone svoju metu “prirodnom smrću” – s obzirom na to da smrt uzrokovana trovanjem cijanidom izgleda kao srčani udar. Semenke nekog voća sadrže hemikaliju koja oslobađa cijanid kada dospe u naše telo, kao npr. jabuke. Ipak, doza je toliko mala da ne postoji nikakav razlog za brigu, iako se preporučuje da se ne jedu velike količine semenki. Dvesta miligrama ove supstance može da ubije odraslog čoveka za nekoliko minuta. Protivotrov je dostupan u obliku običnih i vitaminskih tableta B12 koje ga izbacuju kroz mokraću.

Ricin – Seme ricinusa sadrži izuzetno otrovnu hemikaliju – ricin. Upotreba ove biljke izuzetno je česta u mnogim kulturama. Semenke se uvek zagreju pre proizvodnje ulja (često se koristi kao laksativ), tako da otrov postane potpuno bezopasan, tj. uopšte i ne završi u ulju. Ricin je spor otrov i treba mu jedan do tri dana da uzrokuje smrt. Iako se posledice trovanja mogu osetiti i posle nekoliko sati, smatra se jako opasnim i “podlim” ubicom. Zvaničan protivotrov je još uvek u fazi testiranja. Ricin ne ubija odmah, te daje lekarima šansu da zaustave njegovo delovanje i pruže obolelom priliku da preživi. Inače, 1,78 miligrama ricina smatra se smrtonosnom dozom za odraslog čoveka. Ovaj snažan i smrtonosan otrov ima potencijal da reši jedan od najvećih problema današnjice – rak. S obzirom na to da napada i uništava ćelije, naučnici pokušavaju da ga usmere da napada samo ćelije raka i zaobiđe sve one zdrave u telu. Metoda je još uvek u ranoj fazi testiranja.

Strihnin – Strihnin drvo (Strychnos nud`vomica L.) raste u Indiji i jugoistočnoj Aziji i sadrži dva otrova – brucin i mnogo opasniji strihnin, koji se nalazi u voću drveta. Strihnin uslovljava neke od najbolnijih reakcija na otrov. Iz etičkih razloga, toksičnost strihnina nije dovoljno proučavana kod ljudi. Većina poznatih informacija potiče od nenamernih i namernih slučajeva trovanja. Ne postoji određen protivotrov, ali oporavak je moguć ako se leči na vreme. Smrtonosna doza je 1 do 2 miligrama strihnina po kilogramu odraslog čoveka. Poput cijanida i ricina, strihnin se često koristio tokom istorije, a neki istoričari veruju da je čak i Aleksandar Veliki otrovan upravo ovom opakom supstancom.

Amatoksini – Amatoksini su podgrupa od osam toksina koji se mogu pronaći u otrovnim gljivama Amanita phalloides, kao i u nekim drugim gljivama iz roda Amanita. Amatoksini napadaju ćelije jetre i bubrega, a najopasnije je to što otrovana osoba uopšte ne primećuje simptome najmanje 6 do 24 sata posle konzumiranja otrova (obično se otruju nestručni berači gljiva). Kada simptomi postanu vidljivi, ispoljavaju se kroz učestalu stolicu ili povraćanje, a lekari ih često pomešaju s običnim gripom, zbog čega trovanje uglavnom završi smrću. Ukoliko se otkriju na vreme, obolelom se daje velika doza ekstrakta biljke Silybum marianum (mlečni korov) da bi se zaustavilo delovanje otrova. Ako i to ne pomogne, u najgorem slučaju neophodna je transplantacija jetre! Smrtonosna doza je od 0,1 do 0,2 miligrama amatoksina po kilogramu odraslog čoveka.

Botulinski toksin – Clostridium botulinum je bakterija koja proizvodi jedan od najsmrtonosnijih otrova – botulinski toksin, a poznata je po botulizmu, opakoj bolesti koju izaziva. Iako se smatra najotrovnijom prirodnom supstancom u svetu, botulinski toksin se redovno koristi u kozmetičkoj industriji, kao botoks. Kristal ovog otrova veličine zrna peska može da ubije 9.600 ljudi, a samo 4 kilograma bi mogla biti pogubna za celokupno čovečanstvo. C. botulinum može se pronaći u zemlji i vodi širom sveta i uopšte nije neuobičajena i opasna. Problem nastaje kada dospe u ljudski organizam i napadne aktivne ćelije – trenutak u kojem počne da proizvodi sedam otrova, od kojih četiri mogu da ubiju čoveka.
Samo u Velikoj Britaniji svake godine prijavi se 10 do 30 slučajeva trovanja bakterijom C. botulinum, a razlog je skoro uvek isti – nepravilno konzervirana hrana. Takođe, bakterija se često može pronaći i u medu, ali organizam odraslog čoveka je dovoljno snažan da je uništi pre nego što dođe do aktivnih ćelija. S druge strane, bebe nemaju razvijen imunološki sistem protiv ove bakterije sve dok ne napune godinu dana.

Otrovi koje C. botulinum proizvodi u našem telu su zapravo gasovi koje bakterija ispušta. Oni napadaju neurotransmiter koji kontroliše kontrakciju mišića, zbog čega u roku od nekoliko dana skoro svi mišići prestanu da funkcionišu. Ukoliko se ne leči na vreme, dolazi do smrti uzrokovane gušenjem. Smrtonosna doza je od 1,3 do 2,1 nanograma botulinskog toksina po kilogramu odraslog čoveka. Protivotrov za botulinski otrov postoji, ali još uvek nije otkrivena tačna formula i čuva se u strogoj tajnosti.

M. Volčević

Dobro jutro broj 537 – Januar 2017.