GLJIVE : Retke vrste čuvari prirode

Mikolozi u celom svetu, pa i kod nas, u stalnoj su potrazi za novim vrstama gljiva kojima bi dopunili spisak onih koje rastu na tom području. U tome im pomažu gljivari amateri donoseći primerke pronađene na livadama, pored reka, na zgarištima, u grmlju, šumama…

Na spisak gljiva koji su sačinili naši mikolozi i botaničari, a odnose se samo na one koje rastu u Srbiji, dodate su još neke novopronađene vrste kao što su crvena bukovača (Pleurotus calyptratus), ali i Pholiota hyghlandensis, Fomitopsis iberica i Helvella macropus. One nisu toliko značajne za gljivare, sem crvene bukovače, koliko za mikologe i naučnike. Zato ih ne treba gaziti i uništavati.

Crvena bukovača (Pleurotus calyptratus) se sakuplja u rano proleće i početkom jeseni, a raste isključivo na opalim granama i mrtvim stablima topole. Prepoznaje se po sivom ili crvenkastom šeširiću koji podseća na školjku prečnika od pet do 10 centimetara. Kratka drška nalazi se sa strane kao kod Pleurotus ostreatus.

Listići su boje bele kafe. Kod mladih primeraka pokriveni su opnom. Raste pojedinačno i dosta je retka. Do sada je nađena na svim kontinetima, sem Antarktika, tropskih šuma Australije i Azije i Pacifičkog regiona. Jestiva je i pogodna za pripremanje gulaša, umaka i namaza.

Pholiota hyghlandensis raste od aprila do novembra na zgarištima. Ima karakterističan crvenkastosmeđ lepljiv šeširić, koji je kod maladih primeraka ispupčen, dok su mu ivice talasaste. Listići su retki, a drška visoka do pet centimetara. Ispod šeširića je tamnija, a pri dnu svetlija i na njoj se vidi trag vela koji je karakterističan za ovu gljivu. Iako se ne može lako uočiti, veoma je interesantna. O njoj još uvek nema dovoljno podataka, sem da nije jestiva, ali da je veoma važna za očuvanje čovekove okoline.

Foto: B. Šeguljev

Fomitopsis iberica je veoma retka pečurka. Raste na trulim panjevima. Pripada lignikolnim, termofilnim vrstama i više liči na cvet nego na pečurku. Do sada je pronađena u Portugalu, Francuskoj, Italiji, Češkoj, Slovačkoj i na Rabu. Domaćini ove gljive su hrast, bor, grab, jasen, ali i neke druge vrste lišćara.

Foto: B. Šeguljev

Helvella macropus je nejestiva pečurka. Raste u grmlju, a zabeležena je još 1999. godine. Poznata je kao hrčak i pripada porodici Helvellaceae. Prepoznaje se po tamnosivom šeširiću i nešto svetlijoj dršci visokoj oko pet centimetara. Na šeširiću se uočavaju sitne bradavice, karakteristične za gljive iz ove porodice. Nekada cela gljiva može biti svetlosiva ili smeđa. Pronađena je u Kini, Severnoj Americi, Japanu i još nekim zemljama na našem kontinentu.

M. P.

Dobro jutro broj 539 – Mart 2017.

razvojnifv.png

RAZNO

Salata od čičoke

Priprema se od 3-4 čičoke, dve šargarepe, jednog praziluka, a dodaju se morska so, maslinovo ulje i jabukovo sirće. Skuvajte

Kako i čime da uklonite dosadne puževe iz povrtnjaka

U zaštićenom prostoru salatom se hrane i štetni insekti ali i puževi. Najčešći su puževi golaći. Telo im je izduženo

Jeste li znali da je korijander čistač otrova i teških metala?

Korijander (Coriandrum sativum) je biljka neobičnog izgleda i još neobičnijeg mirisa koji podseća na trag ozloglašene smrdibube. Kod nas se

Strateški proizvod traži strateške poteze

OBLAČINSKA VIŠNJA NAŠA IZVOZNA UZDANICA Oblačinska višnja je strateški poljoprivredni proizvod i privredno veoma značajna za našu zemlju. Poslednjih godina

Tatlije – jednostavne, a mirišu na bakin zagrljaj

U vremena kada je jelo više zavisilo od umešnosti domaćice nego od sastojaka (jer mnogo  toga nije ni bilo), kolači

Sve što treba da znate o uzgoju salate: temperatura, đubrenje i najbolji predusevi

Salata je biljka dugog dana, ne zahteva veliku toplotu. Klija pri minimalnoj temperaturi od 2-3 ºS, a optimalna je 18