Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ I starija stabla moguće je presaditi

I starija stabla moguće je presaditi

239
Rows with old plum or pear fruit trees with white blossom in springtime in farm orchards, Betuwe, Netherlands

Piše: Svetlana Mujanović

Mlade voćke sade se u jesen ili proleće, to znaju svi koji žele da beru plodove iz sopstvenog voćnjaka, bio on mali ili plantažni. Ali, neretko se desi da neka lepo razvijena voćka, posebno na okućnici, zbog drugačije organizovanog prostora, zasmeta. Tada se postavlja pitanje da li je poseći ili ostaviti. Postoji, ipak, i treće rešenje.

Malo je onih koji znaju da se i takve „vremešne“ voćke mogu presaditi. Ali, pripreme za njihovo preseljenje u novu kuću moraju biti temeljne, i valja ih započeti mnogo ranije, već u leto, ako će se ovaj veliki posao obavljati u poznu jesen, kada voćke „odu na spavanje“.

Kod koštičavih vrsta veći rizik

Ipak, mora se imati na umu da mlađa stabla bolje podnose presađivanje i prijem na novom mestu, brže se ukorenjuju i lakše obnavljaju rodnost. Jabučaste vrste, u odnosu na ostale, zahvalnije su za promenu mesta: jabuke, kruške, dunje, ali i i orah i leska, stari i do 15 godina, mogu se presaditi na drugo mesto, bez bojazni da se neće primiti. Kod koštičavih vrsta rizik kod obnavljanja je veći, a praksa je pokazala da se s uspehom mogu presaditi voćke ne starije od 10 godina. Generalno, ukoliko je nužno, najbolje je voćke presaditi kada su stare sedam-osam godina.

Preporučuje se da se jama za zimsko presađivanje stare voćke iskopa ranije, već u leto. Važno je da ona bude dovoljno duboka i široka, bar za dvadesetak centimetara šira i dublja od korena stabla koje se presađuje. Ponekad je ona i oko dva metra široka, a 60 do 70cm duboka, a prilikom pravljenja takve jame valja poštovati određeni redosled poteza. Pri kopanju se odvaja gornji sloj zemlje na jednu stranu, obično je to prvi ašov, a ostala zemlja na drugu. Pri sadnji zemlja se vraća obrnutim redosledom – prvo površinski sloj, a zatim ostatak.

U čitavom ovom poslu najveći problem je kako pažljivo, bez oštećenja izvaditi staro stablo. Najbolje je da se u krugu ili kvadratu oko voćke iskopa rov (jarak) širine 20 do 30cm, i dubine po potrebi, što zavisi od veličine stabla, odnosno, korena. Sve žile na koje se naiđe, pažljivo se i ravno preseku. S porastom dubine jarka sve se više potkopava voćka, pri čemu se vodi računa da se na žilama zadrži zemlja.

Koren preneti sa zemljom

Koren sa zemljom kod ovako potkopane voćke trebalo bi obložiti čvršćim materijalom ili daskama, da bi se zemlja zadržala na žilama. Tako pripremljeno stablo može se prenositi na kraćim rastojanjima, ali i na udaljenost od više kilometara. Voćke se presađuju po oblačnom i prohladnom vremenu, da se ne bi koren isušio. Što su stabla starija i razvijenija, oko korena treba da imaju više zemlje. Neposredno pre stavljanja stabla na novo mesto valja osvežiti preseke na svim žilama korena, debljim od 2cm, zagladiti ih oštrim nožem i dezinfikovati rastvorom plavog kamena.

U nov jamić voćka se postavlja na istu dubinu na kojoj je rasla. Zemlja se u novu jamu ubacuje postepeno, prostor između žila popunjava rastresitom plodnom zemljom, može se dodati i malo stajnjaka ili komposta i dobro sabiti, da se istisne vazduh oko žila. Kada se koren pokrije, a jamić ne zatrpa potpuno, rasturi se kompleksno NPK đubrivo s minimalnim procentom azota i zatrpa. Korisno je da se robusna stabla osiguraju sa dva kolca naspramno postavljena, za koja se stablo pričvrsti. Na kraju, sve se dobro zalije čistom vodom, i čeka kraj zime i rezidba.

Pre kretanja vegetacije, rano u proleće, presađenu voćku treba oštro orezati, ali tako da se zadrži prvobitni oblik krune, a preseke premazati kalemarskim voskom ili pastom od nekog fungicida na bazi bakra. Za voćku na novom mestu, koja je preživela stres i promenu sredine, mora se obezbediti dobra nega: uredno okopavanje, prihrana početkom i krajem proleća, navodnjavanje pre nego što se osete tragovi suše, kao i adekvatna zaštita od bolesti i štetočina. Takođe, u vegetaciji bi trebalo redovno uklanjati sve viškove grana, posebno vodopije, valjalo bi pokidati i plodove, ako su se zametnuli, da ne bi suviše opterećivali krunu i značajno redukovan, skraćen koren, koji ne bi mogao da ishrani dominantniji nadzemni deo stabla.