Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ INTENZIVNA PROIZVODNJA LEŠNIKA I ORAHA: Greške u sadnji ne mogu se ispraviti

INTENZIVNA PROIZVODNJA LEŠNIKA I ORAHA: Greške u sadnji ne mogu se ispraviti

Савремени узгој не може се замислити без употребе механизације, што је код леске могуће само уколико се гаји као стаблашица. Засад не сме да буде у затвореној долини, тзв. мразишту. Затворени терени нису погодни ни за опрашивање, јер леске морају бити на поветарцу, а ту би више биле изложене нападу паразита, првенствено оних из реда гљива.

729
Фото: Pixabay

Berba lešnika i oraha je završena, a ovo koštunjavo voće dugo se može čuvati u adekvatnim uslovima. Svima je poznato da su najlepše poslastice upravo one koje u sebi sadrže cele, lomljene ili mlevene orahe i lešnike, a sve više se ukazuje da je reč o veoma zadravim grickalicama. Dolaze meseci kada treba uživati u ovim plodovima, ali je sada pravo  vreme  za sadnju.

Iako se za lešnik kaže da je poludivlja  a za orah da je poludomaća biljka, jer su veoma rasprostranjeni u prirodi, njihov uzgoj ipak zahteva neophodno predznanje i poštovanje reči nauke i struke. Zbog toga smo posetili Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i od prof. dr Zorana Keserovića potražili savete koji se odnose na sadnju. Na početku razgovora naš sagovornik nam je rekao da se savremeni uzgoj ne može zamisliti bez upotrebe mehanizacije, što je moguće samo ukoliko se leska gaji kao stablašica. Najvažnije je pravilno podići zasad, jer se radi o dugogodišnjem uzgoju, pa se početne greške teško mogu ispraviti.

Prilikom podizanja zasada leske vodi se računa o tome da li ima dovoljno i pravilno raspoređenih oprašivača. Uobičajeno je da se sade jedna ili dve glavne sorte i dva ili tri oprašivača. Postoji više načina rasporeda sorti. Ukoliko nije poznat način kalemljenja, izdanci se uništavaju, i to uglavnom mehanički, što predstavlja dodatni trošak u proizvodnji. Prelaskom kalemljenja leski na mečiju lesku ovaj problem u potpunosti je rešen. Kod leske gajene u vidu žbuna navodnjava se sistemom kap po kap,  dok se ona gajena u vidu stablašice navodnjava mikrorasprskivačima.

-Prilikom izbora terena mora se voditi računa da zasad ne bude u zatvorenoj dolini, tzv. mrazištu. Ovi tereni nisu dobri ni zbog anemofilnog oprašivanja jer leske moraju biti izložene povetarcu. Na zatvorenim terenima su više izložene napadu parazita, prvenstveno onih iz reda gljiva. Najpogodniji su blagi nagibi na kojima ima više od 800 milimetara  ravnomerno raspoređenih padavina godišnje. Rastojanje zavisi od bujnosti sorte, podloge, uzgojnog oblika i plodnosti zemljišta. Kada se govori o razmacima,  slabo bujne sorte se gaje na razmaku 5×5, odnosno 4×4. Razmak između srednje bujnih sorti je 6×6 ili 5×5. Bujne sorte se sade na razmacima 7×7, odnosno 6×6 metara –  objašnjava profesor Keserović.

Važno je da se pre sadnje uradi uzorkovanje zemljišta i njegova hemijska analiza, koja podrazumeva određivanje teksture, pH, sadržaja humusa i mikroelemenata – azota, fosfora i kalijuma, kao i kalcijuma. Zatim se pravi plan đubrenja – i tu se treba osloniti na stručnjake.

Petar Krstić iz Pirota lešnik je počeo da uzgaja pre 15 godina. Prve godine na parceli od 83 ara zasadio je 300 sadnica, a naredne još 250. Nedavno je podigao mlad zasad, tako da sada ovo voće proizvodi na jednom hektaru. Prilikom odabira  sorti,  kako kaže, rukovodio se rentabilnošću, tako da je izbor pao na one okrugle. Pre dve godine ostvario je rod od dve tone, lane 500 kilograma manje, a ove godine  još manje, iako primenjuje sve agrotehničke mere.

 -U našim uslovima okrugle sorte daju veći prinos, plod se lakše lomi, a za taj posao koristim mašinu krckalicu. Sem toga, ove sorte su traženije na tržištu. Plasman je priča za sebe. Nešto prodam preko interneta. Naša sreća je što u Pirot svake subote, zbog kupovine hrane,  dolazi veliki broj Bugara, tako da znatnu količinu prodam na pijaci. Cena je od 800 do 900 dinara za kilogram. Lešnici su bili iz organske proizvodnje, za šta posedujem i sertifikat. Donedavno sam ih plasirao u prodavnice zdrave hrane, no, pošto su vlasnici počeli ovo voće da kupuju „na crno“ po nižoj ceni, više ne sarađujemo – kaže Krstić.

Ovaj domaćin lešnike je proizvodio u skladu sa organskim principima sve dok nije zasadio leske sa inokuliranim korenom tartufa. Ideja njegovog sina da istovremeno uzgajaju i crne tartufe i lešnike nije urodila plodom jer je količina tartufa bila izuzetno mala, a i prinos lešnika zbog izostanka zaštite znatno je umanjen. Najveću štetu nanosili su lešnikov surlaš i biljne vaši. Tada je Petar odustao od organskog koncepta i počeo je  da koristi hemijska zaštitna sredstva.

Inače, poslednje decenije zasnivanje novih zasada lešnika u ovom kraju je u ekspanziji, saznali smo u PSSS Pirot. Preciznih podataka o površinama pod leskom za sada nema, ali procenjuje se da je reč o 50 hektara i mlađih i starijih zasada.

 -Prisutne su standardne sorte. Od ranijih zastupljene su one starije poput „istarskog dugog“, „istarskog okruglog“ i „rimskog“. Novijeg datuma su italijanski tipovi „tonda gentile romana“, „tonda gentile delle langhe“. Poljoprivrednici sade još desetak sorti, ali ove su najzastupljenije. S obzirom na to da je leska, da tako kažemo, polušumska biljka, kod nas je zemljište veoma pogodno za njen uzgoj. Primera radi, u podnožju Stare planine ima dosta divlje leske, i ona tu opstaje vekovima. Sada ima i intenzivne proizvodnje i savremenih zasada koje podižu mlađi voćari – objašnjava Goran Svetozarević iz PSSS Pirot, zadužen za voćarsku proizvodnju.

Na pitanje koliko proizvođači poštuju reč nauke, Goran je rekao da su mlađi proizvođači koji koriste internet svesniji da bez nauke nema ni poljoprivredne proizvodnje.

-U našoj PSSS radimo analizu zemljišta, pomažemo kod njegovog izbora i odabira sorti. To je polazna osnova koju je neophodno uraditi. Napamet se ne može pristupiti bilo kom poslu u poljoprivredi, pa ni proizvodnji lešnika. Sve u svemu, ljudi dolaze po savete. Nekada pre zasnivanja zasada, što je i najbolje, a nekada kada sve završe. Povećano interesovanje za proizvodnju lešnika i oraha prisutno je pre svega jer ovo voće proizvođači ne moraju odmah da prodaju. U adekvatnim uslovima ono može da se čuva do godinu dana. Sem toga, ove voćne vrste su tolerantnije na bolesti i štetočine,  tako da se manje koriste i hemijska zaštitna sredstva – kaže Svetozarević.

Zasadi pod leskom poslednjih godina se šire ne samo na jugu, već i u ostalim delovima Srbije. Najveće površine nalaze se u opštinama Šid, Pećinci, Kula, Šabac i Vršac. A koliko novca je potrebno uložiti u zasad leske i koja je ekonomska opravdanost njenog gajenja, pitali smo prof. dr Zorana Keserovića.

-Ukupni troškovi podizanja zasada žbunaste forme koji podrazumevaju podrivanje, oranje, tanjiranje, kupovinu sadnica, ograđivanje, navodnjavanje i rad, iznose od 5.500 do 7.500 evra po hektaru. U prvoj godini troškovi održavanja su oko 500 evra, a u devetoj do 1.500 evra. Ekspoloatacioni vek žbuna leske je od 35 do 40 godina. Komercijalna rodnost nastupa u 5-petoj-šestoj, a puna rodnost u devetoj-desetoj godini. Prema konzervativnim proračunima, u punom rodu ostvaruje se prinos od 2.500 kilograma po hektaru. U poslednjih 12 godina cena kilograma očišćenih lešnika je od 6,5 do 8,5 evra, s tim što je u pojedinim godinama zabeleženo njeno znatno povećanje. Cena lešnika u ljusci je od 2,7 do 3,5 evra za kilogram i treba znati da se prilikom otkupa traži lešnik u ljusci. Oko 80 odsto lešnika na plantaži je prva kategorija – objašnjava prof. Keserović i dodaje da se pravilnim održavanjem zasada, sakupljanjem i manipulacijom lešnika obezbeđuju visoki prinosi i kvalitet.

Pored lešnika, orah spada u najzačajnije jezgraste vrste voća kod nas. Njegova proizvodnja dugo je bila krajnje ekstenzivna i nisu se primenjivale odgovarajuće mere nege. Intenzivna proizvodnja zahteva primenu odgovarajućih agroteničkih i pomotehničkih mera.

Prema rečima stručnjaka, orahu odgovaraju duboka i plodna zemljišta, ali, uspeva i na onima slabijeg kvaliteta. Jednako uspeva i na kiselim i na slabo alkalnim zemljištima. Da bi se umanjila opasnost od truleži korena, u novom zasadu pre sadnje treba ukloniti suvišne drvenaste biljke zajedno sa njihovim korenjem. Orah ne podnosi stajaću vodu, pa teren treba poravnati ili postaviti odvodnu drenažu. Nakon ovog posla rasture se organska i mineralna đubriva i zemljište se rigoluje na dubinu od 80 centimetara.

Foto: Pixabay

-Osnovni uslov za intenzivnu, kvalitetniju i obimniju proizvodnju je uvođenje tehnologije proizvodnje sadnica kalemljenjem oraha domaćim i stranim sortama i selekcijama. Kod nas je sortiment oraha prilično star i sporo se menja. Visoku, kvalitetnu i ujednačenu proizvodnju omogućiće samo gajene sorte i selekcije oraha, a vodeće bi trebale da budu „rasna“, „šampion“, „kasni rodni“, „srem“, „ovčar“, „šejnovo“ i „tisa“. Kao oprašivači preporučuju se „gajzenhajmski 139“, „gajzenhajmski 251“ i „jupiter“. U perspektivne spadaju „fenor“, „fernet“ i „tisašeči 72“ – kaže prof. dr Zoran Keserović.

Kako kaže ovaj naš vrsni stručnjak za voćarstvo, na stvarnju novih sorti oraha u Srbiji je dosta urađeno, ali ne i na uvođenju savremenih tehnologija. Naglašava da pored proizvodnje plodova, pažnju treba obratiti i na proizvodnju drveta, jer je orahovina izuzetno cenjena u stolarskoj industriji.   

Gradski novac za nove zasade

Ovogodišnji agrarni budžet Grada Pirota je 58.000.000 dinara, od toga 53.000.000 su namenjena za direktna davanja poljoprivrednicima. Deo sredstava koristi se za promociju, edukaciju i učešće poljoprivrednika i njihovih udruženja iz pirotskih sela na Poljoprivrenom sajmu u Novom Sadu i drugim manjim sajamskim manifestacijama.

-Najviše sredstava namenjenih za direktna davanja izdvajamo za nabavku poljoprivredne mehanizacije. U povrtarskoj proizvodnji ovaj novac služi za kupovinu plastenika i sistema za navodnjavanje. Novca ima i za kupovinu kvalitetnih priplodnih grla, kao i za voćarsku proizvodnju. Svake godine imamo oko 1.000 korisnika. Oni se odlučuju da apliciraju u lokalnoj samoupravi jer je procedura jednostavnija nego na republičkom nivou. Mi u roku od 15 dana od konkurisanja isplaćujemo subvencije i one najčešće iznose 50 odsto uloženih sredstava bez PDV-a. Maksimalan iznos je 800.000 dinara po jednom registrovanom poljoprivrednom gazdinstvu – kaže Goran Popović, pomoćnik gradonačelnika zadužen za poljoprivredu.

Kako smo čuli u ovoj lokalnoj samoupravi, voćarstvo poslednjih godina doživljava ekspanziju.  Naš sagovornik kao dobar primer navodi savremeni zasad jabuka i krušaka podignut na 16 hektara.  Njegov vlasnik je od sadnje do podizanja protivgradne mreže koristio podsticaje lokalne samouprave i iskoristio subvencije u iznosu od 3.200.000 dinara. Mnogo se sade i leske i orasi, ali i jagode, koje se gaje u plastenicima.  Grad Pirot planira da naredne godine za subvencije poljoprivrednicima obezbedi milion evra, koje bi usmerili u skladu sa interesovanjem poljoprivrednika.

Uvozimo iz Turske

Prema podacima iz 2017. godine, u Srbiji je pod lešnikom bilo 3.964, a pod orahom 3.350 hektara. Nešto manje bile su rodne površine. U tom periodu iz Turske su uvezene 552 tone lešnika, čija vrednost je bila 3.355.000 dolara. U ovoj zemlji proizvodi se najviše lešnika u svetu, čak 650.000 tona, što je 70 odsto ukupne svetske proizvodnje. Sledi Italija sa 120.000 tona, odnosno 12 odsto proizvodnje na svetskom nivou. U velike proizvođače lešnika ubrajaju se SAD, Azerbejdžan i Španija.

Orah se gaji u svim delovima naše zemlje i uglavnom je reč o ekstenzivnim zasadima. Sa površinom od 4.787 hektara nalazimo se na 11. mestu u Evropi. Najviše zasada nalaze se u opštinama Valjevo, Kraljevo, Kragujevac, Kula i Brus, s tim što su u Kuli velike površine pod orahom nastale podizanjem velikih plantaža u doba SFRJ. Sa prosečnim prinosom od 1,89 tona po hektaru, Srbija je na 15. a po proizvodnji na petom mestu u Evropi iza Poljske, Francuske, Grčke i Španije.

J. Bajšanski

Dobro jutro broj 570 – Oktobar 2019.