Насловна ТЕМЕ ГЉИВЕ ISHRANA I LEČENJE NISU JEDINE KORISTI OD PEČURAKA: Gljive i kao...

ISHRANA I LEČENJE NISU JEDINE KORISTI OD PEČURAKA: Gljive i kao alat i sirovina

Људско друштво пронашло је и друге начине да искористи гљиве те су оне нашле примену у уметности, пчеларству и као помоћни алат - за добијање ватре, између осталог.

2115
Фото: Shutterstock

Ostaci bukove gube pronađeni su na mumificiranom telu Ecija, tirolskog snežnog čoveka. Procenjuje se da je mumija stara više od 5.000 godina, a gljiva je verovatno upotrebljavana kao trud za paljenje vatre.

Obična bukovača,čija micelija uspešno razlaže naftu, koristi se za otklanjanje posledica izlivanja nafte u zemljište.

Gljive su se sakupljale zbog hrane još u najranijoj fazi razvoja čoveka, daleko pre pojave prvih uređenih društava i civilizacije. Gljive su bile jedna od namirnica prvobitnih lovaca sakupljača. Isto toliko dugu tradiciju ima i korišćenje gljiva u medicinske svrhe, te se tako dan-danas koriste jednako u narodnoj i savremenoj medicini, u obliku čajeva, tinktura i medicinskih preparata.

Međutim, ljudsko društvo pronašlo je i druge načine da iskoristi gljive, nevezane za ishranu i lečenje, te su našle primenu u umetnosti, pčelarstvu i kao pomoćni alat – za dobijanje vatre, između ostalog.

Pčelarska gljiva i – šibica

Bukova guba (Fomes fomentarius) možda je najpoznatija gljiva koja je korišćena kao alat. Ostaci ove gljive pronađeni su na mumificiranom telu Ecija, tirolskog snežnog čoveka. Procenjuje se da je mumija stara više od 5.000 godina, a bukova guba verovatno je upotrebljavana kao trud za paljenje vatre.

Veoma je česta vrsta, višegodišnja je i plodonosi kao parazit slabosti na raznom lišćarskom drveću, ali najviše na bukvi. Lako se raspoznaje po lignikolnom (drvenastom) plodnom telu, kopitastog oblika. Gornja površina joj je koncentrično talasasta, pokrivena tvrdom korom. U mladosti je braonkasta, kasnije bude sivkasto-oker boje. Himenijumska površina joj je u obliku pora, sivkasto-bež boje i potamni na dodir. Višegodišnja je gljiva, a meso joj je veoma tvrdo i drvenasto, dok je kod mladih primeraka neznatno mekanije i puno tečnosti koja se cedi na pritisak.

Trud za potpalu dobijao se tako što bi se spoljna kora gljive uklonila, gljiva bi se zatim prokuvavala u ključaloj vodi. Nakon prokuvavanja se udarala nekim tvrdim predmetom, kako bi omekšala. Nakon toga se gljiva rezala na tanke isečke koji su sušeni na suncu, kako bi iz njih bio otklonjen i najmanji trag vlage.

Tako pripremljena, gljiva je služila za hvatanje varnice iz kresiva, koju je jako dobro primala, i za raspirivanje vatre. Bila je u upotrebi sve do pojave šibica.

Bukova guba i dan-danas koristi se za zadimljavanje pčela, te se u narodu još naziva i pčelarska gljiva.

Foto: Fomes-Fomentarius/Stevan Baluban

Pored bukove gube, kao trud se koristila i gljiva crna kvrga (Daldinia concentrica). Ova gljiva može se pronaći na mrtvim granama i panjevima lišćarskih vrsta drveća, uglavnom jasena. Lako se prepoznaje po sitnom, okruglastom plodnom telu. U početku je crvenkastosmeđa i glatka, dok starenjem postaje crna i neravna. Kada gljivu presečemo, možemo videti karakteristične srebrnastosive i crne zone koji su jedinstvena, prepoznatljiva odlika te vrste. Meso joj je drvenasto i krto.

Može se koristiti kao trud bez prethodne pripreme, pod uslovom da je uzbrana gljiva suva. Veoma dobro hvata varnicu, gori istrajno poput uglja i daje gust dim.

Crvenkasta lavirintovka (Daedaleopsis confragosa) gljiva je koja se može pronaći tokom cele godine. Plodonosi na stablima lišćarskih vrsta drveća, meso joj je plutasto. Plodno telo ove gljive terasastog je oblika, širokom površinom pričvršćenom za drvo na kojem plodonosi. Gornja površina plodnog tela koncentrično je zonirana u braon i oker nijansama, rubovi su zatalasani i beli. Himenijumska površina sastoji se od nepravilnih belih pora koje dobijaju crvenosmeđu boju kada se površina povredi. Pore su ponekad veoma izdužene. Raste u grupama, a plodna tela su, često, poređana jedno iznad drugog.

Ova gljiva koristi se u proizvodnji ornamentisanog papira, tako što se od njih pravi pulpa koja se presuje i suši. Od tako pripremljenih gljiva kao sirovine dobija se ukrasni papir neuobičajenih boja i ornamentacija.

Foto: Daedaleopsis confragosa/Stevan Baluban

Nežna češagija, prirodna boja za tkaninu, sirovina za ciglu i ambalažu

Lavirintovka (Daedalea quercina), kao i prethodna vrsta, terasastog je oblika i plodonosi na mrtvim i umirućim stablima hrasta. Može se pronaći tokom cele godine zahvaljujući lignikolnom mesu koje je tvrdo i plutasto. Gornja površina plodnog tela pomalo je somotasta, zonirana, dosta neravna, u braonkastim, oker i sivim nijansama. Ivica je vidno svetlija. Lako se raspoznaje po himenijumskoj površini koja je bele do bež boje, a sastoji se od nepravilno izduženih pora koje tvore oblik lavirinta.

Osušena lavirintovka upotrebljavala se kao češagija za konje s veoma nežnom i osetljivom kožom. Takođe se upotrebljava za zadimljavanje i anesteziranje pčela. Naučnici su iz ove gljive izolovali enzim koji se upotrebljava za biorazgradnju toksičnih farbi i pigmenata.

Foto: Daedalea quercina/Stevan Baluban

Vilinska zdelica (Chlorociboria aeruginascens) plodonosi tokom leta i jeseni u velikim grupama na mrtvim granama lišćarskog drveća, pretežno hrasta. Može se prepoznati po plodnom telu, oblika sitne zdelice, karakteristične plavozelene boje, a kako gljiva stari, telo postaje zaravnjeno i zatalasano. Za drvo je pričvršćena  tankom drščicom. Prisustvo ove gljive može se primetiti i kada nema vidljivog plodnog tela po plavozelenoj boji drveta koje micelija oboji. Zbog te osobine ovako obojeno drvo koristilo se za izradu veoma traženog dekorativnog nameštaja. Takvo drvo nazivalo se „zelena hrastovina“ i njegova upotreba datira od XV veka. Pored izrade dekorativnog nameštaja, ovu gljivu koristili su čuveni flamanski tkači, koji su potapali tkaninu u vodu natopljenu vilinskom zdelicom i tako dobijali prirodno obojenu tkaninu.

Ovo su samo neki od primera upotrebe gljiva kroz istoriju. Iznenađujuće, ali gljive su, po nekima, materijal budućnosti. Pojedini inovatori uveliko razrađuju i primenjuju biotehnologiju gljiva u izradi novih građevinskih materijala. Inovatori koriste miceliju gljive kao vezivni materijal za čestice drveta i uz pomoć nje dobijaju vatrootporne cigle. Sve više se koriste za izradu ambalažnog materijala koji je biorazgradiv, a zamenjuje stiropor i plastiku. Poznate su modle za čuvanje vina od micelija gljiva.

Upotrebljavaju se i za biorazgradnju toksičnih materija, a najpoznatija je obična bukovača, čija micelija uspešno razlaže naftu, te se koristi za otklanjanje posledica izlivanja nafte u zemljište.

M. Daljev

Dobro jutro broj 575 – Mart 2020.