Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Ishrana zasada bobičastog voća posle berbe

Ishrana zasada bobičastog voća posle berbe

370

U našoj naučnoj i stručnoj javnosti ne postoji dovoljno iskustva u vezi ishrane maline i kupine posle završenog procesa berbe. Zbog pogrešnog stava da se sezona u zasadima ove dve voćne vrste, kao i drugog voća, po okončanoj berbi završava, veliki broj naših proizvođača u potpunosti prekida primenu mineralnih hraniva u njima. Suprotno tome, odgovarajuća ishrana, zaštita i priprema za zimu po završenoj berbi, od suštinskog su značaja za dobar i kvalitetan rod u sledećoj godini.

Piše: dr Aleksandar Leposavić

Pravilna ishrana tokom ovog perioda kod jednorodnih sorti maline i kupine je značajna za nadoknadu potrošenih mineralnih materija tokom berbe, ali je važna i zbog formiranja rodnog potencijala na nadzemnim prirastima koji će biti produktivni u narednoj sezoni. Razlog leži u tome što se posle berbe fiziološka aktivnost nadzemnih prirasta uglavnom svodi na usvajanje mineralnih materija i vode koje služe za sintezu šećera i drugih organskih jedinjenja, a ona će tokom zime najvećim delom biti deponovana u koren.

Direktan uticaj na visinu prinosa

Imajući sve ovo u vidu, pravilnom ishranom posle berbe direktno se utiče na visinu prinosa, pri čemu će svaki primenjeni elemenat imati svoju specifičnu funkciju. Neki su potrebni za opšti metabolizam i dobro kondiciono stanje biljke, dok će drugi biti uskladišteni u biljnim organima, a potom iskorišćeni u sledećoj godini. Azot je jedan od elemenata koji malina najviše apsorbuje u periodu posle berbe. Pored uloge u izgradnji aminokiselina, vitamina, nukleinskih kiselina i drugih bioaktivnih materija, azot je strukturni elemenat hlorofila. Iz tog razloga, adekvatna ishrana maline i kupine ovim elementom posle berbe predstavlja neophodan preduslov pravilnog toka procesa fotosinteze. Na taj način će pomoći stvaranju i akumulaciji hranljivih materija, neophodnih za rast i razvoj svih organa narednog proleća.

Više od 50 % azota koji se apsorbuje posle berbe uskladišti se u nadzemne organe i koren ove dve voćne vrste tokom jeseni, odakle ga biljka koristi prilikom kretanja vegetacije, cvetanja, oplodnje, zametanja, pa čak i u fazi sazrevanja plodova. Slična situacija je i kod drugih voćnih vrsta. Primera radi, borovnica između 50 % i 80 % potreba za azotom u početnim fazama vegetacije namiruje azotom apsorbovanim u periodu po završenoj berbi prethodne sezone.

Imajući sve ovo u vidu, godišnja norma đubrenja azotom mora biti pažljivo primenjena, pri tome vodeći računa o stanju i obezbeđenosti zemljišta u ovom elementu, kondicionom i zdravstvenom stanju korenovog sistema i nadzemnih prirasta i planiranom prinosu. Svakako treba imati u vidu i bujnost nadzemnih prirasta (izdanaka), da se nepravilnom primenom azota po završenoj berbi ne bi uticalo na dodatno povećanje njihove snage rasta, slabiju pripremljenost na niske temperature tokom zimskih meseci, a sve ukupno i na pogoršanje prinosa. U takvim slučajevima se preporučuje smanjenje količine azota posle berbe. Pored toga, poželjno je primeniti azot u drugom delu berbe (tokom jula), kada vegetativna aktivnost biljaka opada i kada počne proces premeštanja azota iz nadzemnih delova u koren.

Za razliku od azota, samo 30% kalijuma, apsorbovanog posle berbe, premešta se i deponuje kao rezerva u biljkama tokom jeseni. Kao takav, posle berbe kalijum je neophodan za obavljanje fizioloških funkcija nadzemnih prirasta u tom periodu, ali ne i za njegovu mobilizaciju i korišćenje sledećeg proleća. Bez obzira na to, preporučuje se primena između 15 i 20 % ukupnih godišnjih količina ovog elementa u periodu posle berbe, jer će on kao aktivator enzima u biljkama biti veoma koristan za folijarnu aktivnost (fotosintezu), bilans vode, pravilnu pripremu biljaka za zimski odmor i sve druge procese koji zahtevaju njegovu dostupnost za pravilno funkcionisanje maline.

Izbalansirana ishrana azotom i kalijumom sa druge strane doprinosi povećanom usvajanju cinka i bakra.

Važno je da voćari znaju da su pojave deficita ili toksičnosti najčešće kod poremećaja u mineralnoj ishrani azotom, kalijumom i magnezijumom.

Premeštanje magnezijuma i njegovo skladištenje u vidu rezervi u biljnom tkivu još je uvek velika nepoznanica, ali znamo da je ovaj elemenat centralni molekul hlorofila, pa je kao takav neophodan za fotosintetsku aktivnost biljaka tokom čitavog vegetacionog ciklusa. Iako se folijarna primena magnezijuma pokazala kao efikasna, poželjna je kombinovana primena ovog elementa u zasadima maline i kupine (i folijarno i preko zemljišta), pri tome vodeći računa o tome da se ne primenjuje istovremeno sa kalijumom zbog kompeticije preko zemljišta.

Nije poželjan manjak gvožđa, mangana i cinka

Zbog pravilnog odvijanja procesa organogeneze i obrazovanja rodnog potencijala, veoma važnu ulogu u periodu posle berbe imaju i mikroelementi. Zemljišta u glavnim područjima gajenja maline i kupine naše zemlje su uglavnom njima bogata, ali često postoji problem njihove dostupnosti biljkama. To se najčešće dešava u slučaju da su zasadi ovog voća zasnovani na neutralnim ili alkalnim zemljištima, koja inače nisu pogodna za zasnivanje zasada maline i kupine, ili kada postoji problem kvaliteta vode koja se koristi za navodnjavanje (s visokim sadržajem bikarbonata).

Zbog toga se javlja potreba za periodičnom primenom mikroelementa kao što su gvožđe, mangan i cink. U slučaju manjka ova tri mikronutritijenta, deficit se kod maline obično istovremeno manifestuje na lišću, pa je u periodu posle berbe potrebno najveću pažnju posvetiti održavanju aktivnosti lisne mase. Na taj način se direktno utiče na prinos i kvalitet plodova u sledećoj sezoni.

Kada je u pitanju gvožđe, važno je napomenuti da je najefikasniji način primena Fe helata preko zemljišta, zbog činjenice da je ovaj elemenat veoma nepokretan u floemu, odnosno, sprovodnom sistemu kojim se hranljive materije transportuju od lista ka korenu, pa njegova folijarna primena obično ne daje najbolje rezultate. Primena mangana i cinka može da se obavlja preko lista, jer su količine koje su malini i kupini potrebne veoma male, u poređenju s prethodnim elementom, zbog čega je folijarni tretman uglavnom efikasan i dovoljan da nadoknadi njihove eventualne nedostatke.

Azot posle berbe važan i za trešnju

Kad je u pitanju mobilnost i iskoristivost azota, unetog neposredno nakon berbe, ovaj elemenat nije značajan samo za bobičaste voćne vrste. Kod trešnje, na primer, količina ovog elementa iskoristivog za biljke u početku vegetacije značajno je veća u zasadima koji su prihranjeni većim količinama azotnih hraniva u periodu leto-jesen. Utvrđeno je da usvajanje azota korenom iz zemlje u proleće počinje tek nakon tri do četiri nedelje po pucanju pupoljaka. Do tada, celokupna količina azota koja se distribuira preko ksilema do nadzemnih prirasta i koja je neophodna za cvetanje, zametanje i rast plodova, u potpunosti je iz rezervi ovog elementa usvojenih u periodu posle berbe u prethodnoj godini.