Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Iz ostataka sadnice mlade biljke

Iz ostataka sadnice mlade biljke

625

Naši stari u pripremi obroka vodili su računa o tome da odvajaju ostatke od povrća: ljuske krompira, vrhove celera, rena i peršuna, „srce“ salate, kako bi ih spremali za novi rasad. Danas se to zove reciklažna proizvodnja povrća i od velike je koristi na malom posedu. Baštovani širom sveta, kojima je povrtnjak hobi ili tek proizvodnja za porodične potrebe, još pre nekoliko decenija krenuli su stopama naših baka i počeli da promovišu reciklažu i razrađuju način kako da dobiju mlade biljke od ostataka starih.

Na taj način može da se uštedi i dosta novca. Reč je o potpunom korišćenju prirodnih procesa i sposobnosti nekih biljaka da iz određenih svojih delova razviju novi koren i regenerišu se. Ali, tu sposobnost nemaju sve biljke, a u grupu onih koje mogu da se regenerišu spadaju krompir, crni i beli luk, šargarepa, repa i druge korenaste biljke, celer, ren, zelena salata i ostalo lisnato povrće, kupus, bosiljak, nana, korijander…

Kućica krompira iz parčeta kore

Mogućnost da uzgoje krompir iz ostataka često koriste domaćice na selu. One znaju da se svi krupniji delovi krompirove kore, komadići ljuske koji sadrže “oko” – mala obojena udubljena iz kojih rastu klice – mogu da se posade i od njih da se dobiju nove biljke. Pokupe se ostaci ljuski, ostave da se malo osuše preko noći i posade u saksiju napunjenu zemljom, s “okom” okrenutim prema gore, na potpuno isti način na koji se sadi semenski krompir. Za kratko vreme pojaviće se zeleni listići i, kada biljčica malo poraste, presadi se u baštu, gde će nastaviti da raste.

Crni i beli luk mogu ponovo da se uzgoje iz korena lukovice. Uzme se deo sa bazom luka i stavi u plitku posudu, napunjenu vodom. Za kratko vreme će se pojaviti mladi listići, iz kojih će se vremenom razviti i nova biljka mladog luka koja može da se jede ili da se presadi u baštu.

Šargarepa, peršun, povrtna repa takođe mogu da daju novu biljku. Odseku se vrhovi gde se listovi i stabljika spajaju sa korenom, stave u posudu s vodom, i novi, zeleni vrhovi počeće da rastu za nekoliko dana i razviće rozetu. Zeleni listići mogu da se koriste dok rastu, ili, ako im dopustite da nastave rast, da se prebace u zemlju i nastave da se razvijaju i daju novu biljku.

Celer je jedna od biljaka najlakših za uzgoj iz ostatka. Potrebno je odrezati dno celera, puno nepravilnih korenčića i staviti ga u plitku posudu s malo tople vode na dnu. Posudu treba čuvati na sunčanom i relativno toplom mestu. Posle desetak dana listovi će početi da rastu, i mogu se rezati prema potrebi i upotrebljavati kao začin, ili,ponovo ih posaditi u baštu i omogućiti im da poraste u biljku pune veličine.

Listovi zelene salate i drugog lisnatog povrća mogu da se seku dok je biljka u zemlji, a ona će ponovo da raste. Takođe, iz salate i drugog lisnatog povrća može ponovo da nikne nova biljka, tako što se deo korena stavi u vodu i sačeka se da izraste set listova. Pored toga, zelena salata može da se obnovi i od pojedinačnih listova. Oni se prvo celi na tren potope u vodu, stave u posudu s malo vode na dnu i drže na sunčanom mestu. U roku od nedelju dana trebalo bi da se formira novi koren, i nova biljka može da se presadi u vrt.

Stari koren kupusa je često dobra „sadnica“ za novo povrće. Kada se odseče glavica, na bazi s korenom se napravi rez u obliku krsta i ostavi se u zemlji. Na njoj se formira druga glavica, naravno, manja, ali opet, dobije se još jedna biljka. Kao i kod salate, listovi kupusa mogu da se stimulišu da puste koren i da formiraju nove biljke.

Ren iz vrhova i reznica

U kuhinjama širom Srbije ren se tradicionalno najviše koristi tokom zimskih meseci kao podloga za soseve i razne priloge za mesna pečenja, a u ishrani se koristi i list od koga se pripremaju variva. Ko je zaboravio, da ga podsetimo. Ren je biljka koja formira izuzetno jak vretenast koren, a može dostići čak i 150 centimetara u dubinu. Može se vaditi i dva, pa i više puta u toku godine, jer bogati splet bočnih korenčića, kada se izvadi glavni,ostaje u zemlji i nastavlja da raste i formira novu biljku. Često se za upornu osobu kaže da je kao ren. Kada se priprema za trpezu, s korena se odstrani gornji deo na kojem su listovi i odseku se bočni koreni. A sve to je „sadni materijal“ za nove biljke. Ren zahteva kvalitetno, duboko i hranljivo zemljište. Zato se najčešće gaji na rubu bašte, na mestu na kojem se formira kompostište, ali ova biljka može se gajiti i u većoj posudi. Verovali ili ne, ren se nekada gaji čak i kao dekorativna biljka.

Kada se koren vadi iz bašte, s njega se prvo odstrane listovi, mladi se sačuvaju za varivo, a stari odlože u kompostarnik, i opere se. Ako se kupi u marketu ili na pijaci, on je već sređen. Pre pripreme za jelo s njega se odseku vrh i bočni korenčići. Vrh se stavi u plitku posudu s vodom da bi se podstakao rast novih listova. Od bočnih korenova, debljine jedan do dva centimetra, prave se nove reznice koje se prvo utrape, a u martu posade u baštu. Pre nego što se utrape, one se „obrade“: na vršnom delu se seku ravno, dok donji deo mora biti ukošen, a treba da budu duge od 15 do 25cm.Trap se pravi od peska, a u kućnim uslovima može da ga zameni i gajbica napunjena peskom. Čim se zemljište otkravi, reznice se vade i sade u baštu, a to je obično u martu. Pre sadnje se prvo pripreme, grubljom tkaninom se odstrane središnji pupoljci i ostave samo dva – vršni koji će dati listove, i donji iz kojeg se razvija koren. Reznice se mogu saditi vertikalno, koso ili horizontalno. A dubinu sadnje određuje tip zemljišta. Na lakšim se sade na dubinu od šest, a na srednje lakom zemljištu na dva do četiri centimetra.

Širok spektar lekovitog i začinskog bilja može lako da se uzgaja iz reznica i ostataka. Stavite stabljiku dužine oko 10cm u čašu vode, pazeći da su listovi dosta iznad nivoa. Vrlo brzo će početi da raste koren, i čim on dobro izraste, ove reznice mogu da se presade u saksije ili direktno u baštu.

Đumbir kao ukras i svež začin

Đumbir je poznat i kao ukrasna biljka, ali i zahvalna za reciklažno gajenje. Dovoljno je posaditi ga u posudu sa zemljom i on će cele godine biti ukras terase ili kuhinje. Odrežite komadić gomolja đumbira i posadite u posudu sa zemljom, koju treba držati na osunčanom mestu. Zemlju održavati vlažnom. Nakon što biljka izraste, može se ceo koren izvaditi, ili se samo odreže komadić gomolja, a ostatak biljke vrati u zemlju. Biljka će nastaviti da se razvija.

Sveža zdrava hrana na dohvat ruke

Prednosti ovakvog načina gajenja povrća su mnogobrojne. Za prvi korak, odnosno klijanje, potrebno je tek malo zemlje, peska ili šljunka. U nekim slučajevima dovoljna će biti i samo posuda s vodom. Pojedine biljke vrlo brzo će se razviti i biti spremne za konzumaciju. Ostale se nakon klijanja presađuju u zemlju, kako bi nastavile da rastu.

Druga prednost je u tome što ne moraju da se kupuju seme ili sadnice, čime se štedi novac i na kraju, vreme za obilazak prodavnica semenske robe. Ovako uzgojene biljke su uvek nadohvat ruke. Imate pristup kvalitetnom i svežem ekološkom proizvodu tokom cele godine. Baštovani su sigurni da konzumiraju hranu u kojoj nema pesticida, herbicida i ostalih štetnih supstanci.