Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ JAGODA SVE POPULARNIJA KOD NAS I U SVETU: Lider u senci vimbldonske...

JAGODA SVE POPULARNIJA KOD NAS I U SVETU: Lider u senci vimbldonske poslastice

Годишње се произведе преко 4,5 милиона тона јагода - Само у САД, убере се 1,2 милиона тона, практично четвртина укупне светске производње

1134
Foto: AdobeStock

Neprikosnoveni lider u svetu po proizvodnji jagoda je – SAD, ali po čuvenju, bez premca su one vimbldonske sa šlagom, nezaobilazni deo tradicije ovog najuglednijeg i najstarijeg grend slem turnira u tenisu. Kažu da je samo prošle godine u vreme turnira pojedeno 38 tona svežih jagoda ili 190.000 porcija sa desetak plodova, branih u rano jutro i odmah dopremanih u London, odnosno Vimbldon.

Jagoda je veoma popularna.u svetu. Godišnje se proizvede preko 4,5 miliona tona, čime zauzima peto mesto u stukturi svetske proizvodnje. Samo u SAD, ubere se 1,2 miliona tona jagoda, praktično četvrtina ukupne svetske proizvodnje. Na drugom mestu je Turska, neko tvrdi Španija, potom Egipat, Meksiko, Poljska, Rusija, Japan, Italija i Nemačka.

Prosečnim prinosom od petnaestak tona po hektaru, proizvodnja jagode u svetskim razmerama raste po stopi od 3,5 odsto godišnje. Prinos je veoma različit u pojedinim regionima i zemljama, i zavisi od klimatskih, agrotehničkih i sličnih faktora. Svaka zemlja, pa i mnoge pokrajine u njima, raspolažu specifičnim sortimentom. U Poljskoj je, na primer, najzastupljenija sorta zenga zengana, dok je sorta camarosa dominantna u SAD, Španiji i Turskoj.

Foto: AdobeStock

Inostrani proizvođači jagoda kažu da u Srbiji preovlađuju italijanske sorte jagoda, a uzgajivači su mali i prilično neorganizovani, pa im se na prvom mestu savetuje da se udruže, kako bi njihov nastup bio kvalitetniji. Ukoliko žele da im proizvodnja ubuduće raste, srpski proizvodjači moraju da shvate da jagoda nije „ugrožena vrsta“ i usputni posao, već voće koje ima obećavajuću budućnost. Do pre osam godina zasad s jagodom na našim prostorima prostirao se na oko 1.800 hektara, sada se barata podatkom da se proizvodnja odvija na preko 8.000 hektara.

Pravi sagovornik za priču o jagodi, njenoj proizvodnji, čuvanju i transportu, jeste asistentkinja na Fakultetu zaštite životne sredne Univerziteta Edukons Marijana Apić, koja je uže naučno interesovanje usmerila na oblasti gajenja i čuvanja jagoda, a u narednom periodu na fitofarmaciju, s akcentom na prisustvo pesticida u voću, pretežno u jagodama. Doktorand je na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, smer agronomija.

– Jagoda (fragaria sp.) privredno je najvažnija voćna vrsta iz grupe jagodastog voća. Razlozi njenog značaja s aspekta poljoprivrede brojni su: rano prorodi, redovno i obilno rađa, sazreva vrlo rano, plodovi su pogodni kako za upotrebu u svežem stanju, tako i za preradu i dosta se lako razmnožava – kaže Marijana Apić u razgovoru za reviju Dobro jutro.

Uloženo se brzo vraća

Da bi se u Srbiji gajilo više jagode i proizvodnja bila rentabilna, neophodno je da izbor sorti odgovara prirodnim uslovima u određenom lokalitetu, da tehnologija gajenja bude optimalna, da se postižu redovni, visoki i kvalitetni prinosi i da, na kraju, može da se proda na tržištu. U Srbiji se, po nekim izvorima, jagoda gaji na 7.000 do preko 8.000 hektara. Dobar deo ukupne proizvodnje ipak se izveze, i to pretežno u zemlje Evropske unije i u Rusiju.

Pojedini proizvođači tvrde da je uzgajanje jagoda visokorentabilno i da se uloženo brzo vraća u veoma kratkom periodu, što nije slučaj s ostalim voćnim vrstama. Početno ulaganje moralo bi biti deset do dvanaest hiljada evra po hektaru i već u prvoj godini može se ostvariti rod od 25 000 tona po hektaru. Naravno, za ovakve investicije uvek se očekuje pomoć države koja bi bila usmerena za sertifikovani sadni materijal, kvalitetnu foliju, sistem navodnjavanja pa čak i za osiguranje zasada od elementarnih nepogoda.

Ova pripadnica jagodastog voća zdrava je za ljudsku ishranu. Njeni plodovi sadrže mnogobrojne organske i neorganske sastojke, esencijalne za čovekov organizam. Sadrži šećer, kiseline, vitamine, pektin, proteine, celulozu i antocijane. Hemijski i mehanički sastav ploda, a time i hranljiva vrednost, najviše zavise od genetsko-naslednih osobina sorte, ekoloških uslova (klima, zemljište), stepena biološke zrelosti, primenjene agrotehnike, zaštite od prouzrokovača bolesti i štetočina.

Pogodna za poslastice i dijete

U pogledu upotrebne vrednosti, plodovi jagode mogu da se koriste u svežem stanju, kao i za raznovrsnu industrijsku preradu. Pogodne su i za poslastice i za dijete, ali i za podizanje opšteg imuniteta dece i odraslih.

Za upotrebu u svežem stanju koriste se plodovi koji rano sazrevaju, dobro podnose transport, imaju atraktivan izgled, upadljivo lepu crvenu boju, dok su za preradu najpogodniji plodovi nakiselog do kiselog ukusa, intenzivnocrvene do tamnocrvene boje, a poželjno je da se plodovi lako odvajaju od peteljke i čašičnih listića.

Naša sagoornica tvrdi da kvalitet roda jagode zavisi od vrste i kvaliteta same sadnice, kao i od toga da li se ovo voće uzgaja napolju ili pak u ograđenim prostorima, kakvi su plastenici i staklene bašte. Proizvodnja jagode kod nas je skoncentrisana uglavnom na Mačvu, Podunavlje, Južnu Srbiju i deo Pomoravlja. U Mačvi i Podunavlju veći deo proizvodnje namenjen je svakodnevnoj upotrebi, a deo za preradu, dok se u drugim krajevima uglavnom proizvodi sorta zenga zengana, namenjena zamrzavanju, ali i različitim vidovima prerade. Dosta savremenih zasada jagode nalazi se u Vojvodini.

Foto: AdobeStock

– Proizvodnju jagode u Srbiji odlikuje dominantno gajenje na otvorenom polju, bez zastiranja zemljišta folijom, bez navodnjavanja i postavljanja bilo kakvih zaštićenih prostora (tuneli, plastenici i slično), a posledica su niski prinosi. Gajenje jagode na PE foliji ima niz prednosti u odnosu na klasični način i u većini zemalja s razvijenom proizvodnjom ovo je standardni sistem gajenja. PE folija postavlja se na gredicama, i to ima brojne prednosti: olakšano je hodanje između redova, bolja je drenaža zemljišta, povoljniji je položaj cvetnih drški i plodova i lakša je berba. Međutim, proizvođači često kasno obave pripremu zemljišta za sadnju, što značajno utiče na vreme sadnje koje se nekada odlaže sve do septembra. Zabeleženi su slučajevi da su pojedini zasadi, posađeni u septembru, u proleće iduće godine bili potpuno bez cvetova, odnosno roda – objašnjava naša sagovornica.  

U našoj zemlji najčešća je letnja sadnja, i to u periodu jul-avgust. Živići, posađeni početkom jula, daju za 75 odsto veće prinose od živića sađenih krajem avgusta, pod uslovom da su primenjene i druge agrotehničke mere.

Saznajemo da novi, savremeniji zasadi jagoda, na gredicama prekrivenim crnom folijom, daju znatno veće prinose, ali se kod nas nedovoljno primenjuju. Prihvatili su ih jagodari u okolini Beograda, Smedereva, u Vojvodini, kao i u Mačvi, Pocerini i nekim drugim regionima. U pogledu sortimenta koji je izrazito heterogen, najviše je zastupljena sorta zenga zengana, i to u starijim zasadima u Pomoravlju. U ostalim delovima Srbije pored ove sorte, veoma je česta i stara sorta favet.

U poslednjih desetak godina znatno se povećava udeo relativno novijih sorti jagoda: marmolada, madlen, elsanta i druge, a poslednjih 4 do 5 godina dominiraju i sorte kleri, alba, antea, arosa, azija i joli (džoli).

Tako slatke, a kvarljive

Jagoda ima relativno mekan plod i veliki respiracioni koeficijent, što su glavni razlozi njenog relativno kratkog čuvanja u svežem stanju. Plodovi nemaju sposobnost dozrevanja nakon berbe, zbog čega se berba mora obaviti u punoj zrelosti dok su „čvršći“, za razliku od onih namenjenih za brzu prodaju i potrošnju.

U komorama s normalnom atmosferom plodovi jagode čuvaju se u uslovima temperature 0°C i relativnoj vlažnosti vazduha od 90 procenata najduže do 5 dana, dok je period čuvanja u hladnjačama s kontrolisanom atmosferom do 10 odsto ugljen-dioksida i 1 do 2 odsto kiseonika duži, i iznosi najviše 10 dana. Nakon skladištenja, temperaturu jagoda treba postepeno povećavati, da ne bi došlo do kondenzacije vode i nagle pojave gljivičnih oboljenja. Najbolji režim je čuvanje na temperaturi od 6 do 8 stepeni u trajanju od 15 do 20 sati.

Plodove čuva mešavina gasova

U svom istraživanju, Marijana Apić je želela da pronađe najpogodniji način čuvanja plodova sorte jagode roksana (roxana) i da utvrdi u kojoj meri su oni pogodni za skladištenje pri različitim režimima kao i to kako se najbolje skladište i transportuju sorte alba i joli.

– Jagoda ima veoma ograničenu trajnost, i podložna je brzom kvarenju. Skladišni potencijal je veoma kratak. Jedan od novijih načina čuvanja jagode, koji se u poslednje vreme sve više koristi, jeste i modifikovana atmosfera. Modifikovana atmosfera (MA) termin je koji se upotrebljava kod pakovanja proizvoda u ambalažu, gde je modifikovan udeo ugljen-dioksida i kiseonika, gasova iz disanja plodova voćne vrste koja se čuva.

Modifikovana atmosfera koristi se prilikom čuvanja voća, kao i za kontrolu pojave prouzrokovača bolesti i štetočina. Zbog ograničene sposobnosti za regulisanje pasivne atmosfere, često se koristi aktivna modifikovana atmosfera pri pakovanju proizvoda (MAP). To se radi stvaranjem laganog vakuuma i ubacivanjem u pakovanje željene mešavine gasova.

U pogledu ocenjivanja izgleda plodova, oni čuvani u MAP-u imali su najveći procenat zdravih plodova koji je iznosio preko 60 odsto, za razliku od plodova iz kontrole koji su imali znatno manji procenat zdravih plodova, a mnogo više nagnječenih i trulih – kaže ova mlada naučnica.

Duga tradicija baštenske jagode

Baštenska jagoda (fragaria ananassa), kao i ostale pripadnice ovog roda, pripada porodici ruža. Nastala je spontanom hibridizacijom čileanske i virdžinijske jagode u Francuskoj pre nekoliko vekova. Za relativno kratko vreme, zahvaljujući predanom radu selekcionara, postala je veoma cenjeno i traženo voće. U našoj zemlji gaji se od kraja 19. veka. Međutim, robna proizvodnja započinje u sedmoj deceniji 20. veka, što se poklapa s podizanjem hladnjača i savremenih fabrika za preradu voća.

Sorta jagode roksana (roxana) italijanska je sorta, stvorena u Ćezeni pre petnaestak godina kao rezultat ukrštanja sorti: surprise des halles i zenga zengana. Prilagođena je za gajenje u tunelima i na otvorenom polju i ubraja se u grupu perspektivnih sorti jagoda. Sazreva početkom treće dekade maja, bokor joj je umereno bujan i srednje uspravnog rasta. Odlikuje se veoma visokim prinosima. Plod je veoma krupan jer ima oko 30 grama, izduženo konusan, prilično ujednačen, svetlo- do narandžastocrvene boje. Meso je čvrsto, narandžastocrveno i sa slabo izraženom unutrašnjom šupljinom. Ukus ploda je zadovoljavajući.

Disanje voća smanjuje kiseonik

Ugljen-dioksid prilikom pakovanja proizvoda usporava razvoj mikroorganizama i na taj način povećava rok trajanja čuvanih plodova.

Za razliku od drugih namirnica, koje se čuvaju u modifikovanoj atmosferi, voće „diše“ i nakon branja. Prirodna posledica „disanja“ jeste smanjenje količine kiseonika i povećane količine ugljen-dioksida u pakovanju. Kada se koncentracija kiseonika dovoljno smanji ili koncentracija ugljen-dioksida suviše poveća, stvaraju se uslovi za anaerobno disanje plodova, čime u proizvodu nastaju nepoželjni produkti nepotpune oksidacije. Cilj primene modifikovane atmosfere jeste da se uspori metabolizam čuvanih plodova kako bi se produžio rok upotrebe, a da se istovremeno ne izazove anaerobno disanje. Rešenje se nalazi uspostvljanjem balansa između ova dva zahteva.

POtrebno je da plodovi koji će se čuvati u MAP-u budu najboljeg početnog kvaliteta. Takođe, temperatura, sastav gasova u modifikovanoj atmosferi, kao i pravi izbor materijala za pakovanje, od odlučujućeg su značaja za proces skladištenja i pakovanja plodova voća.

Ugljen-dioksid je najčešće korišćeni gas kojim se zamenjuje kiseonik iz atmosfere prilikom pakovanja proizvoda. On usporava razvoj mikroorganizama i na taj način povećava rok trajanja čuvanih plodova. Antimikrobni efekat ugljen-dioksida posebno je vidljiv na temperaturama nižim od 5° Celzijusa.. Pored toga, ugljen-dioksid usporava disanje plodova.

Prisustvo kiseonika čest je uzrok neželjenih promena, među prvima oksidacije vitamina i lipida. Ovo dovodi do gubljenja hranljive vrednosti plodova, ali i promene boje i pojave neprijatnog mirisa, što se veoma nepovoljno odražava na senzorske osobine proizvoda i njegovu privlačnost kupcu. Odsustvo kiseonika iz pakovanja znatno umanjuje mogućnost mikrobiološkog kvara čuvanih plodova.

– Materijali koji se koriste za MAP pakovanje od presudne su važnosti za kvalitet čuvanih plodova i njihov rok trajanja. Kombinacija različitih plastičnih materijala bira se tako da se postigne mehanička jačina granice za vodenu paru (da bi se sprečio gubitak težine i dehidratacija), da se ostvari polupropustljivost pojedinih gasova, da se spreči kondenzacija i ostvari dobra zaptivenost.

Postoje mnogi plastični filmovi dostupni za pakovanje, ali se samo nekoliko njih koristi za pakovanje svežeg voća. Idealni film morao bi da propusti više ugljen-dioksida van pakovanja nego što propušta kiseonik unutar pakovanja. Propustljivost ugljen-dioksida trebalo bi da bude tri do pet puta veća od propustljivosti za kiseonik, u zavisnosti od željene atmosfere – stručno objašnjava Marijana Apić.

Izbor položaja za podizanje zasada jagode

Za jagodu su najpovoljniji oni položaji koji nisu izloženi vetru i akumulaciji hladnog vazduha. Za rane sorte najbolji su južni položaji, gde se ne javljaju kasni prolećni mrazevi jer je na njima omogućeno ranije sazrevanje ploda za oko 10 dana u odnosu na severne položaje. Severne i istočne položaje treba korisititi za srednje stasne, a severne i ravničarske površine za kasne sorte jer one obično kasnije cvetaju i nema opasnosti od kasnih prolećnih mrazeva.

Priprema zemljišta za sadnju jagode

Zemljištu se mora popraviti struktura, uništiti korovi, rigoluje se na dubinu od 30 cm i na kraju ravna. Pre rigolovanja, ako je zemljište nedovoljno plodno, dodaje se oko 15 – 20 t/ha stajskog đubriva. Ako je zemljište siromašno humusom potrebno je uneti 30-40 t/ha stajskog đubriva ili se  u prethodne dve godine gaje i zaoravaju biljke za zelenišno đubrenje. Pri đubrenju organskim đubrivima, dodajemo 300 – 600 kg NPK 5:20:30.

Razmnožavanje jagode

Jagode se mogu razmnožavati semenom, kalemljenjem, delenjem žbunova i stolonima. Seme posejano u baštensku zemlju, kojoj se doda pesak i kompost, počinje da klija nakon 12 – 15 dana. Žbunovi se dele kod sorata krupnijeg ploda i mesečarki koje ne daju stolone. Razmnožavanje stolona ja najrašireniji način razmnožavanja jagoda.

Sadni materijal jagode

Sadnice bi trebalo da budu sveže, zdrave s dobro razvijenim korenovim sistemom i sa najmanje 3 – 5 razvijenih listova. Pre sadnje, sadnicama se skraćuju žile i potapaju se u smesu zemlje i goveđeg stajnjaka ili u hormon za bolje ožiljavanje. Za letnju sadnju koriste se sadnice proizvedene u prethodnoj godini, a sade se u drugoj polovini jula.

Podizanje zasada jagode

U područjima gde vladaju zimski ili prolećno-letnji vetrovi trebaju se podići vetrozaštitni pojasevi na razmaku od 120 – 200 m. U tu su se svrhu najbolje pokazale višnje, šljive, ribizle, suncokret i kukuruz.

Jagode se sade u redove. Razmak između redova iznosi 60 cm, a u redu 30 cm. Među redovima se naprave plitke brazde za navodnjavanje. Do berbe, voda se pušta u sve brazde, a tokom berbe naizmenično u svaku drugu, kako bi suvim brazdama mogli prolaziti berači.

V. Savić

Dobro jutro broj 577 – Maj 2020.