Kovrdžavi kelj je izuzetno dekorativan, a ime je dobio po neobičnim listovima. Stoga, mnogi baštovani ga sade samo kako bi ukrasili svoju baštu. U isto vreme, zreli sočni listovi imaju blagi slatkast ukus, što omogućava pravljenje originalnih salata i različitih rolnica od njih. Listovi ovog kelja, za razliku od drugih vrsta, su glatki, s primetnim ljubičastim obodom po ivicama.
Kovrdžavi kelj jedna je od najotpornijih sorti iz porodice kupusnjača. Može podneti temperature do – 15 ° C, ali ne voli visoke temperature. Najviše se preporučuje za izradu zelenih sokova, čipsa od kelja i sličnih jela i sirovi ne pada tako teško na želudac kao glavati kelj. Kovrdžavi kelj se uzgaja potpuno isto kao i sve ostale vrste kelja i važe ista pravila kod uzgoja, bolesti i štetočina. Budući da je otporan na hladne temperature i lako raste, kovrdžavi kelj vrlo je cenjeno zimsko povrće.
U ishrani se koriste nadzemni delovi, osim stabljike koja je veoma tvrda i gorka. Listovi se mogu sakupljati i posle mraza, tada su blažeg ukusa i nemaju gorčinu. U ishrani se preporučuje i deci.
Vegetacija mu je 80-90 dana. Proizvodi se direktnom setvom, seje se u februaru za letnju berbu, za za zimsku u aprilu – maju, a rasađuje 6-8 nedelja kasnije, u jamiće sve do dubine kotiledona. Ukoliko se žele kasne „zimske biljke“ seje se kasnije (15 jun-20 jul). Ovo povrće je izuzetno otporno na zimsku hladnoću, a izuzetno se lako gaji. Traži dobro dreniranu zemlju, zalivanje je obavezna mera, pogotovo kada su biljke mlade jer tada imaju veću potrebu za vodom. Preporuka je da se u berbi skidaju listovi, a da stabljika s vršnom rozetom ostane u polju jer će nastaviti da formira nove listove sve do poznih, jačih mrazeva.
Piše: Svetlana Mujanović