Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ KRUŠKINA BUVA: Promenom boje zavarava voćare

KRUŠKINA BUVA: Promenom boje zavarava voćare

354
Cacopsylla pyri (pear psylla, European pear sucker) Psyllidae, tended by black garden ants.

Kruškina buva (Cacopsylla pyri) štetočina je poznata svakom voćaru, pa i onom koji na okućnici ima samo jedno stablo kruške. Nekih godina je veća napast, nekih manja, ali, uglavnom na krušci se može videti skoro čitave godine. Koliko je opasna, iako je prilično majušna, govore i podaci da je čak 70 odsto zasada kruške u svetu iskrčeno zbog šteta koje su združenim snagama napravile ona i bakteriozna plamenjača.

Piše: Svetlana Mujanović

Kako smo već napomenuli, na kruški se može videti tokom čitave godine, na različitim delovima i u različitim fazama razvoja. Bez obzira na to u kom je obliku, zbog šteta koje pravi, treba je suzbijati čim se otkrije.

Stajling prilagođava dobu godine

Diplomirani inženjer Vladimir Kostić, savetodavac za zaštitu bilja u Kraljevu koji se dosta dugo bavio ovom štetočinom, voćarima je podelio uputstva gde u kojem dobu godine ovog napasnika valja tražiti, kako u tom periodu izgleda i kojim insekticidom krušku valja štititi. Tu je sve što voćari treba da znaju da bi psilu mogli da nadmudre.

U ovom periodu psila je u takozvanoj zimskoj fazi i crvenkaste je boje, baš kao i još neotpali listovi, pa se malo teže otkriva. Za nju je vezan još jedan paradoks. Naime, zna se da većina parazita i štetočina napada slabe, neuhranjene biljke. Buvu takve ne privlače. Ona je štetočina bujnih, dobro negovanih krušaka i intenzivne proizvodnje. U suprotnom, u napuštenim zasadima nje nema. Ako je u voćnjaku intenzivnija proizvodnja, redovni i pravovremeni ishrana, zalivanje, rezidba, tada su i problemi s kruškinom buvom veći. Ona polaže više jaja, brže se razmnožava, proizvodi više medne rose i postaje ograničavajući faktor u proizvodnji. Ova buva je monofag, što znači da se razvija i hrani samo na kruški.

Razmnožava se jajima koja polaže u velikom broju. Sveže položena su mlečnobele boje, a kako stare i kako se približava vreme piljenja, postaju svetložuta, da bi na kraju bila tamnožuta.

Za nju je karakteristično da ima dve forme odraslog insekta. Zimska, u kojoj su odrasle buve crvenkaste boje, i letnja sa zelenim psilama. Odrasli su dugi svega dva i po milimetra, prezimljavaju u krušicima ispod kore stabla, opalog lišća i u rano proleće, kada su temperature već oko pet Celzijusovih stepeni, izlaze iz skrovišta i počinju da se hrane. Jaja polažu već na temperaturi iznad 10 stepeni. U rano proleće ih polažu na vršnim pupoljcima, u grupama. Nešto kasnije u proleće, mogu se naći na vršnim letorastima, a tokom leta, kada su temperature iznad 25 stepeni, ženke ih od visokih temperatura sklanjaju na naličje, a često i lice listova koji su u senci.

Larve se hrane na svim mestima na kojima je najintenzivniji protok sokova, a to su vršni letorasti u pazuhu listova, ulaze i u cvetove, čašice plodova. Larve luče mednu rosu, a nju naseljava gljiva čađavica koja smanjuje fotosintezu i umanjuje kvalitet plodova.

You need to be logged in to view the rest of the content. Please . Not a Member? Join Us