Насловна ВЕСТИ Matovilac – omiljena zimska salata

Matovilac – omiljena zimska salata

213

Matovilac je jedna od omiljenih zimskih salata, ukusno i hranljivo lisnato povrće koje se može uzgajati tokom cele godine, u baštama, plastenicima, pa čak i na običnim terasama.

Matovilac, odnosno Valerianella locusta pripada porodici odoljena. Divlja forma se može videti na livadama, voćnjacima, vinogradima i pašnjacima gotovo cele Evrope, sve do 60 stepeni severne geografske širine. U povrtnjacima se uzgajaju kultivisane sorte, od kojih su najčešći holandski, ljubljanski, gala, juvabel i matovilac žličar, a čija su osnovna karakteristika mesnati i krupni listovi.

Ova jednogodišnja zeljasta biljka sadrži nekoliko puta veću količinu C vitamina od obične zelene salate, a od septembra se može saditi na svakih 7 do 10 dana. Odgovaraju mu lagana, peskovito-ilovasta tla. Pošto koren ne prodire duboko, dovoljno je pre sadnje plitko ašovom obraditi zemljište, uz unošenje stajnjaka ili komposta. Inače, matovilac je vrlo tolerantan prema zemljištu, i raste na različitim tipovima tla, jedino što baš ne podnosi su poplavljeni tereni.

Po jednom metru kvadratnom treba pripremiti 1-2 g semena, a setva se vrši iz zamaha. Ako ipak odaberete sadnju u redove, razmak neka bude 10-20 cm, a brazdu za seme utisnite daščicom. U svakom slučaju, nakon setve dobro pritisnite zemlju, da nalegne uz seme, jer mu više prija zbijeno nego rastresito zemljište. A evo i jedne zanimljivosti: seme zadržava klijavost 4-5 godina, a maksimum dostiže u drugoj ili trećoj godini. To znači da će setva malo starijeg materijala dati bolje rezultate od svežeg.

Posle 8 do 14 dana od setve, matovilac niče, a za berbu dospeva nakon 60 – 80 dana. U pitanju je biljka kojoj ne prijaju vrućine, ali bez problema podnosi mraz do – 15 stepeni. Minimalna temperatura potrebna za klijanje tek nešto je iznad 0, a rasta iznad 5 stepeni, pa se gotovo nikad neće dogoditi da izmrzne. Ukoliko su zime izuzetno hladne, usev se može pokriti agrotekstilom, perforiranom PE folijom ili niskim tunelima. Između ostalog, ova mera omogućava raniju berbu i pospešuje kvalitet biljaka.

Budući da zauzima zemljište od jeseni do ranog proleća, dobro se uklapa u plodored sa ostalim povrtnim kulturama. U ekstenzivnoj proizvodnji može se posejati nakon vađenja kasnoga krompira, nakon berbe pasulja ili soje, i brati se pre prolećne setve ratarskih kultura.

Matovilac se bere kada počnu da se oblikuju bočne rozete, od početka decembra, pa sve do aprila, kada se stvara cvetna stabljika sa šiljastim sedećim cvetovima i sitnim belim ili plavkastim cvetićima. Pri berbi ne čupajte cele rozete, već ih režite nožićem, jer će se iz prekraćenih stabljika razviti novi izdanci. Pazite da ne skinete previše listova odjednom – to će oslabiti biljku, što nikako nije poželjno za zimske useve. Guste useve treba prve brati, jer donje lišće vrlo brzo poprima žutu boju.

Nakon berbe, matovilac se pere zajedno sa letvaricom, kako bi se otklonile čestice zemlje. Pakuje se rastresito, u mala pakovanja. Zbog slabe održivosti, doprema se na tržište u najbržem mogućem roku.

Izvor: Vojvodina uživo

Foto: Pixabay