Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ OPASNA GLJIVICA: Pythium od rasada pravi “pihtije”

OPASNA GLJIVICA: Pythium od rasada pravi “pihtije”

411

Tekst i foto: Biljana Nenković

U povrtarstvu je proizvodnja rasada najzahtevniji i najvažniji posao, jer je to uslov za siguran prinos. Jedna od prvih opasnosti koja preti odmah nakon nicanja rasada jeste gljivica Pythium spp koja izaziva poleganje i truljenje biljaka. Reč je o veoma destruktivnoj bolesti. Brzo se širi i nanosi velike štete u plasteničkoj proizvodnji, i to na samom početku ciklusa.

Gljivice iz roda Pythium mogu da dovedu u pitanje celokupnu ekonomsku dobit koju proizvođač očekuje. Raširene su svuda u svetu i stalni su stanovnik zemljišta. Ima ih preko 100 vrsta. Veću štetu nanose u zatvorenom prostoru, gde su mikroklimatski uslovi idealni za njihov razvoj.

Krastavac, paprika i paradajz najosetljiviji

Najčešće napadaju naklijalo seme i mlade biljke, dok su starije sadnice otpornije. Gljivica inficira biljku na početku klijanja i tako izaziva poleganje rasada, koje još nazivaju i topljenje rasada. Napadaju mnoge biljke, ali su naročito osetljivi krastavac, paprika, paradajz, zatim cveće i šećerna repa, kao i neke vrste voćaka.

Prvi simptomi su vodenaste pege koje se šire. Zaraženi deo stabla postaje tanji od zdravog i biljka poleže, odnosno savija se ka zemlji. Ispoljavanje simptoma zavisi od starosti zaražene biljke i vremenskih uslova. I samo seme može biti inficirano, ali ono nikada ne proklija i raspadne se u zemljištu. U našim uslovima najviše su osetljive mlade biljke od početka klijanja do pojave 2 do 3 lista. Simptomi se javljaju na prizemnom delu stabla kao vodenasta pega.

Nekrotično tkivo jasno je odvojeno od zdravog. Oboleli deo je smeđe boje i sasuši se. Ćelije u pegama brzo izumiru i stablo na tom mestu postaje tanje, što dovodi do slabljenja stabla i poleganja biljke. Na polegnutim biljkama pojavljuju se beličaste prevlake, nalik končićima, koji se šire oko biljke i na površini zemljišta. Polegle biljke su izgubljene, ali zaraza se brzo širi na zdrave, tako da može doći do potpunog propadanja rasada.

Infekcija se s obolelih biljaka na zdrave širi u koncentričnim krugovima i upravo pojava tih „golih“ mesta ukazuje na to da je u rasadniku došlo do zaraze. Za svega nekoliko dana bolest može da zahvati ceo rasadnik ili leju, te čitav rad i trud može da nestane za manje od nedelju dana. Na korenu se, takođe, može javiti nekroza koja se sporo širi od vrha do osnove korena. Na tom delu biljke ispod zemlje dolazi do tamnije boje, ali biljka ne propada, već sporije raste, požuti i daje manji prinos. Događa se da se koren i oporavi. Ovakav tip infekcije javlja se kod žitarica i kukuruza.

Gljivice koje izazivaju ovu bolest prezimljavaju u zemljištu u obliku zoospora, a vitalnost i sposobnost zaražavanja zadržavaju godinama. Njihovo širenje stimulišu materije koje nastaju prilikom klijanja semena i organskog razlaganja, a zaraza nastaje u uslovima povišene vlažnosti i temperature. Stoga je najčešća greška u proizvodnji rasada preterano zalivanje. Širenju bolesti pogoduju teška i zbijena zemljišta, slabo provetravanje, neodržavanje higijene u rasadniku i pregust usev. Optimalna temperatura za razvoj je od 10 do 25 stepeni Celzijusa i u tim uslovima infekcija se razvija vrlo brzo, u roku od jednog do dva sata.

Dezinfekcija semena, supstrata i alata

Stoga, veliku pažnju treba posvetiti preventivnim merama, jer se zaražene biljke teško oporavljaju. Preduslovi su higijena, sejanje dezinfikovanog semena i korišćenje dezinfikovanih supstrata. Setvu treba obavljati čistim rukama ili u rukavicama. Alat i posude takođe treba da budu dezinfikovani i za to mogu da se koriste rastvori poput varikine i vode u odnosu 1:4. Takođe se može koristiti 70-procentni rastvor alkohola ili jednoprocentni rastvor plavog kamena.

Supstrat za setvu treba da bude namenski. Ukoliko proizvođači sami pripremaju supstrat, potrebno je da ga dezinfikuju, i to je najlakše i najjeftinije uraditi vodenom parom. Pripreme se dve posude. Jedna veća i druga manja, koja može da stane u veću posudu tako da ivice i dno budu međusobno udaljeni 3-5 cm. Prostor između njih se napuni vodom. Velika posuda se poklopi i voda se zagreva do ključanja i ostavi da odstoji najmanje 1,5 sat. Taj period dovoljan je da se unište patogeni i štetočine.

Treba obratiti pažnju na osvetljenost i količinu vode, te po potrebi uraditi zasušenje biljaka. Treba izbegavati preduboku setvu. Ako se i pored svih preventivnih mera bolest pojavi, potrebno je ukloniti zaražene biljke, kao i biljke oko njih i dezinfikovati ta mesta. Pored hemijskih mera borbe protiv bolesti, potrebno je redovno provetravanje rasadnika. Biljkama treba dati optimalne količine vode, što znači da je neophodno izbegavati preobilna zalivanja. Za zaštitu biljaka od oboljenja poleganja rasada, pored fungicida koriste se i preparati od biljaka, naročito od belog luka. Tretiranje rasada obavlja se neposredno nakon sadnje, pikiranja i presađivanja.

Preventiva u šest tačaka

Poleganje rasada ređe se javlja pri pH 6,4, nego pri pH 7,5. Pošto se zalivanjem pH vrednost supstrata povećava, povremeno je treba kontrolisati. Ukoliko se primeti povećanje, dodavanjem kašike sirćeta na 4 litra vode za zalivanje, pH vrednost zemljišta može da se smanji.

Setvu treba obavljati u kontejnerima koji su prethodno sterilisani, potapanjem u trajanju od 10 sekundi u rastvor komercijalne varikine, 1 deo varikine i 4 dela vode, ili potapanjem u 70% alkohola. Posude u kojima se obavlja setva treba da imaju otvore sa donje strane, za drenažu.

Zalivanje je potrebno obavljati čistom tekućom vodom, odozdo. Višak vode treba da se ocedi, jer voda onemogućava dospevanje kiseonika do korena.

Posude s rasadom treba postaviti na čiste, sterilisane stolove, dobro oprane od zemlje i biljnih ostataka i premazane rastvorom za dezinfekciju.

Nepoželjno je raditi oko rasada prljavim rukama ili alatom. Gljive se prljavim rukama ili alatom lako mogu uneti u sterilan supstrat, gde mnogo brže napreduju.

Odmah treba ukloniti kontejner u kojem je došlo do poleganja. Najbolje je odbaciti čitav kontejner. Ali, ukoliko treba da se sačuva kontejner, deo s poleglim biljkama se uklanja, a ostatak tretira hemijskim ili biološkim sredstvom za zaštitu od poleganja.

Ugroženi i mladi voćnjaci

Ova bolest može da se pojavi i u mladom voćnjaku, naročito ako su sadnice posađene u tek iskrčenom starom voćnjaku. Naročito su jabuke osetljive. Starije biljke ređe su inficirane ovim gljivicama. Simptomi zaraze su manje pege na stablu i biljke postaju kržljave, ali retko kad uginu. Dešava se da pojedine biljke ili više njih stradaju, ne gubeći na oko normalan izgled.