Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Plodoredom protiv korova i biljnih bolesti

Plodoredom protiv korova i biljnih bolesti

466

Ako ste na istoj parceli duži niz godina gajili istu ili sličnu vrstu povrća,  trebalo bi razmisliti o promeni. Stručnjaci savetuju  poštovanje osnovnih principa plodoreda jer to dovodi do stabilne, rentabilne i intenzivne povrtarske proizvodnje.


– Plodored predstavlja jednu od najznačajnih agrotehničkih i preventivnih mera u zaštiti povrća od prouzrokovača bolesti, štetočina i korova. Gajenjem ratarskih i povrtarskih kultura na istoj površini, praktično i u istom zemljištu, nagomilavaju se uzročnici biljnih bolesti, štetočine i korovi, a hraniva iz zemljišta se troše jednostrano i nepravilno. U najvećem broju slučajeva istu ili sličnu biljnu vrstu moguće je gajiti na istom mestu tek nakon pauze od 4 ili 5 godina. U ovom periodu paraziti gube svoju vitalnost, a u slučaju njihovog prisustva koji, inače,  dugo čuvaju vitalnost, rotacija mora biti i duža, kaže za „Dobro jutro“ dipl. inženjer poljoprivrede Olivera Sekulić  savetodavac  PSS Vojvodine sa sedištem u Somboru.

Grupe i familije

Po opšteprihvaćenoj podeli,  povrtarske kulture se dele na grupe: lisnate,  korenaste, plodovite i mahunarke. Po pripadnosti određenoj familiji su kupusnjače:(kupus, kelj, karfiol, brokoli, keleraba, kineski kupus); glavočike: (salata, endivija, radič); štitnjače:(mrkva, peršun, paštrnak, celer); familijaljiljana:(luk, beli luk, praziluk, vlašac); pepeljuge: (cvekla, blitva, spanać); pomoćnice: (paradajaz, paprika, patlidžan, krompir); tikve: (dinja, lubenica, tikvica, bundeva, krastavac); mahunarke: (grašak, pasulj, boranija, bob) i trave (kukuruz šećerac).

Štetočine i uzročnici biljnih bolesti mogu se javljati na različitim biljnim vrstama unutar neke familije, stoga sastavljajuči plodored trebaju  imati u vidu  i pripadnost određene vrste biljnoj familiji. Sastaviti dobar plodored sa svim elementima kao što su poljosmena, plodosmena i odmor zemljišta nije nimalo jednostavno jer treba odabrati kulturu, sortu, đubrenje, obradu zemljišta, rokove setve i sadnje, vreme dozrevanja. Pre svega potrebno je sve  dobro isplanirati. Povrtarske kulture razvrstavaju se u grupe po više osnova i pri sastavljanju povrtarskog plodoreda neke od podela su veoma značajne.

Pri sastavljanju plodoreda važno je uzeti u obzir smenu kultura s različitom dubinom korena te smenjivati kulture sa različitim potrebama za vodom i hranivima. Tako kulture koje troše puno vode kao paprika, paradajz, krastavac i kupusnjače treba smenjivati sa korenastim, lukovičastim i mahunarkama koje ne treba puno zalivati.

Kao dobre predkulture se preporučuju:

za paradajz: mahunarke, korenasto povrće

za kupusnjače: krompir, paradajz, paprika, mahunarke, korenasto i leguminoze

za korenasto: paradajz, paprika, krastavac, mahunjače

za grašak: paradajz, paprika, krompir

za krastavac i lubenice: paprika, paradajz, krompir, leguminoze i trave

za luk: paprika, lubenica

U planiranju plodoreda važno je poznavanje zahteva biljaka prema pojedinim hranivima. Lisnate biljke zahtevaju više azota: salata, kupus, kelj, karfiol, brokoli, kelj pupčar. Plodovito povrće ima povećan zahtev za fosforom i kalcijumom: paradajz, paprika, patlidžan, krastavci, dinje, bundeve. Korenasto povrće zahteva više  kalijuma: mrkva, luk, beli luk, krompir, rotkvica.

– Pri sastavljanju plodoreda potrebno je uvrstiti i đubrenje organskim đubrivima. Organska đubriva popravljaju strukturu zemljišta, utiču na vodno-vazdušni, toplotni režim zemljišta zatim utuču na biološke i hemijske osobine zemljišta zbog toga ih je neophodno uvrstiti u plodored. Pri tome treba voditi računa koje su to kulture koje dobro reaguju na neposrednu upotrebu stajnjaka a koje dolaze u plodoredu drugu ili treću godinu iza đubrenja. Na neposredno đubrenje stajnjakom dobro reaguju kupusnjače i lisnato povrće. Drugu ili treću godinu iza đubrenja stajnjakom dolazi korenasto povrće, paradajz, grašak, objašnjava Olivera Sekulić.

U intenzivnom povrtarskom plodoredu razlikujemo pretkulturu, glavnu kulturu i naknadnu kulturu.Tako pretkultura je najčešče neka rana prolećna ili ozima vrsta kao što su salata, spanać, grašak, mladi luk. Glavna kultura ima najdužu vegetaciju i ostvaruje najveći prinos, to su često paprika,paradajz, luk, kupus, dok se naknadna kultura gaji posle glavne, i to su najčešče salata, spanać, mladi luk. Preporučuje se povremeno ubacivanje naknadnih useva za zelenišno đubrenje, čime se plodored proširuje i zemljište obogaćuje organskom materijom.

Kod intenzivne povrtarske proizvodnje preporučuje se unapred napraviti plan četvoropoljnog ili tropoljnog plodoreda, u zavisnosti od mogućnosti. Raspoloživa površina se izdeli na polja, a kulture se svrstaju po grupama. Pravilno smenjivanje kultura po poljima omogućuje da se u toku jedne vegetacione sezone ili godine na istom zemljištu uzastopno, a nekad i istovremeno gaji više vrsta povrća.

V. Savić