Насловна АРХИВА PODIZANJE VINOGRADA

PODIZANJE VINOGRADA

1218

U Srbiji su definisani vinogradarski rejoni, podrejoni i vinogorja, u okviru kojih postoje optimalni agroekološki uslovi za vinogradarsku proizvodnju. Potencijal neiskorišćenih površina je veliki, te izbor lokacije ne bi trebalo da predstavlja veći problem. Prednost treba dati južnim ekspozicijama, blago nagnutim i dobro osunčanim terenima. Loza dobro uspeva na velikom broju različitih tipova zemljišta. Uz to, za organsku proizvodnju valja ispuniti i dodatne uslove

Najjednostavnije je podizati vinograd na čistom zemljištu, gde nisu u prethodnom periodu gajene višegodišnje kulture. Međutim, ako se zemljište mora krčiti, potrebno je da se pažljivo uklone svi ostaci korena prethodnih kultura, a u narednih tri do pet godina zemljište se mora „odmarati“. Najbolje je za to vreme na njemu gajiti leguminoze ili smeše različitih biljaka, koje će poslužiti kao zelenišno đubrivo i obogatiti ga organskom masom.

Ako se proizvođač odluči za organsku proizvodnju grožđa, pored osnovnih principa moraju se ispoštovati dopunski, specijalni zahtevi koji su regulisani Zakonom o organskoj proizvodnji i organskim proizvodima. Takav vinograd se može podizati na parcelama koje su dovoljno udaljene od industrijskih i drugih objekata koji su potencijalni zagađivači (cementare, hemijska industrija, autoput i sl.). Odabrana parcela mora biti udaljena bar 50 m od važnijih saobraćajnica na kojima je frekvencija do 100 vozila na sat, ili najmanje 20 m ako je odvojena živom ogradom u visini od najmanje 1,5 m. Ako se na susednim parcelama gaji vinova loza konvencionalnim metodama, one moraju biti udaljene bar 10 m, ili 5 m ako između njih i parcele sa organskom proizvodnjom postoji zeleni pojas ili druga fizička prepreka u visini od najmanje 1,5 m. Zbog svojih specifičnih zahteva, organska proizvodnja se najuspešnije može organizovati i kontrolisati na manjim površinama.

Priprema zemljišta

Ona ima za cilj da omogući optimalan vodno-vazdušni režim i stvori što povoljnije uslove za razvoj čokota. Zemljište se mora posmatrati i tretirati kao živi organizam, čiji su svi elementi povezani i moraju biti u ravnoteži. Ono mora biti „zdravo“, plodno i dovoljno vlažno.

Pre podizanja novog zasada neophodno je da se uradi analiza obezbeđenosti zemljišta hranivima da bi se pravilno odredile količine đubriva koje će biti unete (tzv. đubrenje na rezervu ili meliorativno đubrenje). Rigolovanje zemljišta se izvodi na dubinu 60–80 cm, specijalnim plugovima. Ovo je potrebno uraditi najmanje tri meseca pre podizanja zasada, najbolje u jesen da bi zemljište izmrzlo tokom zime, natopilo se vodom i razrahlilo. Za meliorativno đubrenje potrebno je nabaviti kvalitetan stajnjak (5–10 vagona po hektaru) i mineralna đubriva, pre svega fosfor i kalijum (do 2.000 kg/ha od svakog).

Prilikom zasnivanja vinograda u skladu s principima organske proizvodnje, sintetička mineralna đubriva nisu dozvoljena. Mogu se primeniti đubriva organskog porekla i neka prirodna mineralna đubriva. U organskoj proizvodnji grožđa, umesto rigolovanja, preporučuje se podrivanje zemljišta u jesen, specijalnim plugom – podrivačem na dubinu 70–80 cm, i naknadna obrada (do 60 cm dubine)  radi  zaoravanja organskog đubriva. U proleće, pre sadnje se obavlja površinska obrada, bez prevrtanja zemljišta. Tokom obrade preporučljivo je koristiti mehanizaciju sa širokim gumama. Obradu valja obaviti kada je zemljište suvo, te  izbegavati oruđa koja narušavaju njegovu strukturu  (sabijaju ga ili prevrću).

Ako se vinova loza sadi na malim površinama, u bašti ili na okućnici, zemljište se takođe mora kvalitetno pripremiti i nađubriti. Duboku obradu je neophodno sprovesti u jesen, ašovom (2–3 dubine ašova). Za đubrenje se može koristiti kompost ili treset.

Sadnja

U našim klimatskim uslovima vinova loza se sadi u proleće, do početka vegetacije (do 15. aprila). Sadnja se obavlja kvalitetnim loznim kalemovima odabranih sorti. Ožiljenim reznicama (korenjacima) vinograd se može podizati samo na peskovitim zemljištima, sa više od 70 odsto kvarca, gde ne postoji opasnost od filoksere. Takvih zemljišta kod nas ima vrlo malo.

Pre sadnje se mora obaviti razmeravanje i obeležavanje putne mreže, redova i sadnih mesta u redu. Idealno bi bilo da redovi budu u pravcu sever-jug, zbog optimalnog korišćenja sunčeve svetlosti, ali najčešće drugi faktori, kao što je oblik parcele, dominantni vetrovi ili nagib terena, utiču na ovu odluku. Dužina redova ne bi smela biti veća od 100 metara. Rastojanje sadnje zavisi od velikog broja faktora: klimatskih uslova, odabranih sorti i uzgojnog oblika, agrotehnike, stručnosti i iskustva proizvođača. Na osnovu dosadašnjih saznanja, iskustava i klimatskih uslova naše zemlje, optimalno rastojanje sadnje bi bilo 2,7 h 1,0–1,2 m ili 2,7 h 1,6 m (ako se kalemovi sade u paru).

Pre sadnje lozni kalemovi se moraju pregledati i pripremiti. Žile se skraćuju na dužinu 8–10 cm ako se sadnja obavlja u iskopane jamiće, ili na 2–4 cm ako se sadi hidroburom (vodenom sadiljkom). Na plemenitom delu loznog kalema se ostavlja jedno ili dva zdrava zimska okca. Gornja trećina loznog kalema se parafiniše. Do momenta sadnje pripremljeni lozni kalemovi se čuvaju u hladnoj prostoriji, sa žilama potopljenim u vodu (ne duže od 7 dana).

Sadnja hidroburom ima niz prednosti nad klasičnom sadnjom u jamiće: brža je i ekonomičnija, a kalemovi se zalivaju odmah prilikom sadnje sa nekoliko litara vode, u kojoj se mogu rastvoriti dozvoljena đubriva i insekticidi. Jednim agregatom sa dva hidrobura i sedam-osam radnika postiže se učinak sadnje od jedan do tri hektara na dan. Na peskovitom zemljištu učinak je veći.

Na okućnici nema uslova za sadnju hidroburom, pa se ona obavlja ašovom u iskopane jamiće. Dubina jamića je 40–50 cm. Njihov oblik može biti kvadratni, trouglast ili okrugao. Na dno jamića se sipa sloj rastresite zemlje, zatim se stavlja pripremljen lozni kalem, žile se lepo rasporede i na njih se sipa sloj sitne zemlje. Zatim se u svaki jamić stavlja oko 5 kg kvalitetnog stajnjaka (goveđi, konjski) i oko 100 g P i K đubriva pomešanih sa zemljom, i na kraju se preko đubriva nasipa zemlja, nagazi se oko kalema i zalije sa desetak litara vode. Kad zemljište upije  vodu, motikom se oko kalema dodaje sitna zemlja.

Ako kalemovi pre sadnje nisu parafinisani, iznad njih se posle sadnje mora napraviti humka od sitne zemlje koja će štititi kalem i lastariće od isušivanja. Poželjno bi bilo odmah posle sadnje postaviti kompletnu potporu (naslon) u skladu sa odabranim uzgojnim oblikom, i obaviti površinsku obradu zemljišta koje je prilikom sadnje ugaženo.

Sadnja se obavlja po suvom vremenu. Zemljište ne sme biti previše vlažno. Posle sadnje treba obaviti površinsku obradu zemljišta i posejati leguminoze ili druge biljne vrste radi pokrivanja međurednih prostora. Ako nema dovoljno padavina, obavezno je zalivanje posađenih kalemova, jer zeleni pokrivač predstavlja konkurenciju mladim čokotima.

Ako se čokoti sade u paru a predviđena je metalna potpora, stubovi se postavljaju pre sadnje da bi racionalno koristili prostor u redu (kalemovi se sade sa obe strane stuba).

Prof. dr Nada Korać, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad