Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Polen – od dara proleća do neprijatelja zdravlja

Polen – od dara proleća do neprijatelja zdravlja

402

Nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja i angažuje svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

Tegobe počinju već u februaru kada cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinju alergije na korove, među njima i na najozloglašeniju ambroziju, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra.

Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija.

 Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu.

Kijanje, curenje nosa, suze i svrab očiju, crvenilo, kašalj – ne moraju da budu samo simptomi prehlade. Često se dešava da je razlog za ove simptome polenska alergija, od koje poslednjih godina i decenija pati sve više ljudi. Za njih, buđenje prirode u proleće nije nešto u čemu uživaju, već izvor velike patnje. Razlog za nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja, angažujući svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

U svetu je jedna milijarda obolelih od raznih alergija, a procenjuje se da će do 2050. godine od ove boljke patiti četiri milijarde ljudi, odnosno, da će polovina populacije na našoj planeti imati neku alergiju. Najčešće su u pitanju respiratorne alergije, i njih ima čak trećina obolelih, kaže specijalista pneumoftiziologije i supspecijalista alergolog, rukovodilac Klinike za opstruktivne bolesti pluća i akutne pneumopatije u Institutu za plućne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici dr Sanja Hromiš.

Po lek morate kod lekara

– Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija. Kada je reč o polenu, on nije štetan za ljude. Polenovo zrno bogato je različitim hemijskim jedinjenjima, među kojima su proteini, najodgovorniji za izazivanje alergijske reakcije. Međutim, prestali smo da budemo u bliskom kontaktu s prirodom, a zbog  aerozagađenja, industrijalizacije, mnogo automobila, promenila se i priroda i struktura polena. Tako ljudski organizam više ne prepoznaje polen kao nešto što nije štetno, nego stvara IgE antitela koja se vezuju za ćelije, oslobađaju se medijatori upale i dolazi do alergijske rakcije – objašnjava dr Hromiš i dodaje da godišnje kroz alergološku ambulantu Instituta prođe oko 3.000 pacijenata koji imaju alergije i astmu, a neki od njih, pacijenti s astmom, budu i na bolničkom lečenju.

Iako mnogi veruju da se alergijske reakcije javljaju zbog pada imuniteta, dr Hromiš navodi da je razlog upravo suprotan,  jer u ovom slučaju imunski sistem reaguje jače na supstancu koju više ne propoznaje.

Polenska alergija može da bude sezonska, te ljudi imaju simptome ako su alergični na polen trava, drveća ili korova. Međutim, može da bude i celogodišnja, kod ljudi koji su alergični na grinje, perutanje kože kućnih ljubimaca (ne na dlaku, kako se veruje), ali i na kućnu prašinu u kojoj su svi alergeni. Prve tegobe kreću već u februaru, kada počinju da cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinje cvetanje korova, a među njima je najozloglašenija ambrozija, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra. Čak polovina ljudi s polenskim alergijama alergična je upravo na ambroziju. Zato je za nekoga sezona alergije kratka, ako ima reakcije samo na jednu vrstu polena, a za nekog može da traje od februara do kraja oktobra.

Polenska kijavica dugo je smatrana za lokalno ograničenu bolest koja nije značajna, te su je zanemarivali i lekari i pacijenti. Dr Hromiš kaže da se danas zna da to nije lokalna upala, jer se širi na ceo organizam, i zato ljudi osećaju slabost, dekoncentrisanost, ne mogu da rade. Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu. Mnogi pacijenti i dalje alergiju ne doživljavaju kao ozbiljnu tegobu, te pribegavaju samolečenju, što je velika greška, jer ne znaju šta leče.

Testovi, simptomi i – dijagnoza

– Mora da se zna na šta je osoba alergična, odnosno, da se zna uzrok alergije. Samo na taj način mogu da se izbegavaju alergeni, što je jedan od prvih principa lečenja, a onda i da se uvedu lekovi – poručuje dr Hromiš i napominje da su savremene terapije dosta efikasne.

Da bi se postavila dijagnoza, lekar prvo uzima anamnezu, a potom se rade ubodni kožni, takozvani prik testovi, koji su jednostavni i gotovi za 15 minuta.  Na podlaktici se prave mali ubodi u kožu, na koje se stavlja alergen, da bi ušao u potkožno tkivo, a potom se meri alergijska reakcija na osnovu veličine urtike, odnosno otoka i crvenila koje se javi.

Ovaj in vivo test pokazuje senzibilizaciju, odnosno znači da je osoba stvorila IgE antitela na neki alergen, na primer na polen breze i ambrozije. Pošto je pacijent rekao da ima simptome u avgustu, onda se zna da postoji alergija na ambroziju koja tada cveta, a senzibilisan je, odnosno ima sklonost, ka obe polenske alergije. Tako prik-test pokazuje na šta je neko senzibilisan, a kada se ti podaci poklope sa simptomima, onda je informacija kompletna i može da se postavi dijagnoza.

Druga vrsta testa su in vitro testovi, kada se iz krvi pacijenta vidi nivo ukupnih ili specifičnih IgE antitela na tačno određene alergene, kao odgovor na alergiju.

Uvek se ispituje i plućna funkcija, da bi se videlo da li ima i astme, i tek onda može da se postavi sigurna dijagnoza alergijskog rinitisa. Radi se i bris nosa na eozinofile, koji ukazuju na alergijsku reakciju u gornjim disajnim putevima, a po potrebi mogu da se rade i druge dijagnostičke procedure.

Lekovi lokalni i sistemski

Postoje lekovi koji se primenjuju lokalno, koji direktno deluju na sluznicu nosa i nanose se kada se prvo ispere nos slanim ili fiziološkim rastvorom. U pitanju su intranazalni kortikosteroidi, savremeni lekovi bez značajnijih neželjenih efekata, sprejevi koji se nanose direktno u nos. Postoje i antihistaminici koji se takođe stavljaju u sluznicu nosa, a postoji i sprej koji ima kombinciju ove dve vrste lekova.

– Antihistaminici u tabletama najpoznatiji su lekovi protiv alergije, jer se najviše reklamiraju, pa se stoga i najčešće uzimaju u apotekama. To je sistemska terapija, uzima se oralno, ide u digestivni trakt, potom u cirkulaciju, pa tek onda stiže u sluzokožu nosa, što je ipak okolni put. Savremeni antihistaminici nemaju sedativni efekat, ali starije generacije ovih lekova imaju takvo dejstvo i stoga se ne preporučuje upravljanje vozilom kada se piju ovi lekovi. Zato je jako važno da pacijenti dođu kod lekara i dobiju terapiju koja im treba i koja im odgovara, jer je mnogo lekova iz iste grupe, ali imaju različite efekte – upozorava dr Hromiš.

Nekada se pacijentima daju depoi kortikosteroda, odnosno injekcije koje dobijaju na tri do četiri nedelje. One smanjuju tegobe, ali mogu ozbiljno da naruše rad nadbubrežne žlezde i danas ta terapija nije indikovana za lečenje alergije. Dr Hromiš naglašava da se i sada povremeno propisuje terapija kortikosteroidima, ali uz primenu tableta koje imaju kraće dejstvo i manje su štetne za naš organizam. Ova terapija primenjuje se kod najtežih oblika alergije, ali se daje samo pod kontrolom lekara i nikada ne sme da se uzme na svoju ruku.

Imunoterapija otklanja uzrok

U Institutu se primenjuje i imunoterapija, jedina uzročna terapija, kada se leči uzrok bolesti. Pacijentima se daju male doze alergena, da bi naučili imunski sistem da ih prepozna kao bezopasne i da ne stvara antitela.

Postoje dve vrste imunoterapije: jedna je potkožna, odnosno subkutana, koja zahteva stalne dolaske pacijenta kod lekara, obično jednom nedeljno ili mesečno, radi aplikacije alergena. Druga je sublingvalna, i čine je kapi koje se stavljaju pod jezik. Pacijenti tu drugu terapiju uzimaju sami, te je stoga konfornija za njih, a uzima se po šemi koju lekar odredi.

Cilj imunoterapije je da se simptomi bitnije smanje ili da nestanu, kao i da se smanje lekovi koji se uzimaju. I subkutana i sublingvalna terapija uzimaju se tri godine, a očekivani efekti lečenja nisu samo za vreme primene, već i dugoročno, u trajanju od pet do osam godina.

– Nažalost, imunoterapija ne može da se primeni kod svih pacijenata, a veći uspeh u lečenju postiže se ako je u pitanju jedan alergen, nego više njih. Terapija počinje zimi, kada nema polinacije – navodi dr Hromiš.

Tri nivoa prevencije

Prevencija alergijskih bolesti je teška, a danas se govori o tri nivoa prevencije: primarnom, sekundarnom i tercijarnom. Primarna prevencija predstavlja pokušaj sprečavanja razvoja same bolesti, a njome se sprečava da dete dobije sklonost ka alergijama. Zato se deci daje zdrava hrana, izbegava se pušenje u njihovom prisustvu i ne daje se hrana koja je alergena. Trudnicama i dojiljama savetuje se izbegavanje visokoalergene hrane, kao što su riba i kikiriki, jer se koz placentu prenose alergeni, kao i kroz majčino mleko, a to povećava šansu za nastanak alergije. Majkama se savetuje da što duže doje decu, da što kasnije uvode dohranu, kao i da što kasnije uvode visokoalergenu hranu u ishranu dece, obično nakon druge godine života.

Sekundarna prevencija podrazumeva ispoljavanje bolesti kod osoba koje su već razvile preosetljivost, odnosno imaju IgE antitela na neki alergen, ali još uvek nemaju simptome bolesti, pa prema tome ni alergijsku bolest. Prvenstveno se savetuje izbegavanje alergena na koji su preosetljivi, a potom i bavljenje sportom, izbegavanje zadimljenih prostorija i slično.

Tercijarna prevencija sprovodi se kada se bolest već ispoljila, a podrazumeva pronalaženje uzročnika i njegovo izbegavanje, edukaciju pacijenta, primenu medikamentozne terapije, kao i zdrav način života.

Dr Hromiš ističe da postoji oralni alergijski sindrom, kada osobe koje imaju polensku alergiju, imaju i alergiju na hranu, najčešće na koštunjavo voće i neko sveže voće i povrće. Njima se javlja svrab, peckanje, čak i otok usana, nepca, jezika, resice.

– To je ukrštena reakcija alergena polena i alergena hrane, jer alergeni hrane jako liče na alergene polena, pa se imunski sistem zbuni. Reakcija je najčešće lokalna, ali može da bude i sistemska, te da se javi ozbiljnija alergijska reakcija, ili čak anafilaktički šok, što je životno ugrožavajuće stanje. Često se javlja reakcija i prilikom konzumiranja svežeg voća i povrća, ali ona izostaje kada su te namirnice termički obrađene. Zato ljudi ne mogu, na primer, da jedu sveže jabuke, ali mogu kompot ili kolač s jabukama. Radimo i testove in vivo za ukrštene alergije, na koži, slične prik-testovima. Najčešće su ljudi alergični na polen breze osetljivi na jabuku, breskvu, krušku, lešnik i šargarepu, kod alergije na travu mogu da se jave reakcije na zelenu salatu, spanać, narandžu i ostalo južno voće, a kod alergičnih na ambroziju javlja se alergija na krastavac i banane – kaže dr Hromiš.

Kada su u pitanju alergije, nema zvaničnih preporuka za ishranu koja bi mogla pozitivno da utiče i smanji tegobe osobama s alergijskim reakcijama. Korisno je da ljudi konzumiraju takozvanu mediteransku hranu, da se pije dosta vode, jede sveže voće i povrće, jer je ono antioksidant i ima mnogo vitamina C i E. Savetuje se i riba, jer ima omega-3 masne kiseline, koje imaju antiupalno dejstvo, ali to, naravno, ne važi za ukrštene alergije. Preporuka svima je da se bave fizičkim aktivnostima, da ih prilagode svojim sposobnostima i mogućnostima, ali da se ne trči po parku ujutro, kada je najviše polena u vazduhu.

– Dobro bi bilo da je manje zagađenja prirode, da se okolina više uređuje, kao i da se korovi unište pre cvetanja, jer se polen prenosi i vetrom, pa je važno da se korov uništava i u prigradskim naseljima. Svi zajedno treba da postanemo svesni da ne treba da zagađujemo i trujemo zemljište i okolinu i ne koristimo pesticide. Pušenje treba izbaciti, ne preporučuje se hrana koja ima aditive, veštačke boje i arome, jer su oni visokoalergeni. Treba nam što više zdrave hrane, a manje industrijalizacije i onda će nam biti bolje – poručuje dr Hromiš.

Mnogi ljudi alergični su na grinje, a one su paraziti iz roda zglavkara, nalaze se i u tepisima, zavesama, igračkama i svom tapaciranom nameštaju. Osim izumrlim ćelijama našeg organizma, grinje se hrane i ostalim organskim materijama: česticama brašna, testenine, a ostaci perutanja ljudske kože njihova su glavna hrana. Na svakoj grinji nalazi se 21 alergen.

Prvi korak u terapiji je izbegavanje alergena. Zato je dobro da se prate sajtovi na kojima se objavljuje nivo alergena u vazduhu. Koncentracija alergena najveća je u ranim jutarnjim satima, te bi tada trebalo izbegavati izlaske iz kuće i šetnju po parku.

Kućni ljubimci na dlaci donose alergene, koje onda otresu, te ih ne treba izvoditi u jutarnjim satima.

Veš ne treba da se suši napolju, jer će biti pun polena.

Prozore u kolima treba držati zatvorene.

Nije dobro kuću provetravati u ranim jutarnjim satima, a ko ima klima-uređaj, treba da ga koristi.

Posle dolaska spolja trebalo bi se presvući, istuširati, a po mogućstvu i oprati kosu.

Ne treba šetati kada je vetar, jer on može da donese polen i s udaljenosti od 100 kilometara, a koncentracija polena najveća je kada je suvo, toplo i vetrovito.

Dobro bi bilo da se izbace tepisi i zavese, kao i da se redovno peru i održavaju prekrivači na krevetima.

Prašinu treba brisati vlažnom krpom, da bi se sve pokupilo, a podove džogirati.

Nos bi trebalo ispirati fiziološkim rastvorom ili slanim rastvorom u spreju koji može da se kupi, a može i da se napravi tako što se u jednom litru vode prokuva kašičica soli i time se ispira nos. Higijena nosa jako je važna i trebalo bi da se radi više puta dnevno. Tek na tako čistu sluznicu mogu se naneti lekovi.

Kako znati da nije prehlada

– Alergija se često meša s infekcijom gornjih disajnih puteva, te je ljudi pogrešno leče antibioticima. Simptomi mogu da budu isti – zapušen nos, svrab u grlu i očima, suze, slabost, pospanost, glavobolja, otok kapaka, suzenje očiju. Međutim, ako se simptomi ponavljaju duže od sedam dana i nema temperature, postoji sumnja na alergiju i potrebno je da se ljudi jave lekaru – upozorava dr Hromiš i napominje da može da se javi i zviždanje u grudima, što je prvi simptom astme, a ljudi to često zanemare ili pripišu prehladi.

Piše: Ljubica Petrović

Polen – od dara proleća do neprijatelja zdravlja

Razlog za nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja i angažuje svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

Tegobe počinju već u februaru kada cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinju alergije na korove, među njima i na najozloglašeniju ambroziju, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra.

Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija.

 Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu.

Kijanje, curenje nosa, suze i svrab očiju, crvenilo, kašalj – ne moraju da budu samo simptomi prehlade. Često se dešava da je razlog za ove simptome polenska alergija, od koje poslednjih godina i decenija pati sve više ljudi. Za njih, buđenje prirode u proleće nije nešto u čemu uživaju, već izvor velike patnje. Razlog za nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja, angažujući svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

U svetu je jedna milijarda obolelih od raznih alergija, a procenjuje se da će do 2050. godine od ove boljke patiti četiri milijarde ljudi, odnosno, da će polovina populacije na našoj planeti imati neku alergiju. Najčešće su u pitanju respiratorne alergije, i njih ima čak trećina obolelih, kaže specijalista pneumoftiziologije i supspecijalista alergolog, rukovodilac Klinike za opstruktivne bolesti pluća i akutne pneumopatije u Institutu za plućne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici dr Sanja Hromiš.

Po lek morate kod lekara

– Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija. Kada je reč o polenu, on nije štetan za ljude. Polenovo zrno bogato je različitim hemijskim jedinjenjima, među kojima su proteini, najodgovorniji za izazivanje alergijske reakcije. Međutim, prestali smo da budemo u bliskom kontaktu s prirodom, a zbog  aerozagađenja, industrijalizacije, mnogo automobila, promenila se i priroda i struktura polena. Tako ljudski organizam više ne prepoznaje polen kao nešto što nije štetno, nego stvara IgE antitela koja se vezuju za ćelije, oslobađaju se medijatori upale i dolazi do alergijske rakcije – objašnjava dr Hromiš i dodaje da godišnje kroz alergološku ambulantu Instituta prođe oko 3.000 pacijenata koji imaju alergije i astmu, a neki od njih, pacijenti s astmom, budu i na bolničkom lečenju.

Iako mnogi veruju da se alergijske reakcije javljaju zbog pada imuniteta, dr Hromiš navodi da je razlog upravo suprotan,  jer u ovom slučaju imunski sistem reaguje jače na supstancu koju više ne propoznaje.

Polenska alergija može da bude sezonska, te ljudi imaju simptome ako su alergični na polen trava, drveća ili korova. Međutim, može da bude i celogodišnja, kod ljudi koji su alergični na grinje, perutanje kože kućnih ljubimaca (ne na dlaku, kako se veruje), ali i na kućnu prašinu u kojoj su svi alergeni. Prve tegobe kreću već u februaru, kada počinju da cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinje cvetanje korova, a među njima je najozloglašenija ambrozija, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra. Čak polovina ljudi s polenskim alergijama alergična je upravo na ambroziju. Zato je za nekoga sezona alergije kratka, ako ima reakcije samo na jednu vrstu polena, a za nekog može da traje od februara do kraja oktobra.

Polenska kijavica dugo je smatrana za lokalno ograničenu bolest koja nije značajna, te su je zanemarivali i lekari i pacijenti. Dr Hromiš kaže da se danas zna da to nije lokalna upala, jer se širi na ceo organizam, i zato ljudi osećaju slabost, dekoncentrisanost, ne mogu da rade. Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu. Mnogi pacijenti i dalje alergiju ne doživljavaju kao ozbiljnu tegobu, te pribegavaju samolečenju, što je velika greška, jer ne znaju šta leče.

Testovi, simptomi i – dijagnoza

– Mora da se zna na šta je osoba alergična, odnosno, da se zna uzrok alergije. Samo na taj način mogu da se izbegavaju alergeni, što je jedan od prvih principa lečenja, a onda i da se uvedu lekovi – poručuje dr Hromiš i napominje da su savremene terapije dosta efikasne.

Da bi se postavila dijagnoza, lekar prvo uzima anamnezu, a potom se rade ubodni kožni, takozvani prik testovi, koji su jednostavni i gotovi za 15 minuta.  Na podlaktici se prave mali ubodi u kožu, na koje se stavlja alergen, da bi ušao u potkožno tkivo, a potom se meri alergijska reakcija na osnovu veličine urtike, odnosno otoka i crvenila koje se javi.

Ovaj in vivo test pokazuje senzibilizaciju, odnosno znači da je osoba stvorila IgE antitela na neki alergen, na primer na polen breze i ambrozije. Pošto je pacijent rekao da ima simptome u avgustu, onda se zna da postoji alergija na ambroziju koja tada cveta, a senzibilisan je, odnosno ima sklonost, ka obe polenske alergije. Tako prik-test pokazuje na šta je neko senzibilisan, a kada se ti podaci poklope sa simptomima, onda je informacija kompletna i može da se postavi dijagnoza.

Druga vrsta testa su in vitro testovi, kada se iz krvi pacijenta vidi nivo ukupnih ili specifičnih IgE antitela na tačno određene alergene, kao odgovor na alergiju.

Uvek se ispituje i plućna funkcija, da bi se videlo da li ima i astme, i tek onda može da se postavi sigurna dijagnoza alergijskog rinitisa. Radi se i bris nosa na eozinofile, koji ukazuju na alergijsku reakciju u gornjim disajnim putevima, a po potrebi mogu da se rade i druge dijagnostičke procedure.

Lekovi lokalni i sistemski

Postoje lekovi koji se primenjuju lokalno, koji direktno deluju na sluznicu nosa i nanose se kada se prvo ispere nos slanim ili fiziološkim rastvorom. U pitanju su intranazalni kortikosteroidi, savremeni lekovi bez značajnijih neželjenih efekata, sprejevi koji se nanose direktno u nos. Postoje i antihistaminici koji se takođe stavljaju u sluznicu nosa, a postoji i sprej koji ima kombinciju ove dve vrste lekova.

– Antihistaminici u tabletama najpoznatiji su lekovi protiv alergije, jer se najviše reklamiraju, pa se stoga i najčešće uzimaju u apotekama. To je sistemska terapija, uzima se oralno, ide u digestivni trakt, potom u cirkulaciju, pa tek onda stiže u sluzokožu nosa, što je ipak okolni put. Savremeni antihistaminici nemaju sedativni efekat, ali starije generacije ovih lekova imaju takvo dejstvo i stoga se ne preporučuje upravljanje vozilom kada se piju ovi lekovi. Zato je jako važno da pacijenti dođu kod lekara i dobiju terapiju koja im treba i koja im odgovara, jer je mnogo lekova iz iste grupe, ali imaju različite efekte – upozorava dr Hromiš.

Nekada se pacijentima daju depoi kortikosteroda, odnosno injekcije koje dobijaju na tri do četiri nedelje. One smanjuju tegobe, ali mogu ozbiljno da naruše rad nadbubrežne žlezde i danas ta terapija nije indikovana za lečenje alergije. Dr Hromiš naglašava da se i sada povremeno propisuje terapija kortikosteroidima, ali uz primenu tableta koje imaju kraće dejstvo i manje su štetne za naš organizam. Ova terapija primenjuje se kod najtežih oblika alergije, ali se daje samo pod kontrolom lekara i nikada ne sme da se uzme na svoju ruku.

Imunoterapija otklanja uzrok

U Institutu se primenjuje i imunoterapija, jedina uzročna terapija, kada se leči uzrok bolesti. Pacijentima se daju male doze alergena, da bi naučili imunski sistem da ih prepozna kao bezopasne i da ne stvara antitela.

Postoje dve vrste imunoterapije: jedna je potkožna, odnosno subkutana, koja zahteva stalne dolaske pacijenta kod lekara, obično jednom nedeljno ili mesečno, radi aplikacije alergena. Druga je sublingvalna, i čine je kapi koje se stavljaju pod jezik. Pacijenti tu drugu terapiju uzimaju sami, te je stoga konfornija za njih, a uzima se po šemi koju lekar odredi.

Cilj imunoterapije je da se simptomi bitnije smanje ili da nestanu, kao i da se smanje lekovi koji se uzimaju. I subkutana i sublingvalna terapija uzimaju se tri godine, a očekivani efekti lečenja nisu samo za vreme primene, već i dugoročno, u trajanju od pet do osam godina.

– Nažalost, imunoterapija ne može da se primeni kod svih pacijenata, a veći uspeh u lečenju postiže se ako je u pitanju jedan alergen, nego više njih. Terapija počinje zimi, kada nema polinacije – navodi dr Hromiš.

Tri nivoa prevencije

Prevencija alergijskih bolesti je teška, a danas se govori o tri nivoa prevencije: primarnom, sekundarnom i tercijarnom. Primarna prevencija predstavlja pokušaj sprečavanja razvoja same bolesti, a njome se sprečava da dete dobije sklonost ka alergijama. Zato se deci daje zdrava hrana, izbegava se pušenje u njihovom prisustvu i ne daje se hrana koja je alergena. Trudnicama i dojiljama savetuje se izbegavanje visokoalergene hrane, kao što su riba i kikiriki, jer se koz placentu prenose alergeni, kao i kroz majčino mleko, a to povećava šansu za nastanak alergije. Majkama se savetuje da što duže doje decu, da što kasnije uvode dohranu, kao i da što kasnije uvode visokoalergenu hranu u ishranu dece, obično nakon druge godine života.

Sekundarna prevencija podrazumeva ispoljavanje bolesti kod osoba koje su već razvile preosetljivost, odnosno imaju IgE antitela na neki alergen, ali još uvek nemaju simptome bolesti, pa prema tome ni alergijsku bolest. Prvenstveno se savetuje izbegavanje alergena na koji su preosetljivi, a potom i bavljenje sportom, izbegavanje zadimljenih prostorija i slično.

Tercijarna prevencija sprovodi se kada se bolest već ispoljila, a podrazumeva pronalaženje uzročnika i njegovo izbegavanje, edukaciju pacijenta, primenu medikamentozne terapije, kao i zdrav način života.

Dr Hromiš ističe da postoji oralni alergijski sindrom, kada osobe koje imaju polensku alergiju, imaju i alergiju na hranu, najčešće na koštunjavo voće i neko sveže voće i povrće. Njima se javlja svrab, peckanje, čak i otok usana, nepca, jezika, resice.

– To je ukrštena reakcija alergena polena i alergena hrane, jer alergeni hrane jako liče na alergene polena, pa se imunski sistem zbuni. Reakcija je najčešće lokalna, ali može da bude i sistemska, te da se javi ozbiljnija alergijska reakcija, ili čak anafilaktički šok, što je životno ugrožavajuće stanje. Često se javlja reakcija i prilikom konzumiranja svežeg voća i povrća, ali ona izostaje kada su te namirnice termički obrađene. Zato ljudi ne mogu, na primer, da jedu sveže jabuke, ali mogu kompot ili kolač s jabukama. Radimo i testove in vivo za ukrštene alergije, na koži, slične prik-testovima. Najčešće su ljudi alergični na polen breze osetljivi na jabuku, breskvu, krušku, lešnik i šargarepu, kod alergije na travu mogu da se jave reakcije na zelenu salatu, spanać, narandžu i ostalo južno voće, a kod alergičnih na ambroziju javlja se alergija na krastavac i banane – kaže dr Hromiš.

Kada su u pitanju alergije, nema zvaničnih preporuka za ishranu koja bi mogla pozitivno da utiče i smanji tegobe osobama s alergijskim reakcijama. Korisno je da ljudi konzumiraju takozvanu mediteransku hranu, da se pije dosta vode, jede sveže voće i povrće, jer je ono antioksidant i ima mnogo vitamina C i E. Savetuje se i riba, jer ima omega-3 masne kiseline, koje imaju antiupalno dejstvo, ali to, naravno, ne važi za ukrštene alergije. Preporuka svima je da se bave fizičkim aktivnostima, da ih prilagode svojim sposobnostima i mogućnostima, ali da se ne trči po parku ujutro, kada je najviše polena u vazduhu.

– Dobro bi bilo da je manje zagađenja prirode, da se okolina više uređuje, kao i da se korovi unište pre cvetanja, jer se polen prenosi i vetrom, pa je važno da se korov uništava i u prigradskim naseljima. Svi zajedno treba da postanemo svesni da ne treba da zagađujemo i trujemo zemljište i okolinu i ne koristimo pesticide. Pušenje treba izbaciti, ne preporučuje se hrana koja ima aditive, veštačke boje i arome, jer su oni visokoalergeni. Treba nam što više zdrave hrane, a manje industrijalizacije i onda će nam biti bolje – poručuje dr Hromiš.

Mnogi ljudi alergični su na grinje, a one su paraziti iz roda zglavkara, nalaze se i u tepisima, zavesama, igračkama i svom tapaciranom nameštaju. Osim izumrlim ćelijama našeg organizma, grinje se hrane i ostalim organskim materijama: česticama brašna, testenine, a ostaci perutanja ljudske kože njihova su glavna hrana. Na svakoj grinji nalazi se 21 alergen.

Prvi korak u terapiji je izbegavanje alergena. Zato je dobro da se prate sajtovi na kojima se objavljuje nivo alergena u vazduhu. Koncentracija alergena najveća je u ranim jutarnjim satima, te bi tada trebalo izbegavati izlaske iz kuće i šetnju po parku.

Kućni ljubimci na dlaci donose alergene, koje onda otresu, te ih ne treba izvoditi u jutarnjim satima.

Veš ne treba da se suši napolju, jer će biti pun polena.

Prozore u kolima treba držati zatvorene.

Nije dobro kuću provetravati u ranim jutarnjim satima, a ko ima klima-uređaj, treba da ga koristi.

Posle dolaska spolja trebalo bi se presvući, istuširati, a po mogućstvu i oprati kosu.

Ne treba šetati kada je vetar, jer on može da donese polen i s udaljenosti od 100 kilometara, a koncentracija polena najveća je kada je suvo, toplo i vetrovito.

Dobro bi bilo da se izbace tepisi i zavese, kao i da se redovno peru i održavaju prekrivači na krevetima.

Prašinu treba brisati vlažnom krpom, da bi se sve pokupilo, a podove džogirati.

Nos bi trebalo ispirati fiziološkim rastvorom ili slanim rastvorom u spreju koji može da se kupi, a može i da se napravi tako što se u jednom litru vode prokuva kašičica soli i time se ispira nos. Higijena nosa jako je važna i trebalo bi da se radi više puta dnevno. Tek na tako čistu sluznicu mogu se naneti lekovi.

Kako znati da nije prehlada

– Alergija se često meša s infekcijom gornjih disajnih puteva, te je ljudi pogrešno leče antibioticima. Simptomi mogu da budu isti – zapušen nos, svrab u grlu i očima, suze, slabost, pospanost, glavobolja, otok kapaka, suzenje očiju. Međutim, ako se simptomi ponavljaju duže od sedam dana i nema temperature, postoji sumnja na alergiju i potrebno je da se ljudi jave lekaru – upozorava dr Hromiš i napominje da može da se javi i zviždanje u grudima, što je prvi simptom astme, a ljudi to često zanemare ili pripišu prehladi.

Piše: Ljubica Petrović

Polen – od dara proleća do neprijatelja zdravlja

Razlog za nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja i angažuje svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

Tegobe počinju već u februaru kada cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinju alergije na korove, među njima i na najozloglašeniju ambroziju, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra.

Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija.

 Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu.

Kijanje, curenje nosa, suze i svrab očiju, crvenilo, kašalj – ne moraju da budu samo simptomi prehlade. Često se dešava da je razlog za ove simptome polenska alergija, od koje poslednjih godina i decenija pati sve više ljudi. Za njih, buđenje prirode u proleće nije nešto u čemu uživaju, već izvor velike patnje. Razlog za nastanak alergijskih reakcija na polen lekari vide  u čovekovoj otuđenosti od prirode, ali i u zagađenju koje menja strukturu polena, te ga naš organizam doživljava kao neprijatelja, angažujući svoje odbrambene snage u borbi protiv „napadača“.

U svetu je jedna milijarda obolelih od raznih alergija, a procenjuje se da će do 2050. godine od ove boljke patiti četiri milijarde ljudi, odnosno, da će polovina populacije na našoj planeti imati neku alergiju. Najčešće su u pitanju respiratorne alergije, i njih ima čak trećina obolelih, kaže specijalista pneumoftiziologije i supspecijalista alergolog, rukovodilac Klinike za opstruktivne bolesti pluća i akutne pneumopatije u Institutu za plućne bolesti Vojvodine u Sremskoj Kamenici dr Sanja Hromiš.

Po lek morate kod lekara

– Često se alergije jave u detinjstvu i deca budu senzibilisana, odnosno osetljiva na jedan alergen. Ukoliko se ne leči prva, vremenom se javlja sve više alergija. Kada je reč o polenu, on nije štetan za ljude. Polenovo zrno bogato je različitim hemijskim jedinjenjima, među kojima su proteini, najodgovorniji za izazivanje alergijske reakcije. Međutim, prestali smo da budemo u bliskom kontaktu s prirodom, a zbog  aerozagađenja, industrijalizacije, mnogo automobila, promenila se i priroda i struktura polena. Tako ljudski organizam više ne prepoznaje polen kao nešto što nije štetno, nego stvara IgE antitela koja se vezuju za ćelije, oslobađaju se medijatori upale i dolazi do alergijske rakcije – objašnjava dr Hromiš i dodaje da godišnje kroz alergološku ambulantu Instituta prođe oko 3.000 pacijenata koji imaju alergije i astmu, a neki od njih, pacijenti s astmom, budu i na bolničkom lečenju.

Iako mnogi veruju da se alergijske reakcije javljaju zbog pada imuniteta, dr Hromiš navodi da je razlog upravo suprotan,  jer u ovom slučaju imunski sistem reaguje jače na supstancu koju više ne propoznaje.

Polenska alergija može da bude sezonska, te ljudi imaju simptome ako su alergični na polen trava, drveća ili korova. Međutim, može da bude i celogodišnja, kod ljudi koji su alergični na grinje, perutanje kože kućnih ljubimaca (ne na dlaku, kako se veruje), ali i na kućnu prašinu u kojoj su svi alergeni. Prve tegobe kreću već u februaru, kada počinju da cvetaju leska, tisa, čempresi, potom breza u martu i na početku aprila, pa hrast i platan, a nakon toga cveta trava. U julu počinje cvetanje korova, a među njima je najozloglašenija ambrozija, koja cveta od avgusta pa do jesenjih kiša krajem oktobra. Čak polovina ljudi s polenskim alergijama alergična je upravo na ambroziju. Zato je za nekoga sezona alergije kratka, ako ima reakcije samo na jednu vrstu polena, a za nekog može da traje od februara do kraja oktobra.

Polenska kijavica dugo je smatrana za lokalno ograničenu bolest koja nije značajna, te su je zanemarivali i lekari i pacijenti. Dr Hromiš kaže da se danas zna da to nije lokalna upala, jer se širi na ceo organizam, i zato ljudi osećaju slabost, dekoncentrisanost, ne mogu da rade. Ukoliko ne leče alergiju, između 60 i 70 odsto ljudi dobije astmu. Mnogi pacijenti i dalje alergiju ne doživljavaju kao ozbiljnu tegobu, te pribegavaju samolečenju, što je velika greška, jer ne znaju šta leče.

Testovi, simptomi i – dijagnoza

– Mora da se zna na šta je osoba alergična, odnosno, da se zna uzrok alergije. Samo na taj način mogu da se izbegavaju alergeni, što je jedan od prvih principa lečenja, a onda i da se uvedu lekovi – poručuje dr Hromiš i napominje da su savremene terapije dosta efikasne.

Da bi se postavila dijagnoza, lekar prvo uzima anamnezu, a potom se rade ubodni kožni, takozvani prik testovi, koji su jednostavni i gotovi za 15 minuta.  Na podlaktici se prave mali ubodi u kožu, na koje se stavlja alergen, da bi ušao u potkožno tkivo, a potom se meri alergijska reakcija na osnovu veličine urtike, odnosno otoka i crvenila koje se javi.

Ovaj in vivo test pokazuje senzibilizaciju, odnosno znači da je osoba stvorila IgE antitela na neki alergen, na primer na polen breze i ambrozije. Pošto je pacijent rekao da ima simptome u avgustu, onda se zna da postoji alergija na ambroziju koja tada cveta, a senzibilisan je, odnosno ima sklonost, ka obe polenske alergije. Tako prik-test pokazuje na šta je neko senzibilisan, a kada se ti podaci poklope sa simptomima, onda je informacija kompletna i može da se postavi dijagnoza.

Druga vrsta testa su in vitro testovi, kada se iz krvi pacijenta vidi nivo ukupnih ili specifičnih IgE antitela na tačno određene alergene, kao odgovor na alergiju.

Uvek se ispituje i plućna funkcija, da bi se videlo da li ima i astme, i tek onda može da se postavi sigurna dijagnoza alergijskog rinitisa. Radi se i bris nosa na eozinofile, koji ukazuju na alergijsku reakciju u gornjim disajnim putevima, a po potrebi mogu da se rade i druge dijagnostičke procedure.

Lekovi lokalni i sistemski

Postoje lekovi koji se primenjuju lokalno, koji direktno deluju na sluznicu nosa i nanose se kada se prvo ispere nos slanim ili fiziološkim rastvorom. U pitanju su intranazalni kortikosteroidi, savremeni lekovi bez značajnijih neželjenih efekata, sprejevi koji se nanose direktno u nos. Postoje i antihistaminici koji se takođe stavljaju u sluznicu nosa, a postoji i sprej koji ima kombinciju ove dve vrste lekova.

– Antihistaminici u tabletama najpoznatiji su lekovi protiv alergije, jer se najviše reklamiraju, pa se stoga i najčešće uzimaju u apotekama. To je sistemska terapija, uzima se oralno, ide u digestivni trakt, potom u cirkulaciju, pa tek onda stiže u sluzokožu nosa, što je ipak okolni put. Savremeni antihistaminici nemaju sedativni efekat, ali starije generacije ovih lekova imaju takvo dejstvo i stoga se ne preporučuje upravljanje vozilom kada se piju ovi lekovi. Zato je jako važno da pacijenti dođu kod lekara i dobiju terapiju koja im treba i koja im odgovara, jer je mnogo lekova iz iste grupe, ali imaju različite efekte – upozorava dr Hromiš.

Nekada se pacijentima daju depoi kortikosteroda, odnosno injekcije koje dobijaju na tri do četiri nedelje. One smanjuju tegobe, ali mogu ozbiljno da naruše rad nadbubrežne žlezde i danas ta terapija nije indikovana za lečenje alergije. Dr Hromiš naglašava da se i sada povremeno propisuje terapija kortikosteroidima, ali uz primenu tableta koje imaju kraće dejstvo i manje su štetne za naš organizam. Ova terapija primenjuje se kod najtežih oblika alergije, ali se daje samo pod kontrolom lekara i nikada ne sme da se uzme na svoju ruku.

Imunoterapija otklanja uzrok

U Institutu se primenjuje i imunoterapija, jedina uzročna terapija, kada se leči uzrok bolesti. Pacijentima se daju male doze alergena, da bi naučili imunski sistem da ih prepozna kao bezopasne i da ne stvara antitela.

Postoje dve vrste imunoterapije: jedna je potkožna, odnosno subkutana, koja zahteva stalne dolaske pacijenta kod lekara, obično jednom nedeljno ili mesečno, radi aplikacije alergena. Druga je sublingvalna, i čine je kapi koje se stavljaju pod jezik. Pacijenti tu drugu terapiju uzimaju sami, te je stoga konfornija za njih, a uzima se po šemi koju lekar odredi.

Cilj imunoterapije je da se simptomi bitnije smanje ili da nestanu, kao i da se smanje lekovi koji se uzimaju. I subkutana i sublingvalna terapija uzimaju se tri godine, a očekivani efekti lečenja nisu samo za vreme primene, već i dugoročno, u trajanju od pet do osam godina.

– Nažalost, imunoterapija ne može da se primeni kod svih pacijenata, a veći uspeh u lečenju postiže se ako je u pitanju jedan alergen, nego više njih. Terapija počinje zimi, kada nema polinacije – navodi dr Hromiš.

Tri nivoa prevencije

Prevencija alergijskih bolesti je teška, a danas se govori o tri nivoa prevencije: primarnom, sekundarnom i tercijarnom. Primarna prevencija predstavlja pokušaj sprečavanja razvoja same bolesti, a njome se sprečava da dete dobije sklonost ka alergijama. Zato se deci daje zdrava hrana, izbegava se pušenje u njihovom prisustvu i ne daje se hrana koja je alergena. Trudnicama i dojiljama savetuje se izbegavanje visokoalergene hrane, kao što su riba i kikiriki, jer se koz placentu prenose alergeni, kao i kroz majčino mleko, a to povećava šansu za nastanak alergije. Majkama se savetuje da što duže doje decu, da što kasnije uvode dohranu, kao i da što kasnije uvode visokoalergenu hranu u ishranu dece, obično nakon druge godine života.

Sekundarna prevencija podrazumeva ispoljavanje bolesti kod osoba koje su već razvile preosetljivost, odnosno imaju IgE antitela na neki alergen, ali još uvek nemaju simptome bolesti, pa prema tome ni alergijsku bolest. Prvenstveno se savetuje izbegavanje alergena na koji su preosetljivi, a potom i bavljenje sportom, izbegavanje zadimljenih prostorija i slično.

Tercijarna prevencija sprovodi se kada se bolest već ispoljila, a podrazumeva pronalaženje uzročnika i njegovo izbegavanje, edukaciju pacijenta, primenu medikamentozne terapije, kao i zdrav način života.

Dr Hromiš ističe da postoji oralni alergijski sindrom, kada osobe koje imaju polensku alergiju, imaju i alergiju na hranu, najčešće na koštunjavo voće i neko sveže voće i povrće. Njima se javlja svrab, peckanje, čak i otok usana, nepca, jezika, resice.

– To je ukrštena reakcija alergena polena i alergena hrane, jer alergeni hrane jako liče na alergene polena, pa se imunski sistem zbuni. Reakcija je najčešće lokalna, ali može da bude i sistemska, te da se javi ozbiljnija alergijska reakcija, ili čak anafilaktički šok, što je životno ugrožavajuće stanje. Često se javlja reakcija i prilikom konzumiranja svežeg voća i povrća, ali ona izostaje kada su te namirnice termički obrađene. Zato ljudi ne mogu, na primer, da jedu sveže jabuke, ali mogu kompot ili kolač s jabukama. Radimo i testove in vivo za ukrštene alergije, na koži, slične prik-testovima. Najčešće su ljudi alergični na polen breze osetljivi na jabuku, breskvu, krušku, lešnik i šargarepu, kod alergije na travu mogu da se jave reakcije na zelenu salatu, spanać, narandžu i ostalo južno voće, a kod alergičnih na ambroziju javlja se alergija na krastavac i banane – kaže dr Hromiš.

Kada su u pitanju alergije, nema zvaničnih preporuka za ishranu koja bi mogla pozitivno da utiče i smanji tegobe osobama s alergijskim reakcijama. Korisno je da ljudi konzumiraju takozvanu mediteransku hranu, da se pije dosta vode, jede sveže voće i povrće, jer je ono antioksidant i ima mnogo vitamina C i E. Savetuje se i riba, jer ima omega-3 masne kiseline, koje imaju antiupalno dejstvo, ali to, naravno, ne važi za ukrštene alergije. Preporuka svima je da se bave fizičkim aktivnostima, da ih prilagode svojim sposobnostima i mogućnostima, ali da se ne trči po parku ujutro, kada je najviše polena u vazduhu.

– Dobro bi bilo da je manje zagađenja prirode, da se okolina više uređuje, kao i da se korovi unište pre cvetanja, jer se polen prenosi i vetrom, pa je važno da se korov uništava i u prigradskim naseljima. Svi zajedno treba da postanemo svesni da ne treba da zagađujemo i trujemo zemljište i okolinu i ne koristimo pesticide. Pušenje treba izbaciti, ne preporučuje se hrana koja ima aditive, veštačke boje i arome, jer su oni visokoalergeni. Treba nam što više zdrave hrane, a manje industrijalizacije i onda će nam biti bolje – poručuje dr Hromiš.

Mnogi ljudi alergični su na grinje, a one su paraziti iz roda zglavkara, nalaze se i u tepisima, zavesama, igračkama i svom tapaciranom nameštaju. Osim izumrlim ćelijama našeg organizma, grinje se hrane i ostalim organskim materijama: česticama brašna, testenine, a ostaci perutanja ljudske kože njihova su glavna hrana. Na svakoj grinji nalazi se 21 alergen.

Prvi korak u terapiji je izbegavanje alergena. Zato je dobro da se prate sajtovi na kojima se objavljuje nivo alergena u vazduhu. Koncentracija alergena najveća je u ranim jutarnjim satima, te bi tada trebalo izbegavati izlaske iz kuće i šetnju po parku.

Kućni ljubimci na dlaci donose alergene, koje onda otresu, te ih ne treba izvoditi u jutarnjim satima.

Veš ne treba da se suši napolju, jer će biti pun polena.

Prozore u kolima treba držati zatvorene.

Nije dobro kuću provetravati u ranim jutarnjim satima, a ko ima klima-uređaj, treba da ga koristi.

Posle dolaska spolja trebalo bi se presvući, istuširati, a po mogućstvu i oprati kosu.

Ne treba šetati kada je vetar, jer on može da donese polen i s udaljenosti od 100 kilometara, a koncentracija polena najveća je kada je suvo, toplo i vetrovito.

Dobro bi bilo da se izbace tepisi i zavese, kao i da se redovno peru i održavaju prekrivači na krevetima.

Prašinu treba brisati vlažnom krpom, da bi se sve pokupilo, a podove džogirati.

Nos bi trebalo ispirati fiziološkim rastvorom ili slanim rastvorom u spreju koji može da se kupi, a može i da se napravi tako što se u jednom litru vode prokuva kašičica soli i time se ispira nos. Higijena nosa jako je važna i trebalo bi da se radi više puta dnevno. Tek na tako čistu sluznicu mogu se naneti lekovi.

Kako znati da nije prehlada

– Alergija se često meša s infekcijom gornjih disajnih puteva, te je ljudi pogrešno leče antibioticima. Simptomi mogu da budu isti – zapušen nos, svrab u grlu i očima, suze, slabost, pospanost, glavobolja, otok kapaka, suzenje očiju. Međutim, ako se simptomi ponavljaju duže od sedam dana i nema temperature, postoji sumnja na alergiju i potrebno je da se ljudi jave lekaru – upozorava dr Hromiš i napominje da može da se javi i zviždanje u grudima, što je prvi simptom astme, a ljudi to često zanemare ili pripišu prehladi.

Piše: Ljubica Petrović