Насловна ВЕСТИ2 Proizvodnja rena

Proizvodnja rena

479

Ren je višegodišnje povrće koje u prirodnim uslovima svake godine formira zadebljali, sočni, ljuti podzemni izdanak-stablo odnosno koren dužine do 50 cm koji se koristi za ishranu. Podzemno stablo-koren ima veliki broj spavajućih pupoljaka, spiralno raspoređenih, koji u povoljnim uslovima obrazuju koren i listove. Iz svakog spavajućeg pupoljaka može da se razvije nova biljka i zato je podzemno stablo organ razmnožavanja, a zbog bogatstva rezervnih materija i jestivi deo biljke. Za ishranu se takođe koristi mlado lišće. Ren je biljka umerenog klimata, optimalna temperatura za rast je u intervalu od 17-20°C a za nicanje i cvetanje od 22-25°C. Mlade biljke stradaju već na -6°C. Uspeva i na zasenjenim mestima zbog skromnih zahteva prema svetlosti. Zahteva dosta vode u toku vegetacije zbog velike mase lišća. Nedostatak vode dovodi do opadanja kvaliteta korena, dok velika vlaga doprinosi da koren postane vodenast, a često i truli. Najviše mu odgovaraju plodna, srednje teška zemljišta, na kojima je nivo podzemnih voda oko metar i po. Na teškom zemljištu koren se grana, krivi i veoma je ljut, a na suviše lakom nije ukusan. Optimalan pH zemljišta je 7. Posebno su pogodne rečne doline, zbog povećane vlažnosti vazduha i zemljišta. Ukoliko se gaji kao jednogodišnji usev, dolazi na prvo mesto u plodoredu. Dobri predusevi su mahunjače, dok posle rena treba gajiti strnine, da bi se uništile samonikle biljke. Kao višegodšnji usev gaji se van plodoreda.

Kvalitetnom osnovnom obradom zemljišta na 25-30 cm, kultiviranjem i obradom setvospremačima u proleće, zemljište se priprema za sadnju. Ren se gaji na ravnoj površini, a na teškim zemljištima na gredicama i banku tamo gde je visoka prolećna vlažnost zemljišta. Način đubrenja i količina mineralnih hraniva zavise od plodnosti zemljišta. Najbolje uspeva uz đubrenje organskim đubrivima, stajnjak se unosi u jesen u količini 50-80t/ha ili kompost 40-50t/ha. Azot je neophodan za formiranje vegetativne mase i prinosa, fosfor za obrazovanje podzemnog stabla, a kalijum za optimalan sadržaj suve materije, šećera i otpornost biljke. Pri jednogodišnjoj proizvodnji najčešće se đubri sa 80-200 kg N, 100-120 kg P2O5 i 150-200 kg K2O po hektaru. Prilikom zimskog oranja unosi se mineralno đubrivo. U proleće, čim se zemlja dovoljno prosuši, površinski se obradi i izravna, neposredno pre sadnje otvore se plitke brazde oko 15 cm s razmakom od 60–80 cm, u zavisnosti od raspoložive mehanizacije za međurednu obradu i vađenje.

Sadi se u jesen ili u proleće izdancima dužine oko 20 cm. Kod izdanaka za razmnožavanje ne treba dozvoliti stvaranje bočnih korena. Najšešće se sadi u brazde sa razmakom od 50 cm, gde se reznice polažu ukoso na 30 cm razmaka jedna od druge i prekrivaju zemljom.

Ren se kod jednogodišnjeg gajenja vadi kasno u jesen, kada biljka uđe u mirovanje, lišće požuti, a kada zemljište nije smrznuto i temperatura je viša od 0°C kao i u proleće pre nego što počne vegetacija. Ako reznice zbog suše ili drugih razloga nisu postigle potrebne dimenzije, usev se ostavlja još jednu godinu. Ren se vadi različitim vadilicama za repu, krompir ili šargarepu. Izvađeni ren odvozi se na sabirno mesto gde se sortira i dorađuje prema potrebi. Prinos rena može biti 7–10 t/ha. Posle vađenja koren se čisti od zemlje, odreže se liše, sekundarne reznice ostavljaju se za reprodukciju ili preradu. Dorađeni ren može se skladištiti do 6 meseci na temperaturi od 0–1°C i relativnoj vlažnosti vazduha od 95 %. Nedorađeni ren može se skladištiti u podrumima i trapovima uz dobru zaštitu od izmrzavanja.

Izvor: PSSS Srbije

Piše: dipl.inž ratarstva Slavica Kodžopeljić