Насловна ВЕСТИ1 TIKVICE, TIKVE, BUNDEVE: Bogatstvo ukusa, boja, oblika

TIKVICE, TIKVE, BUNDEVE: Bogatstvo ukusa, boja, oblika

141

Tikve su plodovito povrće, uzgajaju se uglavnom zbog sočnih plodova koji se ubiraju u različitoj fazi zrelosti. Spadaju u grupu dikotiledonih povrtarskih vrsta, što znači da prilikom klijanja i nicanja iznose dva krupna kotiledona listića. Proizvode se na otvorenom polju i u svim tipovima zaštićenog prostora, počev od niskih, poluvisokih i visokih plastičnih tunela, pa sve do plastenika i staklenika, i sa dodatnim zagrevanjem, kod nas je to obično bez zagrevanja. Cucurbita maxima, odnosno bela bundeva, i Cucurbita moschata ili muskatna tikva, proizvode se direktnom setvom semena na stalno mesto ili preko rasada, i to isključivo na otvorenom polju. Ove dve vrste, za razliku od tikvice – Cucurbita pepo L, ubiraju se u fazi pune fiziološke zrelosti.

Piše: prof. dr Žarko Ilin

Od velikog broja tikava u svetu još je jedna izuzetno ekonomski značajna, mada se ne koristi u ishrani. To je Lagenaria siceraria ili tikva sudovnjača. Proizvodi se u baštama ili na porodičnim komercijalnim gazdinstvima, služi za proizvodnju semena i za kalemljenje pre svega lubenice i dinje, jer je dobra podloga s vrlo dobro razvijenim korenovim sistemom, otpornim na prouzrokovače bolesti koje se vrlo često javljaju u proizvodnji bostana.

Punjene, barene, pečene – uvek dragocene

Najveći ekonomski značaj imaju tikvica, bela bundeva, i muskatna tikva, prijatnog muskatnog ukusa, odnosno, mirisa i arome. Konzumne vrste – tikvice, bele bundeve i muskatne, visoke su biološke i hranljive vrednosti. Tikvica se u ishrani koristi na najrazličitije načine: kao punjena, grilovana, kao varivo, kao dodatak supama, čorbama. S druge strane, bela bundeva i muskatna tikva koriste se uglavnom za spravljanje kolača ili kao tikve pečenke – za pečenje i pravljenje različite dečije hrane, kašica.

Vode poreklo iz tropskih predela Centralne Amerike, što znači da se radi o kulturama koje imaju najveće zahteve za uslovima uspevanja, poput lubenice i dinje. Imaju velike zahteve za temperaturom, za svetlošću i naravno, za vodom. Minimalna temperatura za klijanje i nicanje semena je 12 do 15 °C.

Ako se proizvode direktnom setvom semena na stalno mesto, sa setvom će se početi tek u drugoj, češće trećoj dekadi aprila. Optimalna temperatura je znatno veća, i kreće se na nivou od 20 do 30 °C. Ova temperatura je značajna za proizvodnju tikava preko rasada, što znači da će se prilikom naklijavanja obezbediti minimalna temperatura od 30 °C, kako bi seme što brže niklo u roku od 3 do 5 dana, a zatim će se u zaštićenom prostoru, gde se odvija proizvodnja , održavati temperatura od 20 °C. Minimalna temperatura za vegetativni rast vreža, od pojave drugog para pravih listova do pred cvetanje je 14 do 16 °C. Optimalna je daleko veća i iznosi 25 °C. Optimalna temperatura za plodonošenje je 25 do 27 °C pa i više, jer spada u grupu toploljubivih povrtarskih vrsta, a na temperaturama od 15 °C i nižim, odbacuje cvetove. Rast prestaje na temperaturi od 6 do 7 °C i to se obično dešava već krajem prve dekade oktobra.

Traže puno vlage u zemlji i vazduhu

Tikve imaju najveće zahteve prema svetlosti, gotovo na nivou lubenice koja vodi poreklo iz pustinjskih predela pustinje Kalahari, kao i na nivou dinje koja vodi poreklo iz pustinjskih i toplih predela Indije. Međutim, bez obzira na ovu osobinu, tikve imaju veoma krupne listove. Zbog te osobine vrlo uspešno se mogu proizvoditi i u senci. Zbog toga su se nekad tikve proizvodile kao združeni usev sa kukuruzom, tačnije, kukuruzom šećercom. Danas, zbog kombajniranja proizvodnje to se više ne radi, ali se može sresti u bašti ili na okućnici.

Tikve imaju i velike zahteve prema vodi, zbog velike transpiracione površine lista i izraženih, zadebljalih lisnih drški, s kojih se transpiracijom ubrzano odaje velika količina vode. Korenov sistem je dobro razvijen, žiličav, ide u širinu dva do tri metra i ima dobru razvijenost u odnosu na nadzemnu vegetativnu masu, kao i dobre usisne moći.

Setva, okopavanje

Ako se proizvodi direktnom setvom semena, setva je na rastojanje od 150 cm između redova i 60 cm u redu, sa 2 do 3 semenke u kućice. Kada nikne, ostave se po dve biljke. Ako se proizvode preko rasada, opet će međuredno rastojanje biti 150 cm, 60 cm u redu, ali se sadi samo jedna biljka u fazi dva do četiri dobro razvijena lista. Ako se proizvodi direktnom setvom, dubina sejanja je 3 do 6 cm. U oba slučaja neophodno je planirati 3 do 5 kg semena po hektaru.

Od redovnih mera nege na nastiranom zemljištu se radi samo jedna međuredna obrada ili jedno-dva okopavanja, a na nenastiranom obavezno 3 do 4 međuredne obrade i posle svake druge međuredne obrade po jedno okopavanje, čak i ogrtanje biljaka.

Precizno đubrenje za vrhunske prinose

Tikve imaju i velike zahteve prema organskoj materiji i hranivima. Tako na slabije plodnim zemljištima – aluvijalnim ili peskovitim – zahtevaju čak 60 do 80 tona stajnjaka po hektaru. Na zemljištima sa 2,5 do 3,5 % humusa zahtevaju 40 do 60 t po hektaru stajnjaka, dok im je na zemljištima s preko 3,5 do 5 % humusa potrebno oko 30 t organske materije po hektaru.

Najčešće je u pitanju poluzgoreli stajnjak, a ako se koristi zgoreli stajnjak, onda se te količine kreću između 20 do 30 t po hektaru. Obavezno je i đubrenje mineralnim đubrivima. U nedostatku stajnjaka, preporučuje se đubrenje na industrijski način proizvedenim peletiranim ili granulisanim đubrivom. Takva đubriva unose se u proleće pred predsetvenu pripremu, da bi se našla u sloju do 10 do 15 cm, kako bi dala najbolji efekat. Za 10 t prinosa usvajaju 25 do 30 kg azota, 10 do 15 kg fosfora i čak 50 do 70 kg kalijuma po hektaru.

To znači da im pored organskih đubriva treba dodati 100 do 150 kg azota i fosfora i između 100 i 200 kg kalijuma po hektaru za vrhunske prinose.

Obavezna jesenja brazda

Tikve imaju izuzetno velike zahteve prema plodnosti zemljišta. Zahtevaju duboka, plodna zemljišta, s visokim sadržajem humusa, sa blago kiselom do neutralnom rN reakcijom i s visokim sadržajem ukupnog mineralnog azota, kao i fosfora i kalijuma.

Zemljište se za proizvodnju tikvice, bele bundeve i muskatne tikve obavezno obrađuje u jesen. Najčešći prethodni usevi su grašak, boranija, pasulj, soja, povrtarski bob, dakle, leguminoze koje dolaze na četvrto mesto da bi posle njih na prvo mesto došla neka od tikvica. Osnovna obrada je na dubinu 25 do 30 cm tokom septembra, najkasnije u prvoj polovini oktobra. Zemljište se ravna, ostavlja da prezimi, a u proleće, čim vreme dozvoli da se uđe sa setvospremačima, ili grabljama u bašti, zatvara se ta zimska brazda, zemljište se ravna i priprema za setvu.