Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД UBIJENO ZEMLJIŠTE NE PRAŠTA

UBIJENO ZEMLJIŠTE NE PRAŠTA

367
Foto: Vecteezy

– Iz zemljišta sve više iznosimo nego što unosimo. Kada kažemo da opada sadržaj humusa onda se to odnosi na smanjivanje biogenosti i biodiverziteta zemljišta, a to je temelj na kome zemljište počiva. Odnosno „ubijanje zemljišta“ je toliko često da ono postaje mrtvo. Kada se kaže da je sadržaj humusa umanjen za jedan odsto, to podrazumeva dvostruko manje vlage u zemljištu i hraniva za biljke. Sa spaljivanjem žetvenih ostataka smanjuje se biokontrolna funkcija zemljišta, koja može samo da se podražava, a nikako da dobije tu prirodnu efikasnost. Prašina, koja je nastala zbog nedostatka organske materije i onoga što je koheziona sila u svakom zemljištu, su živi mikroorganizmi, odnosno živi deo zemljišta. Kao sastavni deo zemljišta, oni prave njegovu strukturu, koja je najvredniji deo te sredine. Najbolje đubrivo su žetveni ostaci. Oni sadrže pravilno izbalansiran odnos organske mase, koja postoji na tom zemljištu uz najbolji raspored.

Ubijeno zemljište

„Ubijeno zemljište“ se teško obrađuje. Tada se iz zemljišnih pora istiskuje vazduh, odbnosno smanjuje broj aerobnih, što direktno utiče na povećanje anaerobnih organizama i rast kiselosti zemljišta. Nastaje loša ishrana biljaka, veća koncentracija patogena i inverzija potencijala zemljište. Svaka promena na zemljištu za sobom povlači i druge bitne činioce. Gubitak azota je najopasniji. Greška u normiranju azota za sobom povlači izmenu i drugih sadržaja u zemljištu. Unos mineralnih đubriva u zabareno zemljište izaziva povećanje temperature. Na 20 stepeni, tokom devet dana vlagom zasićenog zemljišta, gubi se preko 80 odsto amonijaka, što je jako mnogo.

Pored toga nastaju problemi sa ishranom i imunim odgovorom biljke. Sve što smo uneli u zemljište i biljke proizvele zavisi od toga da li će hraniva doći na 2-5 milimetara oko korena. To je rizosfera odakle se biljke hrane, odnosno to je „organ za vaerenje“ ogromnog broja mikroorganizama u velikoj inrterakciji sa biljkom. Sve je uzalud ukoliko smo prethodno „ubili zemljište“.

Oko 700.000 hektara zemljišta u Vojvodini imaju prosečno oko četiri odsto humusa. Siromašna su sa tri odsto.

Kada vratimo život u zemljište  prva reakcija su kišne gliste. U dobroj biogernosti zemljišta njih je oko 5.500 jedinki. Taj sadržaj kišnih glista se praktično proverava kopanjem rupa dimenzija 30h30 santimetara na više lokacija.

Tekst: B. Krstin