Насловна АРХИВА UGROŽENA RODNOST TREŠNJE I KAJSIJE: Kada vreme nije naklonjeno voćkama

UGROŽENA RODNOST TREŠNJE I KAJSIJE: Kada vreme nije naklonjeno voćkama

Касни пролећни мразеви све учесталије доводе до измрзавања цветова и тек заметнутих плодова а тако и до смањења приноса

857
Foto: Pixabay

Izmrzavanje pupoljaka u toku zime i cvetova od prolećnih mrazeva u našoj klimatskoj zoni postaje sve učestalija pojava. To se pokazalo i ove godine kada je u pojedinim područjima došlo do smanjenja prinosa nekih voćnih vrsta usled nepovoljnih vremenskih uslova. Kada su u pitanju trešnja i kajsija, najveća oštećenja zabeležena su uglavnom u ravničarskim predelima.

TREŠNJA

– Ove godine trešnja je počela da cveta krajem marta i početkom aprila, što je ranije nego što je uobičajeno – objašnjava dr Dragan Milatović, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. – U tom periodu u beogradskom i smederevskom Podunavlju, najznačajnijim rejonima gajenja ove voćne vrste, nisu zabeleženi jači prolećni mrazevi koji bi doveli do izmrzavanja cvetova i zametnutih plodova. Prinos je bio bolji kod sorti poznijeg vremena sazrevanja kao što su „sanberst“, „regina“, „kordija“, u odnosu na rane sorte poput „burlata“. U dobro negovanim zasadima ubralo se 12–15 tona plodova po hektaru. U nekim krajevima, posebno ravničarskim, bilo je izmrzavanja, odnosno hladno vreme sredinom marta uticalo je na manji prinos ove voćne vrste.
Dr Milatović napominje da je cvetanje najkritičnija fenofaza u godišnjem ciklusu trešnje. Mrazevi tokom ovog perioda, posebno oni intenziteta od minus dva Celzijusova stepena mogu znatno da oštete cvetove i smanje prinos trešnje. Uz to, kiša i vetar otežavaju let pčela, zbog čega je slabije oprašivanje i oplodnja, a u vezi s tim i lošiji prinos. Ovo je posebno izraženo kod samobesplodnih voćnih vrsta, kakav je najveći broj sorti trešnje.
Poznavanje vremena i dužine cvetanja trešnje je značajno zbog kombinovanja sorti prilikom podizanja zasada. Sorte sa dužim cvetanjem imaju veću mogućnost za uspešno oprašivanje i oplodnju i manje stradaju od poznih prolećnih mrazeva, jer im se cvetovi nalaze u raznim etapama razvoja. Za lokalitete koje karakterišu česte pojave poznih prolećnih mrazeva treba birati sorte kasnijeg vremena cvetanja. Samooplodne mogu da se gaje i u čistim jednosortnim zasadima, mada i one bolje rađaju ako se obezbede sorte oprašivači ili je u zasadu zastupljeno više sorti. Takođe, sorte ranijeg vremena zrenja postižu višu cenu na tržištu. Međutim, kod njih su i troškovi proizvodnje veći zbog toga što njihovi plodovi ne sazrevaju istovremeno, tako da je potrebna probirna berba. Pored toga, one imaju i sitnije plodove, a često i manju rodnost. Njih valja gajiti naročito u područjima sa toplijim klimatom ili na ekspozicijama koje omogućavaju ranije sazrevanje plodova. U područjima sa obilnijim padavinama u periodu sazrevanja trešnje (maj-jun) treba birati sorte koje su manje sklone pucanju plodova.
– Postoji veći broj dobrih novijih sorti koje se mogu preporučiti za gajenje – dodaje dr Milatović. – Jedna od njih je „erli lori“, sorta poreklom iz Francuske, koja zaslužuje pažnju zbog vrlo ranog zrenja i krupnih plodova. Od srednje kasnih to su „karmen“, „grejs star“, „blek star“, „sanberst“, a od kasnih „regina“, „kordija“ i „ferovija“.
Osetljivost trešnje na mraz u velikoj meri zavisi od podloge na kojoj su sorte kalemljene. Za sada se najčešće koriste sejanci divlje trešnje i magrive. Ali, na ovim podlogama stabla imaju velike dimenzije, što otežava berbu i čini proizvodnju manje ekonomičnom. Zbog toga se u intenzivnoj proizvodnji sve više koriste vegetativne podloge manje bujnosti kao što su Gisela 5 i Gisela 6. One omogućavaju gušću sadnju, ranije stupanje u rod i veće prinose po jedinici površine u odnosu na generativne podloge. Međutim, ove podloge zahtevaju postavljanje naslona, navodnjavanje, kao i oštriju rezidbu da ne bi došlo do prerođavanja stabala.

PUCANJE PLODOVA

Uzrok pucanja plodova trešnje još uvek nije u potpunosti razjašnjen. To mogu biti osobine ploda (krupnoća, čvrstoća mesa, anatomska građa pokožice…), ali i faktori spoljašnje sredine, kao što su količina i trajanje padavina i temperatura. Jedan od načina da se spreči ili smanji je izbor sorti koje su manje sklone ovoj pojavi. Korisno je i da se posle kiše stresanjem odstrani voda sa plodova, odnosno stabala. U tu svrhu mogu se koristiti atomizeri koji duvanjem vazduha odstranjuju vodu sa plodova. Najefikasnija, ali i najskuplja metoda zaštite je postavljanje pokrovnih konstrukcija za zaštitu od kiše, koje se sastoje od stubova, žice i plastične folije. U poslednje vreme preporučuje se i tretiranje stabala mineralnim solima (najčešće kalcijuma), antitranspirantima, okvašivačima, biljnim regulatorima rasta i drugim jedinjenjima.

Izbor podloge za trešnju dosta zavisi od osobina zemljišta na kome će se gajiti. Na lošijim i suvim zemljištima slabo bujne podloge ne mogu da obezbede visok prinos i dobar kvalitet plodova. Mnoge novije podloge za trešnju su osetljive na veći sadržaj kreča u tlu, koji dovodi do pojave hloroze. Zbog toga prilikom izbora podloge treba obratiti pažnju na pH vrednost i sadržaj fiziološki aktivnog kreča u zemljištu. Na suvim i krečnim zemljištima najbolje je koristiti magrivu kao podlogu. S druge strane, ova podloga je veoma osetljiva na zabarivanje tla. Vlažna i teška zemljišta najbolje podnose podloge koje potiču od višnje.– Dominantan uzgojni oblik za trešnju kod nas je poboljšana piramidalna krošnja. Ona, uz odgovarajuću agrotehniku, predstavlja prikladan oblik za većinu sorti gajenih na bujnim generativnim podlogama. Slabo bujne vegetativne podloge omogućavaju korišćenje vitkog vretena kao uzgojnog oblika i primenu guste sadnje (do 4 d` 1 metar), pa se može očekivati da takvih zasada bude što više – dodaje naš sagovornik.
Prilikom podizanja zasada trešnje pažnja se obraća i na izbor položaja. Povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha, što utiče na kasnije cvetanje i zrenje plodova. Za komercijalno gajenje ove voćne vrste optimalna je nadmorska visina do 800 metara, mada pojedinačna stabla mogu da uspevaju i na višim položajima. Nisu pogodne zatvorene doline i kotline. U njima se sakuplja hladan vazduh i veća je opasnost od pojave poznih prolećnih mrazeva. Povoljniji su otvoreni položaji koji imaju dobru vazdušnu drenažu, odnosno lagano strujanje vazduha. Važna je i blizina većih vodenih površina jer utiče na bolju osvetljenost, smanjenje dnevne i godišnje amplitude temperature vazduha, kao i povećanje relativne vlažnosti vazduha. Na južnim položajima trešnja sazreva ranije, pa su oni pogodni za gajenje ranih sorti. Međutim, u područjima gde postoji opasnost od poznih prolećnih mrazeva bolje su severne ekspozicije na kojima je cvetanje nešto kasnije. Valja izbegavati jugozapadne položaje jer je na njima deblo ugroženo izmrzlinama i izloženo opasnostima od pucanja kore.

Ne sme se zapostaviti ni značaj zemljišta. Za gajenje trešnje pogodna su ona koja sadrže 30–60 odsto ukupne gline i 40 do 70 odsto ukupnog peska. Treba da sadrže tri odsto blagog humusa, sedam miligrama lakopristupačnog fosfora, 30 miligrama lakopristupačnog kalijuma u 100 grama vazdušno suve zemlje i manje od 10 odsto fiziološki aktivnog kreča. Odgovaraju joj blago kisela do neutralna (pH 5,5 do 7,5), duboka, strukturna, rastresita i propustljiva zemljišta. Ukoliko se kao podloga upotrebi magriva, mogu se koristiti i neutralna ili blago alkalna zemljišta, sa nešto većim sadržajem fiziološki aktivnog kreča. Ova voćna vrsta ne podnosi glinovita, teška i zabarena zemljišta sa visokim nivoom podzemnih voda. Od podloga na zabarivanje je najosetljivija magriva, zatim divlja trešnja, a manje višnja.

KAJSIJA

Prolećni mrazevi se često javljaju u periodu kada se kajsija nalazi u fazi cvetanja ili precvetavanja. Kritične temperature koje izazivaju izmrzavanje delova cveta i zametaka plodova su od minus 0,5 do minus dva stepena. Otvoren cvet izdrži temperaturu oko minus dva, a zametnuti plodići samo minus jedan stepen.
Za suzbijanje ili ublažavanje štete od mrazeva značajna preventivna mera zaštite je izbor odgovarajućeg položaja za podizanje zasada kajsije. Pojedini rejoni naše zemlje imaju veoma povoljne prirodne uslove za plantažnu proizvodnju ove voćne vrste. Najbolji su brdoviti položaji, sa blagim nagibom (3–5 stepeni), na nadmorskoj visini 200–400 metara. Zatvoreni položaji, odnosno doline, kotline, podnožja brda su nepovoljni, jer se tu zadržava hladan vazduh i više se javljaju oštećenja od poznih prolećnih mrazeva. Takođe, manje povoljni su ravničarski tereni, zbog veće izloženosti hladnim vetrovima i veće mogućnosti izmrzavanja. Pogodni su i oni koji se nalaze u blizini velikih vodenih površina jer osim na bolju osvetljenost kajsije, isparavanjem utiču i na smanjenje kolebanja temperature vazduha, čime se umanjuje mogućnost oštećenja od poznih prolećnih mrazeva ili ekstremno niskih zimskih temperatura.
– Uspešna mera zaštite od mrazeva je i gajenje otpornih sorti – objašnjava dr Milatović. – Prednost treba dati onim koje su stvorene u našim agroekološkim uslovima, ili se već duže vreme gaje, jer su se one već adaptirale na takve uslove. Najbolje su se pokazale domaće sorte koje cvetaju kasnije, kao što su „ruža“, „novosadska rodna“, „NS-4“, „NS-6“ i nova sorta „buda“ („DM-1“). Prinos je ove godine uglavnom bio dobar, nešto bolji kod poznijih u odnosu na rane sorte. Tako je po hektaru kod poznijih sorti („novosadska rodna“, „NS-4“, „roksana“) ubrano 15–20 tona plodova. Veći zasad treba da ima najmanje četiri do šest sorti različitog vremena cvetanja, odnosno sazrevanja. Dobra kombinacija je kada se u njemu posade ranocvetne i kasnocvetne sorte.

Foto: Pixabay

Jedna od novijih pomotehničkih mera za zaštitu kajsije od mraza je letnja rezidba kojom se prekraćuju mladari za trećinu. Na taj način se podstiče razvijanje prevremenih grančica koje cvetaju kasnije u odnosu na ostale rodne grančice, tj. produžava se cvetanje i smanjuje opasnost od ranih prolećnih mrazeva. Takođe, dobija se veći broj cvetnih pupoljaka u kruni, njihova veća otpornost na niske temperature u toku zime i odlaganje cvetanja za dva do tri dana. U zavisnosti od kretanja vegetacije u toj godini, klimatskih prilika, sorte i podloge, izvodi se u drugoj ili trećoj dekadi jula. Na stablima na kojima je urađena ovakva rezidba interval cvetanja je znatno duži, tako da se rizik od izmrzavanja svih cvetova smanjuje.
– Visoko kalemljenje ili korišćenje posrednika može donekle smanjiti rizik od mrazeva i pojave apopleksije kajsije – dodaje naš sagovornik. – Do sada su se najčešće koristile generativne, odnosno podloge koje potiču iz semena, uglavnom sejanci džanarike (Prunus cerasifera L.). Međutim, to nije najbolje rešenje, jer su voćke kalemljene na ovoj podlozi bujne, u jesen kasnije završavaju vegetaciju, a u proleće ranije počinje kretanje sokova i zbog toga ih često oštećuju mrazevi. Pored toga, kajsija na džanarici često strada od apopleksije i ima sitnije plodove. Ovi nedostaci se u poslednje vreme uspešno otklanjaju posrednicima, odnosno nekim sortama šljive. To mogu biti „stenlej“, „čačanska lepotica“, „krupna zelena renkloda“, „crni trn“ i druge. Prvo se na džanarici pri zemlji kaleme navedene sorte šljiva, a potom, na 100 do 120 centimetara od zemlje, sorte kajsije. Ovaj način se u nekim rasadnicima najviše koristi i poznat je kao kalemljenje na visoko ili u kruni.

S. Malinović

Dobro jutro broj 544 – Avgust 2017.