Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ VALIPINI PLASTENIK: Zimska bašta koja ne traži zagrevanje

VALIPINI PLASTENIK: Zimska bašta koja ne traži zagrevanje

1263

Da li ste čuli za valipini plastenike? Do skora nismo ni mi. Tragajući za novitetima u poljoprivredi, naišli smo na puno podataka o ovim baštama pod krovom, ukopanim u zemlju. Nažalost, iako mogu biti isplativi u svim klimatskim uslovima, koliko je nama poznato, u našoj zemlji ih nema. Zato nismo u prilici da vam prenesemo iskustva naših baštovana, ali možda podstaknemo nekog upornog povrtara da ga napravi. Najisplativiji je na malom posedu, za proizvodnju povrća i cveća koja će zadovoljiti potrebe sopstvene porodice.

Prosto rečeno, valipini je plastenik ukopan u zemlju. S ozbirom na to da je u zemlji, a da ona deluje kao odličan izolator, to pruža duplu korist: kada je hladno, unutra je toplo, a kada je napolju toplo, unutra je hladovina. Valipini je indijanska reč i znači „mesto toplote“. Razvijen je pre dvadesetak godina za hladne predele Južne Amerike, a omogućava povrtarima da biljke proizvode tokom cele godine. Mnogo je jeftiniji za izgradnju od klasičnih plastenika ili staklenika i, što je veoma važno – nema troškova zagrevanja.

Zemljani zidovi kao sunčane baterije

Valipini se pravi tako što se zidovi kao i krov ukose, i uvek je okrenut prema jugu da bi preko cele godine mogao da hvata sunce. Treba zapamtiti da je sunčeva svetlost izvor toplote i svetlosti svakog valipinija. Što više direktne sunčeve svetlosti može da sakupi, unutrašnjost će biti toplija. Krov je u stvari tabla pokrivena providnom folijom ili staklom.

Studiju izvodljivosti i uputstvo kako se pravi valipini prvi je sačinio Benson institut poljoprivrede iz Amerike. Prema njihovim istraživanjima, debeli zemljani zidovi valipinija upijaju toplotu preko dana, a ispuštaju je tokom noći i ponašaju se kao baterije koje se prvo pune strujom, a zatim je „predaju“ nekom uređaju. Poznato je da, što je gušća masa – to se više energije apsorbuje, a pošto je reč o zemlji koja je tamna i gusta masa – ona veoma dobro upija toplotu. Valipini je dizajniran tako da danju „hvata“ što više zimskog sunca, usvaja energiju i „skladišti“ je u zidove i lagano ispušta tokom noći, te i u najhladnijim danima biljke ne može da ošteti mraz.

Ipak, valja imati na umu da je reč o objektu te da je neophodno napraviti plan, iako je gradnja jednostavna. Prilikom njegove izrade trebalo bi uzeti u obzir nekoliko stvari: tip zemlje gde želite da izgradite valipini, kakvu lokaciju imate na raspolaganju, količinu kiše i način na koji pada kao i visinu podzemnih voda. Za objekat valja birati deo imanja koji neće biti zaklonjen zgradama, kao ni drvećem ili grmljem – zbog senke i korenja koje može štetiti biljkama koje se gaje u njemu.

Prednost južne strane i značaj tipa zemljišta i količine padavina

Na primer, glinena zemlja ima odličan kapacitet da zadržava vodu. S druge strane, podloga koja sadrži dosta peska teško se stabilizuje. To će dati odgovor na pitanje kakav tip gradnje vam je potreban, da li će morati da se postavi potpora za zidove ili ne. Ako je na celom imanju podloga peskovita zemlja, moraće se postaviti potporni zidovi. Ako kiša umereno pada, izgradnja kanala oko valipinija i pokrivanje oboda nepropusnim folijama mogu biti dovoljni da zadrže kišu da ne prodre u unutrašnjost i uruši zidove. Ako su neprekidni obilni pljuskovi česti i kiša prodire duboko u zemlju, u tom slučaju će potpora za zidove biti obavezna, kao i folije i kanali koji će preusmeravati i odvodnjavati vodu.

Da biste napravili ovaj specifičan plastenik, potrebno je iskopati rupu dubine do dva i po metra, a širine i dužine koja je vama potrebna. Zadnja (duža) strana treba da je izdignuta, a to se postiže nabijanjem sloja zemlje sa severne strane dok je južna niža, tako da se formira nagib pod uglom od 39 stepeni, što će omogućiti da sunčevi zraci padaju pod uglom od 90 stepeni, a takvi su biljkama najkorisniji. Biljke se gaje na dubini 200 do 250cm. Krovna površina prekriva se staklenim „prozorima“ ili ramom s plastičnom folijom, a ona omogućava zimskom suncu da uđe u to područje i učini ga još toplijim. Mnogi preporučuju pre plastičnu foliju nego staklo, jer deluje kao bolji toplotni izolator.

Zidovi unutar valipinija treba da imaju blagi nagib, da su malo ukošeni naniže, kako bi, u slučaju ulaska bilo kakve vode, ona mogla da se sliva na dno. Često se prave samoodvodni podovi koji imaju pad ka sredini i kanale za izbacivanje vode. S ozbirom na to da je voda potrebna za zalivanje biljaka, mnogi povrtari koriste krovni prostor valipinija da bi obezbedili vodu za zalivanje. Slično načinu na koji se skuplja kišnica iz oluka, kanali oko krova podzemnog plastenika mogu da prosleđuju vodu u kišni rezervoar koji stoji unutar plastenika. Krajnji cilj izrade ovakvog plastenika je maksimalna efikasnost, uz minimalna ulaganja

Izbegavati podzemne vode

Ako se pojavi voda u bilo kom trenutku dok se kopa valipini, trebalo bi birati drugo mesto. Ovaj ukopani plastenik ne sme biti na putu podzemnih voda jer će one prodreti u unutrašnjost, natapati je i stvarati uslove nepovoljne za biljke, a povoljne za razvoj bolesti, a može se desiti i da potopi usev. U čitavom ovom poslu važno je izgraditi suv, vodootporan valipini. Zbog čega je potrebna tolika dubina? To je neizbežno pitanje, a odgovor je prost. To je optimalna dubina na kojoj se biljke neće smrznuti. Ako je previše plitko, oštećenja od mraza će biti česta i iz plastenika će toplota lakše izlaziti. Veća dubina, ali ne i dublje od dva i po metra, biljkama u zemljanom plasteniku daće toplinu i zaštitu. Za hladniju klimu, bogatu snegom, preporučljivo je da se naprave i izolacioni kapci za krov koji noću mogu da se zatvore, kako bi se na sigurnom i toplom biljke bolje održale. Oni se ujutru otvore, da bi sunce zagrejalo useve.

Valja imati na umu da je ovim objektima potrebna drenaža. Zbog toga se, pre početka proizvodnje, na dno složi sloj šljunka ili kamenja i prekrije zemljom. Biljke mogu da se gaje u zemlji, u uzdignutim gredicama ili u saksijama.

Prilagođavanje klimi

Sve što je potrebno za ovaj posao jesu zemlja i sunčeva svetlost. Sunčeva svetlost, zarobljena krovom, stvara pasivno-solarni izvor toplote za biljke u plastenicima. Uz pomoć valipinija može se ili produžiti sezona proizvodnje povrća na celu godinu, ili uspešno proizvoditi predusev, rano povrće za porodicu, rasad za veliku baštu… U zavisnosti od klime, prvobitna verzija se može dopunjavati. Tako se plastična folija može zameniti staklom, u plastenik ubaciti izvor toplote, postaviti kapke poput šalukatri na kući koje će zaštititi krov od težine snega… Mogućnosti je puno, a kakav će valipini na kraju biti, najčešće zavisi od klime, ali i od potreba porodice.