Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ VREME JE ZA VELIKU VIZITU VOĆNJAKA

VREME JE ZA VELIKU VIZITU VOĆNJAKA

466
rezidba

Piše: Svetlana Mujanović

Kad priroda utone u zimski san, a voćari malo predahnu, vreme je da se krene u veliku vizitu voćnjaka, da se uz pomoć lupe, vizuelno pregledaju korenov vrat, debla, grane, grančice, a malo zaviri i u opalo lišće. Tako će se otkriti svi uljezi kojima nije mesto u voćnjaku, a koji su na stablima ili ispod lišća pronašli svoj zimski dom. Valja obaviti zimski pregled i utvrditi koje štetočine se tokom sledeće vegetacije mogu očekivati u voćnjaku i protiv kojih će, ako se na vreme ne unište, biti neophodna pojačana zaštita.

Posle pregleda i rezidbe, radi se i zimsko prskanje. Najčešće se koriste preparati na bazi mineralnih ulja kojima je pridodat bakar. Voćari koji su već nabavili mineralno ulje ili im je preparat ostao od prošle godine, ne treba da ga bace. Za narednu godinu već valja razmisliti da se mineralna ulja zamene nekim drugim preparatima.

 Od opalog lišća, do grana i pupoljaka

Prvo pitanje voćarske vizite jeste gde su štetočine pronašle utočište za svoj zimski san u voćnjaku? Valja pregledati debla (površine, ali i ispod ispucale kore), korenov vrat, grane (na površini, u pukotinama, na mestu grananja, oko pupoljaka), ali i opalo lišće. Polifagne štetočine, one koje ne biraju domaćina, podjednako napadaju jabučaste i koštičave voćke, prezimljavaju u stadijumu jaja oko pupoljka. To su veliki i mali mrazovac i crveni voćni pauk, ili se jaja nalaze pod štitom uginulih ženki – zapetasta štitasta vaš, ili u jajnim leglima, kako zimu provode gubar i kukavičja suza. Druga grupa štetočina prezimi u stadijumu larve različitih uzrasta na stablu – krvava vaš, kalifornijska štitasta vaš, ili formiraju zimske gusenične zapretke, kako to rade žutotrba i glogovac.

Imajući u vidu značaj zimskih pregleda, stručnjaci za zaštitu bilja voćarima preporučuju da obavezno provere prisustvo jaja lisnih vašiju, kruškine buve, crvenog voćnog pauka, pojedinih štetnih leptira poput gubara, kukavičje suze, zatim larve šljivine štitaste vaši, kalifornijske vaši, krvave vaši, zapredene gusenice smotavca… Prag štetnosti, a to je broj koji pokazuje koliko se maksimalno štetočina može pronaći na određenoj površini za koji nije obavezno prskanje, mora se utvrditi za svaku štetočinu da bi se donela odluka da li, kada i kojim preparatima treba sprovesti hemijsku zaštitu. Njihova brojnost se može smanjiti i mehaničkim skidanjem jajnih legala, guseničnih zapredaka, odsecanjem zaraženih grana i izdanaka, struganjem naseljene kore… Svi prezimljujući stadijumi koji se odstrane s voćaka brižljivo se sakupe i spale ili na drugi način unište.

Po pravilu, zimsko prskanje je neophodno da bi se suzbila kruškina buva, a to se mora obaviti pre polaganja jaja, jer se tada postiže najveći uspeh, a može znatno i da smanji brojnost štitastih vašiju. Kod ostalih voćnih vrsta efekat zimskog prskanja uočljiv je obično tek kada se prezimljujući stadijumi štetočina „probude“, da bi naneta mineralna ulja dala najjači efekat.

Lisne vaši s velikim brojem generacija godišnje, prezime u obliku crnih jaja koja su smeštena pojedinačno na kori jednogodišnjih i dvogodišnjih grančica. Grančice za pregled treba uzimati sa slučajno odabranih stabala na više mesta u voćnjaku. Ako se pronađe više od 25 jaja lisnih vaši na jednom metru grančica, to znači da se prva generacija može očekivati u kritičnom broju. Breskvina zelena vaš zimska jaja polaže uz pupoljke. Osim lisnih, tokom zime na voćkama i vinovoj lozi mogu se susresti i kolonije štitastih vašiju. Većina su polifagne vrste. Šljivina štitasta vaš je jedna od najvećih štetočina šljive, a pored ove voćke, napada i vinovu lozu. Odrasla vaš je ljubičastosmeđa, a prezimi kao larva drugog uzrasta na granama i stablu. Vrlo je otporna na niske temperature. Kalifornijska štitasta vaš je izraziti polifag. Najčešće se nalazi na jabuci, kruški, breskvi, ribizli, dunji, a napada i vinovu lozu. Uzrokuje sušenje stabla. Vaš ima okrugli tamnosivi štitić, a prezimi kao larva prvog ili drugog stadijuma.

Grane u belom paperju nisu ukras

Poslednjih godina veliki problem u voćnjacima pravi krvava vaš, a pošto napada najčešće jabuku, negde je nazivaju i jabučna krvava vaš. Prezimljava kao larva oko korenovog vrata na dubini 10 do 15 centimetara, a manji deo se sakrije u pukotine ili ispod kore drveta jabuke. Prag tolerancije je deset odsto naseljenih stabla jabuke. Kolonije se vrlo lako zapažaju, jer odrasle vaši luče belu paperjastu navlaku, i „lepe“ je na rane oko preseka, povrede, u pukotine kore… Ispod nje sakriju jaja, a kasnije tu ostaju i larve i formiraju nove kolonije. Iako deluje lepo, ova navlaka nije ukras, ali je dobar pokazatelj da se štetočina uselila u zasad. Sisanjem sokova krvava vaš podstiče ubrzano deljenje ćelija i na oštećenom mestu dolazi do hipertrofije tkiva, stvaraju se guke, gale… To zadebljalo tkivo odumire, kora puca, suši se i stvaraju se rak-rane na granama. Njih potom naseljavaju gljive – paraziti rana i staklokrilac. Krvava vaš može da podnese veoma niske temperature, čak i do -27 Celzijusovih stepeni.

Crveni voćni pauk prezimi u stadijumu zimskih jaja koja su izrazito crvene boje. Za utvrđivanje njihovog broja uzimaju se dvogodišnje grančice s po dva pupoljka. Kritičan broj u zimskom mirovanju je 1.000 jaja po uzorku (na jedan metar višegodišnje grančice), odnosno deset jaja po pupoljku, što znači da ako ima više, može prouzrokovati značajne štete. Da se to ne bi dogodilo, potrebno je kontrolisati piljenje larvi, a i njihovo naseljavanje na listove. Za suzbijanje se u vegetaciji koriste akaricidi.

Moljac (miner) okruglih mina prezimljuje u stadijumu lutke u belom kokonu koji je sa dva kraja vezan za podlogu i nalazi se zaklonjen u pukotinama. Kritičan broj u vreme zimskog pregleda je 10 do 20 lutki po stablu.

Jabučni cvetojed prezimljava kao odrasla štetočina u voćnjaku, dok smotavci popoljaka zimu provode na voćkama, kao gusenice na zaklonjenim mestima, ili kao jajna legla. U zemlji proleće dočekaju jabučne, kruškine i šljivine osice, trešnjina, kruškina stenica, voćne pipe, a u opalom lišću mineri.

Skriveni svet drvotočaca

Drvotočac – Cossus cossus na sreću nije česta, ali je opasna štetočina. Od voćnih vrsta najviše napada jabuku, krušku i trešnju. Kada je napad jači, može da osuši voćke. U zasadima gde se sprovodi redovna zaštita, on ne predstavlja problem i ne javlja se u povećanoj brojnosti. Gusenice, koje su i štetne, razvijaju se u stablima bezmalo svih drvenastih biljaka. Najradije napada oštećena stara debla i voćke koje su pod stresom, ali kada se namnoži, ne bira previše, ubušuje se u svako stablo.

Otkriva ga crvotočina na prizemnom delu i obično se na pojedinim stablima vidi veći broj ubušenja. Kosus prezimljava kao gusenica u deblu. Leptiri se mogu videti od sredine maja do prve polovine avgusta. Jaja polažu u grupama do 50 na prizemni deo stabla u pukotinama kore. Stadijum jajeta traje jednu do dve nedelje. Gusenice se dva dana razvijaju na površini, a zatim se ubušuju u stablo. Dok su mlade žive u grupama ispod kore. Zbog skrivenog načina života teško se suzbija. Brojnost se prati feromonskim, svetlosnim klopkama i vizuelno, a suzbija se ciljanim tretiranjem prizemnog dela stabla insekticidima iz grupe jedan i tri, to su organofosforni insekticidi i piretroidi. Voćari koji imaju manje zasade praktikuju da rastvor preparata medicinskim špricem ubrizgaju direktno u kanal iz kojeg izlazi crvotočina. Ko se odluči za ovakav način zaštite, mora to da radi u rukavicama, a na licu valja da ima masku i naočari jer su preporučeni insekticidi jaki otrovi.

Ljubičasta pegavost proređuje malinjake

Ljubičasta pegavost maline koju izaziva gljiva Didymella applanata bez sumnje je najopasnija bolest ovog voća u našoj zemlji. Smatra se jednim od glavnih uzročnika propadanja domaće sorte „valjevka“. Nove sorte, krupnijih plodova, takođe su osetljive na nju, a pojačano đubrenje dovodi do intenzivnije zaraze. Gljiva napada malinu i kupinu, i hibride koji nastaju njihovim međusobnim ukrštanjem.

 Zimi, kada malinjaci i kupinjaci ogole, izdanci poprime srebrnu boju zbog izbeljivanja stabala na kojima se uočavaju i crne tačke koje su u stvari organi za prezimljavanje i širenje zaraze. U vegetaciji bolest se otkriva krajem juna i početkom jula, kada se zbog zaraze između nerava na listovima javlja nekroza u obliku latiničnog slova V. Oboleli listovi se za kratko vreme osuše, a bolest se širi na čitavu biljku.

Didimelu nije lako ni jednostavno suzbiti. Kod nas je ima bez malo u svakom malinjaku, a njenoj vitalnosti doprinosi i čovek, nebrigom. Diplomirana inženjerka Slavica Maksimović iz Poljoprivredne savetodavne službe u Šapcu malinarima preporučuje da odmah posle berbe uklone biljke koje su donele rod, da se zaraza ne bi prenela na mlade lastare. Kako upozorava ovaj stručnjak, ne bi smelo da se posle berbe zaboravi na malinjak pa i kupinjak, da se ostavi da izrođeni lastari prezime i da se uklanjaju u proleće, kako se to obično čini. Takođe, u malinjacima valja redovno uklanjati korove jer se u zakorovljenim zasadima bolest jače javlja. S hemijskom zaštitom u novoj sezoni se počinje prskanjem bakarnim preparatima u dva navrata, prvi put u kretanju sokova i drugi put pre cvetanja. Efikasna mera je i prskanje izdanaka sumpornokrečnom čorbom.

Kako prepoznati erviniju

Ervinija (Erwinia amilovora), prouzrokovača bakteriozne plamenjače jabučastog voća, najčešće se suzbija nepesticidnim merama jer, za sada, nema dovoljno efikasnih baktericida. Među njima najznačajnije je mehaničko uklanjanje obolelih delova biljke. Na stablima na kojima je ervinija otkrivena valja češće pregledati grane, u vegetaciji i mirovanju, odrezati sve sumnjive delove i spaliti ih. A otkrivaju je savijeni vrhovi letorasta, poput pastirskog štapa, crni plodovi, rak rane na debljim ganama i deblu.

Ervinija se tokom mirovanja vegetacije održava u rak-ranama koje pukotinama mogu biti jasno omeđene od zdravog tkiva ili stopljene s njim, i u takvim ima mnogo više bakterija nego u onim jasno odvojenim od zdravog dela. Rane mogu biti suve i aktivne. Iz aktivnih u proleće curi tečnost, poznata kao bakterijski eksudat. U povoljnim uslovima ona se sliva niz grane, deblo, mirisom mami insekte među kojima su najbrojnije pčele, one bakterije pokupe s rane i prenesu na zdrav cvet, ranu drugog drveta i tako se zaraza širi.

Kod oba tipa rak-rana, valja u mirovanju vegetacije, najbolje od sredine decembra do sredine marta, jer su u tom periodu bakterije najmanje aktivne, započeti uklanjanje zaraženih delova. Prilikom rezidbe, potrebno je zahvatiti zonu od 30cm zdravog tkiva ispod vidljivih simptoma na tanjim, odnosno 50cm na debljim granama. Značajno je, takođe, da se prilikom rezidbe alat dezinfikuje 10-postotnim rastvorom natrijum-hipohlorita (varikine), ili 70-procentnim rastvorom etil-alkohola. Orezane obolele grane potrebno je izneti van voćnjaka i spaliti. Kratke rodne grančice koje se razvijaju na deblu i skeletnim granama takođe treba ukloniti da bi se izbegla infekcija. Valjalo bi i da se svi plodovi, preskočeni u berbi, uklone, jer i oni mogu predstavljati značajne izvore zaraze u proleće. Jako zaražene voćke treba tokom zime iskrčiti, kao i zaražena stabla gloga, vatrenog trna, dunjarice koji su u blizini voćnjaka.

Veće preseke bi trebalo odmah posle rezidbe premazati kalem-voskom ili pastom od nekog bakarnog fungicida.