Насловна РАЗНО Zašto jedemo skup uvozni kesten?

Zašto jedemo skup uvozni kesten?

519

Prvi znaci jeseni u manjim sredina najpre ostavljaju traga na listopadnom drveću, čineći ga zlatkastim i šuškavim, dok se u većim mestima osete zahvaljujući mirisu pečenog kestena na prometnim ulicama. I svi nekako volimo taj momenat kad ti nesvakidašnji plodovi zapucketaju na vreloj tavi i oplemene betonske metropole toplim jesenjim mirisom. Međutim, pozadina čitave te slike nimalo nije idilična, jer se pitomi kesten ne uzgaja na našim prostorima, a uvoz nimalo nije jeftin, što se može primetiti i po ceni jedne šolje sveže pečenog slatkastog kestena.

– Pitomi kesten traži izrazito kiselo zemljište, koga ima samo u pojedinim delovima Fruške gore, gde su zemljišta oteta od borovih šuma, kao i na levoj obali Dunava kod Đerdapske klisure, u Šumadiji, na Kosovu i u Bosni – kaže redovni profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu dr Vladislav Ognjanov. – U Vojvodini se uopšte ne može uzgajati, iako postoje neka sporadična solitarna stabla koja su se na neki način ukorenila i vrlo lepo rađaju. Ljudi najčešće uvoze sadnice i nose ih u Šumadiju, pa i na silu pokušavaju da ih uzgajaju. Jednostavno, kesten nije vrsta voća koja može da raste u svim našim krajevima.

Okolina Čačka kao stvorena za kesten

To dalje znači da kod nas nema ni proizvodnih stabala, pa se sve sadnice uvoze iz Italije i Slovenije, a one su vrlo skupe, primećuje profesor Ognjanov. Država obezbeđuje subvencije za podizanje novih zasada, ali se one retko koriste za kesten.

– Jedina sorta balkanskog pitomog kestena nalazi se u Rumuniji, jer su tamo radili selekciju, ali je ne možemo dobiti zbog pandemije i problema sa granicama, a kod nas su centri za selekciju u Beogradu, Novom Sadu i Čačku, gde ne postoje uslovi za gajenje prirodnih populacija s kojima bi se moglo krenuti u neku ozbiljniju priču – pojašnjava naš sagovornik i dodaje da selekcija u celom svetu stagnira, jer se za nju ne izdvaja novac, pa se svi oslanjaju na rasadnike koji za svoje potrebe delaju u tom pravcu, ne bi li zaštitili svoje sorte.

Sve manje se podupire takva vrsta istraživanja, pa tog konvencionalnog oplemenjivanja skoro da više i nema. Kad bi država pomogla i podstakla istraživanja u tom pravcu, vrlo brzo bi se mogao naći način umnožavanja, jer tehnika kalemljenja sigurno nije komplikovanija od one koja se primenjuje kod oraha.

– A nakon dve-tri godine, mogli bismo da dobijemo naš sadni materijal koji bi bio znatno povoljniji od onog koji uvozimo – uverava nas dr Ognjanov. – Recimo, okolina Čačka je, zbog blizine brdsko-planinskih predela i dovoljno kiselog zemljišta, najpovoljnija za ovakvu vrstu istraživanja. Kod nas je nekad, pre 50 godina, na selekciji radio profesor Hadrović na prištinskom Poljoprivrednom fakultetu, ali taj materijal je izgubljen. Pritom, on nije znao da umnožava kesten vegetativno, već semenom.

Imamo hrastove i znanje, nedostaju kalem grančice

Kako bi se i pospešila zemlja za rasad, mogu da se koriste đubriva koja postoje u svim poljoprivrednim apotekama. Za prihranu su najpogodniji sumporna i fosforna kiselina, ali sve to se skoro uopšte ne koristi jer, kao što smo već naveli, kod nas nema proizvodnih zasada.

– Pritom, mladi neće da se bave uzgojem kestena jer treba nositi čizme, a svi najviše vole da su u laboratorijama – kaže dr Ognjanov. – Dodajmo i da je uzgajanje kestena jednostavnije nego kod oraha, naročito što je reč o prirodno otpornoj biljci koju ne treba mnogo tretirati hemijom i u koju ne treba mnogo ulagati.

Iako je kesten srodan hrastu, bilo je raznih pokušaja da se s njim kalemi, ali nisu zabeleženi uspesi, a razlog leži u tome što se nisu kombinovale domaće selekcije, već međuvrsni hibridi.

– Hrastovi nam nisu problem, već nemamo gde da nasečemo kalem grančicu odgovarajuće populacije kestena. Neki kažu da po našim manastirima postoje hrastovi na kojima je kalemljen kesten i da su ta stabla stara i po nekoliko stotina godina, ali ja ih nisam video – navodi profesor.

Danas se u prodaji mogu naći samo plodovi uvezeni s Kosova i iz Bosne, ali su dosta krupniji i nemaju ukus i aromu kao balkanska sorta kestena.

Dobar za trudnice, dijabetičare, imunitet…

Kesten je izuzetno zdrav, budući da sadrži brojne hranljive materije, minerale i vitamine od kojih je najrasprostranjeniji vitamin C. Kako bi se u organizam unela sva korisna svojstva kestena, dovoljno je pojesti 85 grama dnevno, što je manje od 200 kalorija. Ovo orašasto voće dobro je za formiranje crvenih krvnih zrnaca, kao i za sintezu DNK, pa se naročito preporučuje trudnicama, jer sprečava pojavu anomalija kod fetusa. Budući da se može konzumirati skuvan, pečen ili u vidu brašna, pirea i čaja, lako ga je koristiti kao lek koji pomaže kod probavnih i bubrežnih tegoba, kao i kod simptoma astme i bronhitisa. Osim što brzo zasićuje koristan je u ishrani dijabetičara, pitomi kesten dobar je i za zube i kosti, stimuliše funkcije nervnog sistema, takođe je dobar za osobe s povišenim krvnim pritiskom, a čuva i crevni sistem i imunitet.

Divlji kesten otrovan, ali lekovit

Divlji i pitomi kesten ne treba brkati, naročito zato što nemaju ništa zajedničko, osim sličnog izgleda ploda. Ipak, i divlji kesten, uprkos tome što je otrovan i nije za jelo, ima lekovita svojstva. Od njega se prave razne kreme, pa se koristi kao lek kod problema s proširenim venama, popucalim kapilarima, kod hemoroida, bolnih menstruacija i uvećane prostate. Može se koristiti i kao uljani preparat cveta za sanaciju opekotina od sunčanja, kao i protiv pega na licu. Osim svega navedenog, divlji kesten ima još jednu primenu – plod sprečava nastanjivanje moljaca, a da bi postizao željeni efekat, treba mu izbušiti rupe i rasporediti po ormanu.

Rodan i dugovečan

Kestenovo drvo slično je hrastu, vrlo je cenjeno i kvalitetno. Najstarije drvo kestena, zvano „Sto konja“, nalazi se na sicilijanskoj planini Etna i veruje se da je staro između 2.000 i 4.000 godina. Pitomi kesten verovatno je jedna od prvih namirnica koju je čovek jeo. Važi za dugovečno drvo. Može da opstane i 500 godina, da naraste do 25 metara visine i ima bujnu i veliku krošnju. Odraslo drvo godišnje daje preko 200 kilograma plodova.

Prošle zime na pijacama u Pčinjskom okrugu pitomi kesten prodavao se po ceni od 300 dinara po kilogramu. Zabeleženo je da su se u Apatinu pre nekoliko godina pojavili skupljači divljeg kestena u gradskim parkovima. Otkupljivači su ga plaćali po 15 dinara za kilogram, a koristili su ga dalje u farmaceutskoj industriji. Odraslo drvo divljeg kestena daje oko 100 kilograma ploda u sezoni.