Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ ZLATKO JOVANOVIĆ, UČITELJ ŽIVOTA U PRIRODI: Hranu berem, sve ostalo nosim

ZLATKO JOVANOVIĆ, UČITELJ ŽIVOTA U PRIRODI: Hranu berem, sve ostalo nosim

1241

Na području Gornje Resave, kraj Despotovca, sreću se Beljanica, Južni Kučaj i Homoljske planine, tu je vodopad Veliki buk, poznatiji kao Lisine, pa vodopadi Prskalo, Bela stena, jedina prašuma u Srbiji Vinatovača, reka Resava. Priroda je ovaj kraj darivala i veoma bogatim biljnim i životinjskim svetom, što je sve zajedno veliko uživanje za ljubitelje prirode i pravi izazov za istraživače. Jedan od njih je Zlatko Jovanović iz Despotovca, član Gljivarskog udruženja „Gorun“ iz Ćuprije i Sportskog penjačkog kluba ,,Osmica“ iz Despotovca.

Piše: Jelena Lukić

– Od malena, a to je više od 25 godina, interesujem se za prirodu, biljke, boravak u prirodi. Sa godinama sam stekao iskustvo i sada to prenosim na druge. Zato često organizujem pešačke ture u prirodi i radionice za decu na temu snalaženja u prirodi. Volim i sam da obilazim šume ovog kraja, da istražujem, pronalazim zanimljive gljive i biljke, da ih berem i pripremam za jelo – kaže za „Dobro jutro“.

Sve što vam treba, u ranac staje

Zlatko je istraživanja prirode zabeležio i u TV emisiji ,,Prirodnjak“ koju snima u svojoj produkciji, a sufinansira je Ministarstvo kulture. Iz tih putopisa ljudi mogu da nauče kako da spremni odu u prirodu i kako da pripreme obrok od onog što pronađu u šumi. U rancu treba da imaju sve što im može biti neophodno za barem tri dana u prirodi.

– Svaki ranac mora da ima posude u kojima se sprema hrana. Nosim lonče za kafu, u kojem kuvam i supu, čorbu, kompot ili prokuvam vodu ako nije sigurna za piće. Nosim jedan tiganj, u kome spremam svu hranu. Zatim je obavezno neko sečivo, kao što je nož, testera ili sekira, u zavisnosti od terena. Obavezna su sredstva za pripalu vatre – upaljač, fire steel, kremen-kamen. Ljudi koji nisu uvežbani treba da nose upaljač. Potrebni su i rezervna odeća, kanapi, cirada, od koje može da se napravi sklonište, a može da služi i kao vreća za spavanje, podmetač. Obavezna je i baterijska lampa, a najbolja je čeona, da ruke budu slobodne. Bilo bi dobro i nešto za orijentaciju, kompas ili mapa. Za svaki slučaj, ukoliko ništa ne nađem da spremim da jedem, od hrane nosim konzerve pasulja, ribe, zatim supe i čokoladice. Pošto to i ne iskoristim, zamenjujem ih kad im istekne rok – objašnjava Jovanović.

Zlatko pakuje ranac u zavisnosti od terena na koji ide. Treba nositi što manje opreme, a da bude višenamenska.

Ono što nađemo na terenu u šumi, koristimo kao hranu. Na primer, kopriva može da se jede, da se napravi čorba, da se osuši za čaj, može da se napravi kanap od nje. Važno je da se resurs koji se nađe što bolje iskoristi. To ne mora da bude gljiva ili biljka, već i drvo, na primer, breza. Brezina kora je dobra za pripalu vatre – navodi Zlatko.

Kora drveća može i da se jede, i to važi za skoro svako drvo, samo je neka ukusnija.

Jede se kambijum, to je drugi sloj drveta, ispod kore. On prenosi sokove iz korena i hrani drvo, kao kapilari i vene kod ljudi. Jednu od najlepših kora ima breza. Od breze može da se jede list, pupoljak, kora. Brezina voda je jako hranljiva, koristi se za zarastanje rana, čisti bubrege, puna je minerala i vitamina, bukvalno kao infuzija – ističe Jovanović.

You need to be logged in to view the rest of the content. Please . Not a Member? Join Us