Насловна РАЗНО NACIONALNI TIM ZA PREPOROD SELA SRBIJE: Vratimo sjaj lovnom turizmu

NACIONALNI TIM ZA PREPOROD SELA SRBIJE: Vratimo sjaj lovnom turizmu

531

Lovni turizam je specifična privredna grana, čiji razvoj može znatno da utiče na povećanje prihoda seoskog turizma. U Srbiji postoje odlični uslovi i veliki neiskorišćeni potencijali za razvoj lovnog turizma, visokokotirani u svetskim razmerama. Takve ocene ilustruje događaj iz 2017. godine, kada je u Novom Kneževcu odstreljen najskuplji trofejni srndać na svetu u istoriji lovnog turizma, za koga je strani lovac, turista iz Švajcarske, platio 14.000 evra. U Bačkom Monoštiru je odstreljen trofejni jelen koji je osvojio titulu svetskog prvaka.

Činjenica da je Srbija na svetskoj mapi lovišta zanimljiva destinacija i da je sada prihod od lovaca-turista na ovim istim prostorima manji za čak 7-8 puta, u odnosu na period pre 30-40 godina, jasno ukazuje da postoje veliki neiskorišćeni potencijali u farmskom uzgoju divljači i lovnom turizmu. Potrebno je da država znatno smanji uslov za registraciju lovišta, koji sada iznosi 2.000 hektara i da istovremeno poveća podsticaje za uzgoj zečeva, fazana i druge divljači. Pre svega da za formiranje lovišta daje u zakup na duži vremenski period neiskorišćeno državno zemljište. Posebna šansa je u uzgoju jelena lopatara, čije meso važi za najkvalitetnije na svetu, a prerađevine višestruko povećavaju zaradu. U Austriji postoji na stotine, a u Nemačkoj oko hiljadu farma jelena – lopatara. A u Srbiji, zbog oštrih veterinarskih propisa, ne postoji nijedna privatna farma za odgoj te najisplativije vrste jelena. Jedinu pravu šansu u ozbiljnoj i profitabilnoj utakmici lovnog turizma, poljoprivredna gazdinstva imaće samo ako se udruže. Računamo na iskustvo, energiju i nesporni preduzetnički duh naših povratnika, kaže kopredsednik Nacionalnog tima za preporod sela Srbije Milan Krkobabić.

Gazdovanje na oko 90 odsto teritorije Srbije pripada lovačkim udruženjima, a 10 procenata javnim preduzećima

U lovačkom savezu cetralne Srbije ustanovljeno je 38 lovišta sa kojima gazduje 38 lovačkih udruženja na površini od 1.2 miliona hektara. Bave se uzgojem sitne i krupne divljači. JP „Srbijašume“ koristi 44 lovišta ukupne površine 488.000 hektara i ima 13 ograđenh lovišta površine oko 4.600 hektara na kojima gaji sve vrste krupne divljači-jelena, jelena lopatara, muflona, divlju svinju. U svim lovištima ima oko 16.000 grla krupne divljači sa godišnjim odstrelom od 2.200 grla. Raspolaže i sa dve fazanerije kapaciteta 25.000 fazanskih pilića, a trenutna proizvodnja je 15.000. Smeštaj lovaca turista je u 17 lovačkih kuća kapaciteta oko 250 ležajeva.

AP Vojvodina ima 152 lovišta na površini od 2,25 miliona hektara. Lovačka udruženja, njih 120, gazduju na površini od dva miliona hektara. Na ribnjacima je ustanovljeno 13 lovišta ukupne površine 9.250 hektara. JP „Vojvodina šume“ gazduje sa 17 lovišta ukupne površine oko 110.000 hektara od kojih je ograđenih lovišta na 27.500 hektara. U gotovo svim lovištima ima lovačke domove za smeštaj lovaca turista. U ograđenim lovištima se uzgaja sve vrste krupne divljači. JP Nacionalni parku „Fruška gora“ gazduje lovištem ukupne površine 25.500 hektara i bavi se uzgojem krupne i sitne divljači. Ima i ograđeno lovište „Vorovo“ u kojem gaji muflona, jelena lopatara i divlju svinju. Vojska Srbije ima lovišta Morović i Karađorđevo u kojem gaji sve vrste krupne divljači.

Na celoj teritoriji Republike postoji samo jedno privatno lovište „Eko agri“ kod Bele Crkve u AP Vojvodini na površini od 2.400 hektara. Nema ih više jer, prema važećim propisima za sticanje statusa korisnika lovišta, neophodno je posedovati površinu od najmanje 2.000 hektara, što je poseban problem u centralnoj Srbiji.

Profesor dr Zoran Ristić sa Univerziteta u Novom Sadu i član Nacionalnog tima za preporod sela Srbije, specijalizovan za lov i lovni turizam, podseća na zlatna vremena lovnog turizma u Srbiji, kada je u periodu 1970-1990 godina u našu zemlju dolazilo 7.000-10.000 lovaca-turista i kada je prihod, preračunat u evre, iznosio oko 11,5 miliona evra godišnje.

-Od toga je samo promet od sitne divljači u lovačkim udruženjima dostizao 7-10 miliona evra. Dolazili su lovci iz Italije, Španije, Nemačke, Austrije, Francuske, Velike Britanije, Grčke… Godišnji prihod samo od odstrela fazana iznosio je 300.000-500.000 evra-11 evra po fazanu, 165.000-330.000 evra za zečeve -33 evra po grlu, oko 400.000 evra od prodaje 2.000 srna i lanadi. Samo od prodaje trofeja, rogova srndaćs zarađeno je 300.000 evra – prosečno po oko 250 evra. Po 150.000-300.000 evra je bio prihod od lova na grlice i gugutke i isto toliko na prepelice itd. I još je od taksi za ulazak u lovišta koje obuhvataju usluge lovočuvara i pratilaca u lovu, zarađivano blizu 200.000 evra godišnje. Danas Srbija od lovnog turizma – krupne i sitne divljači, zaradi svega 1-1,5 miliona evra godišnje, kaže Ristić.

On podseća da je pre više decenija Srbija u lovišta unosila 800.000-900.000 fazanskih pilića, dok je danas taj broj gotovo četiri puta manji. Mnogo veća bi trebalo da budu i ulaganja u lovišta kroz veštačku proizvodnju zečeva, poljskih jerebica, divljih pataka i druge sitne divljači. Pored već postojećih staništa gde je razvijen lovni turizam  kao što su Beograd, Lazarevac, Mladenovac, Lapovo, Kragujevac, Novi Kneževac, Subotica, Sombor, Nova Crnja, Bačka Topola, Niš, kao najbogatija oblast sa prirodnom populacijom autohtone rase poljskih jerebica, odlični uslovi za razvoj lovnog turizma postoje i na Kopaoniku, gde mogu da se gaji i evropski bizon, okolini Vranja, Aranđelovca, Niša, u Jižnom Banatu i delu Srema – svuda gde ima prirodnih izvora vode.

Kako navodi prof. dr Zoran Ristić, četvoročlano poljoprivredno gazdinstvo svoju egzistenciju bi moglo da obezbedi uzgojem 100 jelena lopatara. Preporučuje da se u taj posao krene nabavkom matičnog stada 20 jelena (3-5 mužjaka i 15-17 ženki), koje će nakon četiri godine da naraste na oko 100 grla. Za nabavku 20 jelena neophodno je uložiti oko 10.000 evra, a za ogradu na 2-5 hektara livada i šuma potrebno je još oko 2.000 evra. Za kopanje bunara potrebno je izdvojiti od 200 evra u Vojvodini, 1.000 u brdima i 2.000 evra u planinskim predelima. Vraćanje uloženog može se očekivati za oko pet godina ili ranije ako se poljoprivrednici udruže i ne prodaju sirovo, već prerađeno meso. Sa 100 grla jelena lopatara, godišnji prihod može da bude 12.000-13.000 evra. Isplative su još farme fazana, jerebica, divljih pataka…

Nacionalni tim za preporod sela Srbije zbog toga poziva povratnike i druge građane da ozbiljno razmisle o ulaganju  svojih sredstava u farmski uzgoj divljači, da se temeljito konsultuju sa vrhunskim stručnjacima iz ove oblasti, poput prof. dr Zorana Ristića, da se opredele za zasnivanje matičnog stada ili jata, ali i da ne ostanu na tome, već da krenu i u više faze prerade, čime znatno podižu profitabilnost ulaganja. Istovremeno, u specijalizovanim prerađivačkim pogonima omogućiće i zapošljavanje određenog broja, pre svega mladih ljudi, u svojim lokalnim sredinama.

Jasna Bajšanski