Zvanično prvi ovogodišnji svinjokolj održan je u etno selu „Tiganjica“ u selu Stajićevo nadomak Zrenjanina. Zorom su domaćini ustali kako bi podložili vatre za spremanje gulaša, raznih supa, kuvanja mesa za kobasicu, za čvarke, kako bi sve bilo spremno kad gosti iz Beograda, Zrenjanina, Pančeva nagrnu. I bilo ih je. Od podneva kroz „Tiganjicu“ se jedva moglo proći. Svi su se gurali da vide kako se prave i pune bele kobasice „majuške“, kako majstor oštrim tankim nožem seče pršutu kao da kroz puter prolazi, kako se pangluje slanina i kači na mengele, kako se meso seče i priprema za dalju obradu. Naravno, sve tu uz vruću rakiju koja se u dvorištu kuvala i delila svakome ko je poželeo, muzičare jer bez njih ne može, i nasmejane i odlično raspoložene domaćine.
– Vlasnici „Tiganjice“ žive, uglavnom ovde, na imanju, pa su odlučili da kao i svake godine organizuju svinjokolj. Došli su i iz Beograda, Zrenjanina, Pančeva, iz okoline – priča ljubazna konobarica dok donosi dobru domaću viljamovku. Ispred restorana na tezgama, iznenađeni novembarskom hladnoćom, mali proizvođači nude svoje proizvode. Bilo je tu i pršute, bele slanine od mangulice, pečenih sireva, kozjih sireva i jogurta, sušenog paradaiza u teglama u maslinovom ulju, svih mogućih domaćih sokova i naravno, nezaobilaznih vojvođanskih slatkiša od štrudle sa makom, preko puževa sa orasima do salčića koji su se topili u ustima. Koliko god da ste probirljivi, nešto ste mogli naći. Ako ništa drugo ono bar dobru pesmu, koja gađa pravo u srce i greje u hladnom danu.
Tekst i foto: Dragojević Zorica
