Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ U bašti povrće, u kuhinji lek i začin

U bašti povrće, u kuhinji lek i začin

415

Istina, za biljku komorač nisu čuli baš svi, ali polako se odomaćuje u mnogim vrtovima i okućnicama. Komorač (Foeniculum vulgare), poznat i kao morač, janez, divlja mirođija, slatki anis, koromač, sreće se i u našim baštama. Upotrebljava se ponajviše kao začin. Ako se poseje u junu, formira glavicu koja je ukusno povrće i tražena salata u mnogim prestižnim mediteranskim restoranima.

Ima dubok, snažan i razgranat vretenasti koren. U vegetativnoj fazi stabljika mu je skraćena i obavijena rukavcima, naraste do 150 cm, a na vrhu nosi cvet pa izgleda kao nekakva džinovska mirođija. Cvetovi su žuto-zelene boje, a u svakom može biti 150 izduženih rebrastih semenki. Postoje tri varijeteta: F. v. var. vulgare – divlji komorač, F. v. var. dulce – gaji se kao začinska i lekovita biljka, i F. v. var. azoricum – koristi se kao povrće. U kontinentalnom području seje se u jesen, a retko krajem proleća i tada se koristi kao povrće.

Gode mu umerene temperature i vlažnija zemljišta

Prijaju mu umerene temperature, traži vlažnija zemljišta, posebno u vreme klijanja semena i formiranja cveta. Visoke prinose daje na rastresitim, humusom bogatim zemljištima, kao na černozemu, smeđim lesiviranim zemljištima i crnici. U plodoredu smenjuje biljke đubrene organskim đubrivima. Na istoj parceli ne bi valjalo da se seje dok ne prođu tri-četiri godine. Može se gajiti kao drugi usev posle ranog povrća ali, tada mu je upotreba drugačija.

Da bi nikao brzo i ujednačeno, seje se u dobro obrađeno zemljište s dosta vlage. Zbog velike biljne mase i relativno kratke vegetacije, do tehnološkog zrenja komoraču je potrebno mnogo lako pristupačnih hraniva. Osim osnovnih – azota, fosfora i kalijuma, traži i kalcijum i magnezijum.

Tokom leta najvažnije je zalivanje. Uz međurednu obradu može se i malo nagrnuti, što će omogućiti izbeljivanje glavice. Može se sejati direktno ili iz rasada. Gajenje iz rasada ima prednost, jer seme komorača obično nema visoku klijavost i nejednako niče. Kada se seje u junu, za proizvodnju rasada treba 30 do 40 dana. Rasad sa 4 – 5 listova presađuje se na razmak 50 x 20 cm.

Glavna berbe je od sredine septembra i tokom oktobra, a bere se sve do jačih mrazeva, i to kada dostigne tehnološku zrelost tako što se biljke režu u zoni korenovog vrata. Zatim se skinu dva spoljna lista zajedno s lisnim rukavcem, a ostali listovi prekrate na 5 – 6 cm, osim najmlađih. Takva glavica treba da ima 150 do 350 grama. Glavice se mogu čuvati dve – tri nedelje na temperaturi od 0 – 2 stepena i 97% relativne vlage vazduha. U takvim uslovima može se sačuvati zeleno i sveže najmlađe lišće. Bez njega, može se u istim uslovima čuvati i do 8 nedelja.

Po botaničkom poreklu komorač je bliski rođak anisa, kima i mirođije. Glavni sastojak mu je etarsko ulje posebnog ukusa i veoma bogato kalijumom, magnezijumom, kalcijumom i vitaminima C i B. Seme predstavlja dobar antioksidans.

Upotrebljava se za ublažavanje problema digestivnog trakta, zatvora, grčeva, želudačne kiseline, nadutosti, a može da utiče i na rastvaranje kamena u bubregu. Žvakanje semena otklanja neprijatan zadah, a zahvaljujući antiinflamatornim i antimikrobnim svojstvima, koristi se i u proizvodnji prirodne paste za zube.

Morač pomaže i u skidanju kilograma, tako što smanjuje apetit i ubrzava metabolizam. Ublažava mučninu i može se koristiti kod upale očiju i grla u vidu tečnosti za ispiranje. Ubrzava izbacivanje sluzi, a zbog svog antispazmolitičkog dejstva odličan je u lečenju kašlja. Ublažava probleme bolesnih bubrega i bešike.

Semenke se često koriste u kuhinji, kada se mlevene dodaju salatama, u marinadu za meso i ribu, gulaše, značajno im poboljšava ukus. Nesamlevene, ali malo propržene, dodaju se pecivima pa i specijalnim hlebovima sa semenkama.

Eterično ulje se primenjuje u aromaterapiji za opuštanje, smanjenje stresa, a često je u miksu s drugim uljima koja se koriste za masaže. Ako se ne koristi u velikim dozama, komorač je uglavnom bezbedan za upotrebu.

Komorač se očisti (listići sačuvaju za ukras), prepolovi se, izbaci tvrdi deo korena i iseče na kockice. Grejp se oljušti, odvoje segmenti i sa svakog se skine opna koja je gorka i nije pogodna za jelo. Sve se razdvoji na sitnije delove i zajedno s seckanim komoračem ubaci u činiju, doda izmrvljeni feta sir, zasladi, umeša usitnjena nana i seckani pečeni orasi. Sve se pažljivo izmeša, ukrasi listićima komorača.

Potrebno je:

  • jedan veći komorač,
  • crveni grejpfrut,
  • stotinak grama feta sira,
  • šaka prženih oraha,
  • kašika sveže ili suve nane
  • kašičica šećera.

Piše: Svetlana Mujanović