U savremenoj poljoprivredi sve se više teži ka održivim, ekonomičnim i ekološki prihvatljivim metodama proizvodnje. Jedan od takvih pristupa je i združena setva, odnosno mešovita setva različitih biljnih vrsta na istoj površini, što omogućava optimalno iskorišćenje resursa i povećanje prinosa bez upotrebe dodatnih hemijskih sredstava.

Zoran Lazarov, savetodavac za ratarstvo u vranjskoj PSSS, ističe da najčešće kombinacije uključuju biljke različitih botaničkih familija sa ciljem da se poveća biodiverzitet na parceli i smanji pojava bolesti, štetočina i korova.
Karakteristike leguminoza i strnina
Leguminoze poput graška, stočnog graška, lupine, boba, soje, dateline, lucerke su poznate po svojoj sposobnosti da vezuju atmosferski azot zahvaljujući simbiozi sa bakterijama roda Rhizobium, čime obogaćuju zemljište. One imaju dubok korenov sistem i bogat hemijski sastav, posebno u pogledu proteina. Strnine kao što su pšenica, raž, zob, tritikale su biljke koje brzo rastu, rano se razvijaju i pružaju dobru pokrovnost zemljišta. Pravi su izvor energije u vidu skroba i često se koriste za silažu, seno ili zelenišno đubrenje.

– Združena setva leguminoza i strnina imaju za cilj poboljšanje prinosa po jedinici površine, bolje korišćenje svetlosti, vode i hranljivih materija, smanenje potrebe za mineralnim đubrivima, povećanje biološke raznovrsnosti i smanjenje pojave korova, bolesti i štetočina – kaže Lazarov.
Kombinacija združene setve graška i ječma, boba i raži, stočnog graška i tritikale, lucerke i zobi se, prema njegovim rečima, često koriste za proizvodnju voluminozne stočne hrane silaže ili sena kao i za zelenišno đubrenje. Pri tome se moraju ispoštovati agrotehnički zahtevi koji se odnose na odabir sorti koje se harmonično razvijaju i imaju sličan vegetacioni period. Treba prilagoditi i gustinu setve, kada se obično smanjuje setvena norma za pojedinačne kulture za 25 do 50 posto u odnosu na monokulturu. I optimalni rok setve mora biti prilagođen kulturi koja je osetljivija na uslove okoline, način setve, istovremena setva u redove ili naizmenično u trake.

– Azotna fiksacija leguminoza smanjuje potrebu za veštačkim đubrivima. Pokrivenost zemljišta strninama sprečava eroziju i smanjuje rast korova. Ostvaruje se povećanje prinosa ukupne biomase po hektaru i poboljšanje kvaliteta ishrane stoke, zahvaljujući boljoj ravnoteži proteina i ugljenih hidrata – naglašava Lazarov. Ovakva vrsta setve sa sobom nosi i izazove koji se odnose na različite potrebe biljaka koje mogu otežati usklađivanje agrotehničkih mera, sakupljanje i separacija proizvoda može biti logistički zahtevna. Iako postoje određeni izazovi, pravilnim izborom sorti i adekvatnim planiranjem moguće je ostavriti odlične rezultate.
Tekst i foto: Gordana Nastić