Majčina dušica, iako uglavnom raste kao divlja samonikla biljka, često se može videti na okućnicama i u žardinjerama na balkonima i terasama. Omiljena je u kulinarstvu, kao i u lečenju prehlada i kašlja. U narodu je poznata i kao timijan, bakina dušica, bukovica, čabrac, divlji bosiljak, dušica, manja mažurana, materka, tamjanika.
Ovaj puzeći grmić čine mnogi izdanci, vreže, kao i uski elipsasti sivozeleni listovi. Cvetovi su svetlo ili tamnocrveni, a u vreme cvetanja ima prijatan aromatičan ukus i miris. Uspeva na suvim i sunčanim mestima, na livadama, pašnjacima i na kamenju. Često se pojavljuje u većim grupama duž međa, na suvim ivicama šuma i sunčanim mestima bez stalne vlage i senke.
Sunce joj pojačava aromu
Postoji mnoštvo sorti majčine dušice i sve su podjednako lekovite. Može se razmnožavati semenom ili izdancima. Iz semena se gaji samo obična i divlja puzeća majčina dušica, a seje se u rano proleće na površinu supstrata u kontejnerima. Podloga mora da bude ugrejana na 15 do 21 stepen, a ne treba je obilnije zalivati, jer pri visokoj valažnosti počne da trune. Kada se razmnožava reznicama, one se uzimaju u rano proleće, a mogu i tokom leta, i sade se u supstrat od kore, treseta i šljunka. Mlade biljke zimi treba zaštititi. Presađuju se na otvoreno narednog proleća. Grmići puzeće majčine dušice se mogu deliti u proleće ili jesen.
Majčinu dušicu treba gajiti na siromašnom i vodopropusnom zemljištu, s dosta sunca. zaštićenom od vetra i vlage tokom zime. Sve sorte majčine dušice je moguće gajiti i u saksijama koje valja postaviti na sunce da bi biljke bile aromatičnije. Letnja prihrana treba da bude povremena. Posle cvetanja biljku treba orezati. Grančice se mogu skidati tokom čitave godine, jer je biljka uvek zelena. Listove za skladištenje i čuvanje treba brati pre cvetanja, pa staviti na sušenje, u sirće ili ulje.
Piše: Svetlana Mujanović
