U Malom likovnom salonu u Kragujevcu otvorena je izložba pod nazivom „Veženi portreti dinastije Karađorđević – nekad i sad”, u čijem središtu je predstavljanje skoro zaboravljenog, trukerskog zanata.

Portreti na 30 dozidnica delo su 21 vezilje Šumadije i jednog vezača iz Kruševca. Javnosti su predstavljene skoro zaboravljene mustre. One se čuvaju u etnografskim muzejima širom Srbije i pretpostavlja se da ih ima preko 8000, što predstavlja najveću kolekciju u Evropi.

– Dozidnice sa kraljeveskim motivima podsećaju na čuvene „kuvarice“. Ali se one nisu stavljale kod šporeta, već su kačene u spavaće sobe i predsoblja, kao poseban znak poštovanja krune. Ideja projekta je bila da u tehnici tradicionalnog veza reprodukuje nepoznate mustre sa motivima kraljevskog para Kralja Aleksandra I i Kraljice Marije Karađorđević – kaže dr Lidija Cvetić Vučković, koautor izložbe.

Projekat izložbe trukerskog zanata podržalo je Ministarstvo kulture Republike Srbije, a realizacija je pripala Muzeju slatka iz Kraljeva. Izložba će biti organizovana u još šest muzeja – u Kikindi, Kraljevu, Čačku, Valjevu, Aranđelovcu i Pirotu i na kraju na Belom Dvoru u Beogradu, čiji je pokrovitelj Princeza Danica Karađorđević.

– Fenomen veženih kraljevskih portreta u evropskoj kulturi i tradiciji karakterističan je samo za Srbiju i to tokom vladavine ove dinastije, kada su se njihovi likovi prvi put vezli na kućnom tekstilu, poput dozidnica, peškira ili na ćilimima – kaže istoričar umetnosti Marina Lukić Cvetić.

Nekada cenjeni trukeri su bili zanatlije, koji su pravili mustre za vez. Izrađivali su ih od drvenih kalupa, na kojima je oblikovana šara od bakarnih traka. Mustri sa kalupa je utiskivana plava boja, a ona se potom prenosila na papir, pa na platno. Potom su vezilje izrađivale kućne predmete po šablonu. U 19. veku, kada je narodni vez doživeo procvat, trukovane mustre su bile skupe, te su mogli da ih priušte samo dobrostojeći.
Tekst i foto: Biljana Nenković