Đurđevdan, jedan od najvažnijih praznika u srpskom narodnom kalendaru, proslavlja se svake godine 6. maja i označava dolazak proleća, buđenje prirode i novu životnu energiju.
Pripreme za Đurđevdan trebalo bi da počnu još u zoru 5. maja. Tada žene, devojke i deca odlaze u prirodu da beru posebno bilje koje ima simboličnu moć. Najčešće se bere zdravac – biljka zdravlja, dren – za dug život i snagu, selen – da se “duša miriše”, kao i đurđevak, kopriva, mlečika, detelina i vrba. Veruje se da upravo bilje koje je ubrano uoči Đurđevdana ima lekovita svojstva, jer priroda tada dostiže vrhunac svoje prolećne moći. Ubrano bilje se stavlja u posudu sa vodom i ostavlja napolju da prenoći pod zvezdama. Ponekad se u tu vodu stavlja i prvo crveno vaskršnje jaje – simbol života i zaštite. Ta voda, poznata kao “đurđevdanska voda”, služi za umivanje narednog jutra i ima ulogu svojevrsnog prirodnog blagoslova.
Na sam Đurđevdan, 6. maja, ustaje se rano, najčešće još pre izlaska sunca. Čitave porodice odlaze u prirodu – na reke, u šumu, na livadu – i dočekuju sunce u veselju. Taj običaj je poznat kao đurđevdanski uranak, i on simbolizuje novi početak, pročišćenje i slavljenje života. Uz pesmu, igru i tradicionalnu trpezu (obavezno jagnjetina), praznik se proslavlja pod vedrim nebom.
U mnogim krajevima i danas se praktikuje kupanje u reci na Đurđevdan. Veruje se da voda tog jutra ima čudotvornu moć – da leči, podmlađuje i donosi blagostanje. Oni koji ne mogu da odu do reke, obavezno se umivaju “đurđevdanskom vodom” pripremljenom prethodne večeri.

Uroš Predić – Sveti Đorđe ubija aždaju
Domovi se kite biljem koje je ubrano dan ranije. Venčići od zdravca, drena i đurđevka stavljaju se na vrata kuće, kapije, prozore, pa čak i na stoku, kako bi se obezbedila zaštita od bolesti, uroka i zlih sila. Na kuće i štale često se stavljaju i krstići od leskovih ili grabovih grančica – simbol zaštite od groma i nevremena.
Deca i mladi se kite cvećem, opasuju vrbovim prućem i ukrašavaju vencima – sve kako bi bili veseli, zdravi i jaki poput prirode koja se upravo razigrala. Neki od tih venaca bacaju se u reku, uz želju da sve loše “odnese voda”, a sve dobro ostane.
Narodna verovanja vezana za Đurđevdan
Đurđevdan je vreme kada, prema narodnoj tradiciji, svet ima pojačanu duhovnu energiju. Zbog toga se veruje da na ovaj dan ne treba spavati – jer će onaj ko spava na Đurđevdan cele godine biti pospan i bezvoljan. Kaže se i: „Ko spava na Đurđevdan, imaće glavobolje cele godine.“
Vreme na Đurđevdan posebno se posmatra – ako je sunčano, veruje se da će cela godina biti plodna i berićetna. Ako zagrmi pre Đurđevdana, narod kaže da će godina biti bogata žitom.
U stočarskim krajevima, ovaj praznik je označavao „prvu mužu“ i prvi izgon ovaca na pašu.
Kao što sama reč kaže, Đurđevdan, je dan kada se osim svetitelja, poslavlja i dan, dan koji je granica između leta i zime.
Sveti velikomučenik Đorđe
Praznik je posvećen Sv. velikomučeniku Đorđu koji je rođen u imućnoj hrišćanskoj porodici u Kapadokiji. Za ovozemaljskog života bio je tribun u vojsci cara Dioklecijana (284-305). Kada je car pokrenuo novi talas proganjanja Hrišćana, Sv. Đorđe pred svima priznade svoju veru i odbi da učestvuje u progonima. Zbog toga bi bačen na najstrašnije muke i umoren razapet na točku. Bog mu podari moć da pomaže u bedi i nevolji svakom Božijem stvoru koji mu se obrati molitvom, pa se zato ovaj svetitelj često javlja u snovima onih koji ga prizivaju, daje im savete ili čini razna čuda i spasenja.