Smatra se da je prelaskom na hrišćanstvo, srpski narod osobine starog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima, pripisao Svetom Iliji. Prema narodnoj tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kolima koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima. Kada na Svetog Iliju pucaju gromovi narod kaže da to svetac gađa đavole, pa se ne valja krstiti da se đavo ne bi sakrio pod krst u koji grom ne udara. Takođe, narod kaže, treba dobro gledati mesto gde grom udari jer je to znak da se tu krije nečastivi.
Sveti Ilija Gromovnik “pada” u najsušnije i najtoplije doba godine. Postoji priča da je upravo Ilija taj koji određuje kada i gde će padati kiša, a kada će da bude suša.
Sveti Ilija je jedan od najsilovitijih među ognjenim svecima, pa se svetkuje s ogromnim strahopoštovanjem. Ukoliko danas grmi, propašće sav rod oraha i lešnika. Od davnina čuva se izreka: „Od Svetog Ilije, sunce sve milije“.
Po predanju, na praznik Svetog Ilije pre podne je leto, a posle podne jesen. Nakon ovog dana, prema verovanju, više se ne treba kupati u rekama.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine a običaj je da se na njegov praznik ne radi u polju, u vinogradima, ali ni u kući jer se veruje da će se u suprotnom navući gnev ovog svetitelja, pre svega suša.
Veruje se da je na današnji dan dobro uzeti med radi zdravlja. Nekada je bio običaj da majke mažu decu medom da bi cele godine bila zdrava. Narod veruje da je med koji se izvadi na Ilindan lekovit.
Mnogi roditelji deci daju ime po ovom svetitelju jer je simbol snage i neustrašivosti.
Tri dana pre i tri po svetom Iliji, u narodu se zovu kresovi i tada žene ne peru košulje da se ne bi iskrzale. Na svetog Iliju ne ulazi se u vinograde. Veruje se da tih dana ni orlovi vodu ne piju nego pište u vazduhu.