Hrizanteme su najpopularnije jesenje cveće kod nas. Ukrašavaju dvorišta skoro do prvih mrazeva, a vrste se prepoznaju uglavnom po obliku cveta. Nenadmašne su cvetnice od septembra pa sve do kraja novembra. Boje variraju u širokom spektru, od bele do tamnoljubičaste ili narandžaste. Cvetovi mogu da budu krupni, sitni, sa jednorednim ili višerednim laticama.
Nazivaju ih jesenjim ružama, kraljicama jeseni, jesenkama. Sade se u dvorišne leje ili saksije. Lako se održavaju, nije im potrebna posebna nega, dobro podnose varljive vremenske prilike u jesen, a zauzvrat daju raskošan i umirujući izgled dvorišta.
Precvetale cvetove treba odstranjivati
– Kada kupujete hrizanteme na pijaci ili u rasadnicima, birajte one sa većim saksijama, gde koren biljke ne izbija na površinu zemlje ili gde žile korena ne izlaze iz rupica. Ako se presađuju u baštu, razmak treba da bude oko 40 centimetara. Dobro podnose kišu jer im je potrebna hidratacija. Ako nema kiše, treba ih obilno zalivati bar dva puta nedeljno – kaže Galina Rojević, inženjer pejzažne arhitekture.

Dodaje da precvetale cvetove treba odstranjivati. Uz redovnu prihranu, to je najjednostavniji način gajenja hrizantema.
Hrizanteme prilikom sadnje mogu da se grupišu po ličnom ukusu i zamisli, po bojama ili po obliku cveta. U kasnu jesen treba ih orezati na visinu od desetak centimetara, ako su u pitanju višegodišnje biljke. A na proleće, kada prođe opasnost od mrazeva, skratiti ih na svega 2 do 3 centimetra iznad zemlje. One će oživeti i sledeće jeseni ponovo će krasiti dvorišta.
Sposobne da prezime
– Hrizantema ne mora svake godine nova da se kupuje, jer postoje vrste koje mogu da traju više sezona. Sposobne su da prezime, a ako su u saksijama, mogu da se sklone u negrejane podrume ili plastenike – dodaje Rojević.
U sezoni cvetanja treba im obezbediti sunčano mesto. Vole humusnu strukturu tla sa dobrom drenažom. Zbog veće prozračnosti, poželjno je u zemlju dodati malo peska.
– Cvetovi se koriste kao rezano cveće ili jednostavno za lepši izgled dvorišta i leja do kraja njihove vegetacije. Karakteristično je da rezani cvet hrizanteme može dugo da ostane svež u vodi. Naše bake imale su običaj da pred prve mrazeve uberu sve cvetove iz bašte i stave u vaze u hladnim prostorijama. Miris hrizantema mogao je da se oseti sve do kraja decembra, kada bi jedan po jedan cvet počeo da posustaje. Tada bi one izbacivale precvetale, a ostatak ponovo grupisale. Redovno bi menjale vodu. Skidale bi dotrajalalo lišće sa grana, kako ne bi trulilo i mutilo vodu – seća se sa setom dipl. inž. Galina Rojević.
Piše: Biljana Nenković