Čubar (Satureja montana) spada u familiju usnatica (Lamiaceae) u kojoj su i mrtva kopriva, origano, nana, žalfija, bosiljak, dobričica, lavanda, srdačica, timijan i matičnjak. Naziv je dobio po latinskoj reči “satyr” što u prevodu znači afrodizijak, odnosno satureja što označava prijatan miris i ukus, dok deo imena “montana” znači planinski. To je poluzimzelena, polugrmasta, a u zavisnosti od vrste, jednogodišnja ili višegodišnja biljka. Može se videti širom mediterana, u Aziji i delovima SAD, uz puteve i pruge, raste i na sunčanim kršnim planinskim obroncima, ali se i gaji. Stablo poraste do pola metra, bogato je obraslo grančicama i listovima, poput minijaturne voćkice. Listovi su sitni, s vrlo kratkim drškama, izduženi, sa lica tamnozeleni, a s naličja sivkasti. Cvetovi su sitni, beli ili ružičasti i izrastaju iz pazuha gornjih listova. Biljka cveta od juna do avgusta.

Letnji i zimski
Poznato je više od 200 vrsta čubra, a kod nas su najrasprostranjeniji baštenski i planinski. U primorskim krajevima se sreće i primorski. Često se dele i na letnji i zimski. Letnji je jednogodišnja biljka koja se najviše gaji u baštama. Ukus joj je veoma aromatičan i blago ljut. Zimski čubar je izuzetno otporan na mraz. Višegodišnja je biljka i ima jako intenzivan ukus, koji nekim ljudima ne odgovara. Zbog toga se retko gaji.
Baštenski
Baštenski čubar (Satureja hortensis) naziva se i žlundrica. Najviše se gaji u Nemačkoj, Španiji, Francuskoj, SAD i Kanadi. Raste na krečnjačkim zemljištima i u kamenjarima s dosta sunca, kao i u brdima. To je jednogodišnja biljka, aromatičnog ukusa koji podseća na majčinu dušicu i majoran.
Piše: Svetlana Mujanović