Nada Tapai do 1999. godine radila je u zrenjaninskoj Fabrici tepiha, kada je nakon 18 godina ostala bez posla. Potom je od suprugove tetke počela da uči ručno šivenje jorgana, želeći tako da od zaborava sačuva osvaj stari zanat, ali i da obezbedi izvor prihoda.
„Zajedno smo radile jedno vreme, pošto je ona već stara i nije mogla sama. Onda sam ja preuzela da radim. Dole ide pamučni šifon u boji, pa beli pamučni šifon, pa opet beli pamučni šifon i svila, svileni brokat u boji koju mušterija hoće, to kupi, donese, kaže veličinu i mi uradimo“, priča Nada.
Njen suprug Marton kaže da je i sam učio od tetke i teče, pa sada on i Nada zajedno rade.
„Ja sam od njih kao dete učio, jer sam tamo provodio ceo letnji raspust. Tetka je bila jorgandžija, teča ćurčija. Tako sam naučio o svemu ovome, a supruga je preuzela kad moja tetka nije više mogla to da radi. Ja imam svoj posao, a radimo zajedno i ja joj pomažem kada je u pitanju veći jorgan ili ako treba brže da se isporuči. Onda moramo da radimo zajedno da bi brže bilo gotovo“, kaže Marton Tapai.
Nada je osoba sa invaliditetom. Prošle godine učestvovala je u programu Nacionalne službe za zapošljavanje koji podstiče samozapošljavanje ovih lica.
„Malo posle toga sam tražila setrifikat i dobila sam ga, tako da smo jedini u Srbiji koji za ovaj zanat jorgandžije imaju sertifikat“, kaže Nada Tapai.
Kažu da je u početku tržište uglavnom bilo vezano za Zrenjanin, ali se vremenom ono proširilo. Danas se jorgani sašiveni u njihovoj radionici nalaze svuda po Srbiji, ali i zemljama regiona i Evrope.
Izvor: RTV
Foto: Pixabay