Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ DR IVAN GLIŠIĆ: Za dobru rezidbu najvažnija ravnoteža želja i iskustva

DR IVAN GLIŠIĆ: Za dobru rezidbu najvažnija ravnoteža želja i iskustva

821

Pravilno orezivanje jedan je od najvažnijih poslova u ovom periodu, i veoma je važno pravilno ga uraditi. Ovo je ujedno i najopštije i najopširnije pitanje za stručnjake i za poljoprivrednike, jer se svaka voćka orezuje na poseban način. Rezidba je danas mnogo više od običnog zanata koji podrazumeva rad makazama u voćnjaku u toku zime. Ona podrazumeva rad cele godine, uz primenu brojnih zahvata, kao što su pinciranje vrha mladara, zakidanje pupoljaka, rovašenje letorasta, prekraćivanje mladara u toku vegetacije, savijanje mladara, a za sve to potrebno je i znanje i iskustvo.

Dobro obavljena rezidba veoma često je posledica dobre prakse i višegodišnjeg iskustva rezača. Ipak, za rezača je poželjno da ima osnovno teoretsko znanje iz različitih oblasti voćarstva – kaže dr Ivan Glišić, profesor pomotehnike na Agronomskom fakultetu Čačak. Kako kaže, od posebne važnosti je poznavanje rodnih pupoljaka, odnosno rodnih grančica. Za rezidbu je od velikog značaja i poznavanje osnovnih uzgojnog oblika.

Ipak, važno je znati i gde mogu nastati eventualne greške.

 Ukoliko rezač nema dovoljno iskustva i ne razlikuje dobro rodne pupoljke od nerodnih, za preporuku je da rezidbu obavlja pred samo cvetanje, kada je razlika između pupoljaka očigledna. Moguće greške mogu se ogledati u tome da se na stablima koja nemaju dovoljno rodnih pupoljaka primeni jaka rezidba i na taj način se „izgubi“ i to malo rodnog potencijala koje je stablo imalo, a osim toga, jaka rezidba će u tom slučaju prouzrokovati snažan vegetativni rast i bujnost.

S druge strane, kaže naš sagovornik, ukoliko stablo nosi veliki veliki broj rodnih pupoljaka, odnosno ima visok rodni potencijal, a primeni se blaga zimska rezidba, doći će do takozavnog prerodevanja: plodovi ostaju sitni, slabo dozrevaju, stablo je iscrpljeno, a krajnja posledica je ulazak u alternativnu rodnost (jedne godine prerodi, pa naredne nema prinosa).

Voćka se mora formirati na vreme

Dobro formirana voćka čitavog svog života će omogućavati optimalnu iskorišćenost prirodnih uslova: svetlost treba da dopire do svih delova krune, krošnja nikako ne treba da bude previše zagušena. Takođe, kod dobro orezane voćke ravnomerno će obrastati svi delovi krošnje, zbog čega će i plodovi biti ravnomerno raspoređeni, što obezbeđuje dobar prinos, odličan kvalitet plodova, bez premeštanja roda na periferiju krune, ističe dr Glišić i dodaje da je time omogućena lakša i efikasna, a time i ekonomski isplativa rezidba, bolja zaštita od bolesti i štetočina i brža berba, kao i efikasniji rad mehanizacije prilikom obrade, prskanja i drugih radova na voćki.

Naravno da se rezidba razlikuje od vrste na kojoj se radi.

– Jabuka i kruška (kalemljena na vegetativnim podlogama) danas se u intenzivnim zasadima skoro isključivo gaje u obliku vitkog vretena, i tu ima najmanje “lutanja” – kaže dr Ivan Glišić. – Kod kruške kalemljene na sejancu dominantan je uzgojni oblik vretenasti žbun. Šljiva se uspešno gaji i u obliku piramide i u obliku vaze, a sve je veći broj zasada kod kojih se šljiva gaji u obliku vretenastog žbuna (uglavnom sorte čiji su plodovi namenjeni berbi, ali sorte koje su slabije bujne, kao što je čačanska lepotica). Breskva se gaji u obliku vaze ili njene modifikacije – veronske vaze, kao i u obliku vretenastih formi, kao što je veronsko vreteno. Kajsija se uglavnom gaji u obliku vaze (kotlaste krošnje), dok je kod trešnje prisutno pravo šarenilo uzgojnih oblika. Trešnja se na srednje bujnim i bujnim podlogama gaji u obliku modifikacija vaze kao što su španski grm ili žbun kim grina (KGB), kao i u obliku određenih modifikacija vretenastog žbuna (mađarsko vrteno, vogelovo vreteno i sl.), pa čak i u obliku vitkog vretena, ali su za to potrebne sadnice trešnje kalemljene na slabo bujnim podlogama.

Pratiti osnovne principe rezidbe

Ipak, kaže naš sagovornik, postoje zlatna pravila koja važe za sve voćne vrste, a osnovno je da svi zahvati koji se primenjuju u rezidbi treba da budu usmereni u dva osnovna pravca: ka pravilnom formiranju i održavanju uzgojnog oblika, kao i ka održavanju balansa između vegetativnog rasta i rodnosti.

– Ova dva osnovna principa rezidbe su nezavisni, ali i tesno povezani. Nikako ne možete samo razmišljati o tome da dobro formirate uzgojni oblik, zanemarujući kada će i koliko taj uzgojni oblik da donese roda. Takođe, ukoliko samo razmišljate o prinosu, pre ili kasnije ćete izgubiti željenu uzgojnu formu i doći će do toga da je prinos dobar, ali daleko van domašaja ruke, grane smetaju prolasku mehanizacije, kruna je zagušena, prskanje je otežano, berba još više – ističe dr Glišić.

U prvim godinama po sadnji rezidba je u većoj meri usmerena u pravcu formiranja uzgojnog oblika, ali se nikako ne sme zapostaviti iniciranje prorodevanja, odnosno ostvarivanje prvih prinosa. Kasnije, u godinama pune rodnosti, rezidba je usmerena u pravcu održavanja formiranog uzgojnog oblika i održavanja ravnoteže između vegetativnog rasta i rodnosti. Ukoliko imamo previše jak vegetativni rast i veliku bujnost, a slabu rodnost, ili preobilnu rodnost, a slab vegetativni porast, znači da smo u rezidbi napravili greške.

Najveće i najčešće greške koje se javljaju prilikom rezidbe u početnim godinama po sadnji su posledica neznanja, dok su greške kod formiranih voćnjaka uglavnom posledica „slabosti“ rezača ili želje za što većim prinosom.

Potrebno je izbeći greške

Kod bujnih kombinacija sorta-podloga (šljiva na džanariki, breskva na sejancu, kruška na sejancu, trešnja na magrivi ili koltu…) piramidalne uzgojne forme ili vretenasti žbun donose bolje rezultate nego vaza, ali je vretenasti žbun ili neka uska piramida daleko teža za formiranje i rezidbu od vaze (kotlaste krošnje). Ukoliko ne uklanjamo neodgovarajuće priraste iz vršnog dela krune (u vrhu ostavljati samo slabije grane, rodne grančice i priraste otvorenog ugla!), veoma brzo dolazi do stvaranja tzv. “kape” koja zasenjuje donje delove krune, oni zaostaju u porastu, dolazi do “prevrtanja piramide” i premeštanja roda i celokupne vegetacije u vrh krošnje (sl 2).

Dobro formirani uzgojni oblici i dobra nega zasada mogu dovesti do toga da u pojedinim godinama dođe do preobilnog zametanja plodova. Tada neki rezači pomisle da je blaga rezidba dovoljna, jer im je žao da voćku iseku, kad tako dobro rađa. Međutim, blaga rezidba u takvom voćnjaku vodi prerodevanju.

– Jedna od velikih grešaka je i „poluznanje“, odnosno stav: „Odlično režem jabuku i poznajem vreteno jabuke, zbog čega ne bih mogao rezati trešnju , iako je baš i ne poznajem“, kaže naš sagovornik. Kao prvo, bujnost podloga na koje se kalemi trešnja veća je od bujnosti podloge M9 na koju se kaleme sorte jabuke. Osim toga, trešnja spada u grupu koštičavog voća, plodonosi pretežno na majskim buketićima, kratkim i dugim (vitim) rodnim grančica, a sve su to različite kategorije rodnih grančica u odnosu na jabuku. Zato dobro poznavanje rezidbe vitkog vretena kod jabuke nije dovoljno da bi se moglo prekopirati na rezidbu vitkog vretena trešnje. Sličan primer je i kod višnje – oblačinska višnja može u pojedinim godinama i da se ne oreže, dok bi izostavljanje rezidbe kod sorte šumadinka bilo pogubno.

Osnovni principi rezidbe su bazirani na očekivanoj reakciji voćke nakon primenjenog pomotehničkog tretmana, što znači da rezač mora da ima neprekidno razmišljanje i predviđanje šta će dobiti primenom određenog pomotehničkog zahvata. Ipak, rezidbu nikako ne treba shvatiti kao nekog „bauka“. To je samo jedna od mera nege koja će doprineti boljem rezultatu u vašem voćnjaku. I najbolja rezidba ne može nadomestiti propuste u đubrenju, zaštiti, obradi zemljišta, navodnjavanju i drugim merama nege.

Mehanika i ruka mogu samo zajedno

Mehanizovana rezidba u voćnjacima se javila više zbog nedostatka radne snage za rezidbu, nego što predstavlja stvarno unapređenje ili inovativno rešenje -kaže dr Ivan Glišić. – Kod formiranih voćnjaka, za ručnu rezidbu jednog hektara potrebno je od 80 do 150 časova rada, što je gotovo nemoguće postići u voćnjacima na velikim površinama.

Prvi pokušaji mehanizovane rezidbe su bili još pre 40 i više godina, ali nisu dali odgovarajuće rezultate prvenstveno zbog previše bujnih stabala koja su se tada gajila.

– Današnji uzgojni oblici omogućavaju primenu mehanizovane, konturne rezidbe. Učinak takvih mašina je veliki – za jedan hektar zasada potrebno je oko četiri sata rada u toku zimske i duplo manje vremena za letnju rezidbu. Međutim, nakon zimske mehanizovane rezidbe potrebno je ako ne svake, onda obavezno svake druge godine obaviti korektivnu ručnu rezidbu. Za korektivnu rezidbu je tada potrebno oko 40-50 sati rada po hektaru. Kada se sve sabere, kombinacija mehanizovane i korektivne ručne rezidbe 20-50% je jeftinija od ručne rezidbe, ali učinak nije dovoljno ispitan, a efikasnost dolazi samo do izražaja na velikim površinama.

Rodni (cvetni) pupoljci (obeleženi strelicama) su krupniji i zaobljeniji od vegetativnih pupoljaka i ova razlika je više izražena pred samo kretanje vegetacije. Kod jabučastog voća su pozicionirani na vrhu ili pri vrhu rodne grančice (slika gore), dok se kod koštičavog voća uglavnom nalaze bočno (slika dole)


Noviteti da, ali samo provereni

Naravno da se teži prihvatanju novih trendova u rezidbi i uzgojnim oblicima, ali i tu treba biti oprezan, kaže dr Ivan Glišić.

– Neki od njih su prihvaćeni i zaživeli su u praksi, dok su neki ostali samo kao teoretska mogućnost ili su zastupljeni na manjim površinama i kod pojedinačnih stabala. Tako je relativno brzo prihvaćeno vitko vreteno kao uzgojni oblik kod jabuke i kruške. Postignuti su odlični rezultati i u pogledu prinosa i kvaliteta roda. To je nešto što je naš proizvođač jabuke dobro savladao, postigao dobar prinos i kvalitet ploda. Zbog toga i teško i obazrivo prihvata nešto drugo, u šta nije sasvim siguran.