Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО DRAGOLJUB Popularno jestivo i lekovito cveće

DRAGOLJUB Popularno jestivo i lekovito cveće

1784

Niko pouzdano ne zna kako je dragoljub (Tropaeolum majus) dobio ime na našim prostorima, ali taj spektakularni cvet decenijama ulepšava dvorišta svojim žutonarandžastim laticama i ovalnim listovima. Cvetna letnja bašta ne može se zamisliti bez njegovih nežnih grmova. Lak je za održavanje i, osim što je ukras vrtova, dragoljub je jedna od najpopularnijih vrsta jestivog cveća. Zovu ga još i dragomilje, lazibube, latinče, mlatifa, ljubidrag, penjalica ili slak.

Piše: Biljana Nenković

Ranije se nije moglo zamisliti dvorište bez dragoljuba. Sejao se zbog lakog održavanja i dugog cvetanja, koje počinje u julu, a završava se u oktobru. U ovoj deceniji doživljava renesansu jer je, osim dekorativnog izgleda, postao popularan kao jestivo i lekovito cveće.

Narodna medicina svedoči o tome da je dragoljub jedan od najjačih prirodnih antibiotika, da deluje i antifungicidno, antiseptički, antibakterijski, kao i da je dobar diuretik i laksativ. Poslednjih godina tvrdi se da svi delovi biljke imaju antibiotsko svojstvo i da povećavaju otpornost organizma. Koristi se kao tinktura i sveže ceđen sok od biljke, a zbog velike količine C vitamina, cvetovi i mladi listovi ove biljke završavaju u salatama. U dragoljubu ima i smole, pektina, gume, tanina.

Sve više se koristi kao dodatak vitaminskim salatama, koje treba jesti svakodnevno, ili čak sveže ceđeni sok od lišća. Ali, ne uzima se više od 10 do 15 grama. Koristi se i za lečenje bolesti respiratornog sistema, kao što su astma, bronhitis, tvrdokorne sluzi, upalna stanja, kašalj, prehlade i grip. Zbog sličnih lekovitih svojstava odavno je rame uz rame s renom i rotkvom.

Tako je dragoljub razbio predrasude da je biljka pomodarstva i da služi samo kao dekoracija na tanjiru zbog intenzivno žute boje, narandžaste i crvene boje cvetova. Dok ne stigne do stola, ukrašava dvorišta, stvarajući grmoliku strukturu. Listovi su mu gotovo okrugli, cvetovi krupni, a plod je suv, deli se na tri dela i u svakom ima po jednu semenku.

Dragoljuba krasi jednostavnost u održavanju, i to je jedna od njegovih važnijih prednosti. Osim sunčanog mesta u dvorištu, ova biljka ne traži skoro ništa više. Prihrana mu nije potrebna, ni poželjna, jer u previše plodnom tlu slabo će cvetati. Dragoljub je poznat i po tome što nesebično deli svoje moći sa drugima i zaštitnički je nastrojen. Seje se među voćem i povrćem, jer ih štiti. On stvara materije koje uništavaju mnoge štetne mikroorganizme, odbija štetočine i izazivače bolesti.

Dragoljub je neprijatelj biljnih vaši, bele mušice i leptira kupusara. Zbog toga ga često možete videti u baštama s kupusom ili u voćnjacima. Može se naći i u prirodi, najčešće u bukovim šumama. Specifičan je po tome da se prostire i puže po tlu. Veoma je osetljiv na hladnoću i s prvim mrazom će nestati. Reč je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci, koja može da naraste od 15 centimetara do čak dva metra u visinu. Ovoj biljci odgovara i suvo i peskovito, dakle, dobro propusno zemljište. Seje se direktno u zemlju na dubinu do 2 centimetra. Može se prvo proizvesti rasad, ali ne voli previše presađivanje.

U podnožje dragoljuba, ako je penjačica, mogu se posaditi niske cvetnice, poput lobelija, ageratuma ili vodenika. Kod grmolikih vrsta dragoljuba, treba ih pustiti da rastu po zemlji gde će formirati pokrivač. Zato ih treba saditi na razmaku od oko pola metra. Ukoliko ih želite kao penjačice, treba im obezbediti dobar oslonac i malo im pomoći u penjanju, jer nemaju vitice.

Dragoljub, posađen u zemljište bogato kiseonikom, razviće bogatu lisnu masu, ali će slabo cvetati, pa osim nepoželjnog đubrenja, nije preporučljivo ni da se smesti pored biljaka koje u zemlji vežu kiseonik, poput mahunarki ili deteline. Odlično podnosi sušna leta i ne treba ga previše zalivati. Jedini posao oko dragoljuba je otklanjanje precvetalih cvetova, kako bi cvast bila što bujnija i uživanje u njegovoj lepoti i lekovitosti potpunije.

Semenke umesto bibera, cvetovi u namazu

Dragoljub se upotrebljava u svežem ili sušenom obliku. Listovi se mogu ubrati bilo kad, a cvetovi u letnjim mesecima, u julu i avgustu. Najbolje ih je brati u ranim jutarnjim satima. Seme se skuplja u jesen, kad sazri. Ne treba čekati predugo, jer prezreli plod može biti gorkog ukusa. Samlevene semenke imaju ljuto-pikantan ukus i koriste se kao zamena za biber.

Sitno iseckani cvetovi mogu se pomešati s mladim sirom. Tako se dobija kvalitetan i zdrav namaz. Mnogi koriste dragoljub kao začin u omletu ili kajgani ili uz pirinač, makarone, salatu od krompira.